Nova skijaška senzacija između treninga i natjecanja u Svjetskom kupu odvojila je vrijeme za Gloriju te otkrila koliko su roditelji Amir i Martina zaslužni za njen uspjeh, kako već godinu dana održava vezu na daljinu sa skijašem te kome je posvetila zadnju pobjedu.
Njezin je trijumf bio samo pitanje dana. Drugom pobjedom u slalomu u Kranjskoj Gori - samo tjedan dana nakon što je na Svjetskom kupu u austrijskom Semmeringu hrvatskom ženskom skijanju donijela prvu medalju nakon 19 godina - Zrinka Ljutić (20) preuzela je mjesto najbolje skijašice u slalomu te u ukupnom poretku Svjetskog kupa.
"Prvi je put u publici bio i veći dio mojih rođaka, uključujući bake i djeda, Ivku Ljutić te Đurđicu i Mladena Cvjetko. Evo, sad ste svi bili tu i vidjeli me uživo, u akciji, napokon sam im mogla reći. Naime, kad god ostvarim dobar rezultat, svi kažu da sljedeći put moraju doći, pa da su barem bili tamo… Evo, sad sam ih sve riješila, kroz smijeh govori Zrinka Ljutić, drugo od četvero djece Amira Ljutića (55), bivšeg juniora Dinama i skijaškog trenera, i njegove supruge Martine Cvjetko Ljutić (49), predavačice njemačkog i engleskog na Veleučilištu kriminalistike i javne sigurnosti u okviru Policijske akademije MUP-a.
Kako su suprug i djeca zbog treniranja odmalena veći dio godine bili u Innerkremsu u Austriji, mama Martina je iz Zagreba koordinirala da se svi redovito i školuju. Tako su i Zrinkina braća Tvrtko (21) i Hrvoje (17) te sestra Dora (19) uz sport - Dora je pridruženi član, a ostali su članovi hrvatske skijaške reprezentacije - jednako uspješni i u školi. Zrinka je maturirala u Općoj gimnaziji u Centru za obrazovanje odraslih i upisala Kineziološki fakultet u Zagrebu, na kojem je Tvrtko završio prvu godinu. Hrvoje ide u treći razred gimnazije, Dora je završila srednju školu za hotelsko-turističkog tehničara, a posebno je zanima nutricionizam pa će upisati studij vezan uz sportski nutricionizam. Ona i mama najbolje su kuharice u obitelji, pomalo kuhaju i drugi, a Dora se brine i o Zrinkinoj prehrani.
"Ako smo u Zagrebu, nazove me i pita želim li machu s bademovim mlijekom, koju obožavam. Naime, uspjeh zahvaljujem i prehrani. Iznimno je važno da mi se tijelo nakon treninga i nakon utrke brzo oporavi i regenerira. Izbacila sam mliječnu i prerađenu hranu, većinu namirnica s glutenom i šećer, odnosno slatkiše. Osjećam se puno bolje, a više nemam problema ni s kožom lica. Naime, unatoč zaštitnim kremama, nos mi se često gulio, a lice mi je bilo puno prišteva. Vjetar, hladnoća i hrana učinili su svoje, a sada je sve puno bolje", kaže Zrinka, koja je i u Kranjskoj Gori hotelsku sobu dijelila sa sestrom. S Dorom se najčešće i "zakači", pogotovo kad joj ova mazne nešto iz ormara - iskre frcaju u sekundi, ali tako naglo i prestanu.
"Ma, obožava me, kao i ja nju. Uvijek je tu za mene. Iznimno je ozbiljna i fokusirana na skijanje tako da mi je super s njom razgovarati", govori najbolja slalomašica, dodajući da su kao obitelj oduvijek iznimno povezani. Premda najviše vremena provodi s tatom, koji joj je i trener, svi nastoje svaki slobodni trenutak provesti zajedno, doći jedno drugom na natjecanja. Najgore je tijekom sezone, kad im dan počinje u šest ujutro, a završava u deset sati uvečer pa su im u tim danima zajednički trenuci dragocjeni, a razdvojenost im pada još teže. Kao što se dogodila za Novu 2025., koju su tata Amir i Zrinka dočekali na Sljemenu, mama Martina brat Hrvoje i sestra Dora u stanu u Zagrebu, a Tvrtko kod bake i djeda. A uzrok svemu bio je Hrvoje, koji se razbolio ujutro, na dan kad je Zrinka osvojila Svjetski kup.
"Baš nam je svima bilo teško. Zrinka me nazvala na Silvestrovo, a ja joj objašnjavam da ne želimo da se i ona pred važnu utrku zarazi i razboli. Kako je Amir uz nju, ni njega nismo smjeli izložiti virusu. Ne znam je li meni to bilo teže govoriti ili njima to slušati. Nikada ni iz čega nismo radili dramu, ali potrebe i osjećaje naše djece moramo uvažavati, ona su nam na prvome mjestu", kaže Martina Cvjetko Ljutić.
"Takvih je trenutaka milijun, ali nikad se ni ja ni supruga nećemo naviknuti. Zrinka i ja smo planirali gledati film, na kraju smo zaspali prije deset sati. Dolazak Nove godine smo prespavali, a ujutro pakiranje, kombi i u Austriju na trening", govori Amir Ljutić, koji je tjedan kasnije uspio obići Tvrtka, Doru i Hrvoja. Svi su u različita vremena trenirali u obližnjem skijalištu u Italiji, no na različitim stazama, pa je od jedne do druge morao autom. No, nikakav umor nije ga spriječio - kad su ga ugledali, razdragana i sretna lica njegovih najmilijih bila su mu najveća nagrada.
Uz skijašku opremu, obavezan dio Zrinkine prtljage već je godinama i gitara. Nakon što je u glazbenoj školi tri godine svirala violončelo, nisu joj ga mogli kupiti pa je skupi instrument zamijenila gitarom od koje se danas ne odvaja. Premda je željela električnu, morala se zadovoljiti akustičnom. Zrinka voli svirati, ali uživa i u slušanju.
"Koncert američkih rock legendi Foo Fightersa u lipnju 2019. u Puli, to je dan koji pamtim. Najbolji i najljepši. Znam dosta njihovih stvari, a kad sam u Zagrebu, s frendicom koja svira bubnjeve odem u neki prostor glazbene škole El Musicante pa sviramo. A s mlađim bratom sviram ljeti, od "My hero" od Fightersa, do drugih bendova i neizostavnog Eda Sheerana", otkriva Zrinka, kojoj je, baš kao i braći i sestri, ljeto rezervirano za surfanje, jedrenje na dasci i kajtanje, sportove u kojima su također osvajali postolja.
Zrinka voli društvo, ali se ne smatra previše društvenom osobom. Voli imati mir, vrijeme samo za sebe, a to je i potrebno za takav gotovo spartanski način života profesionalnog sportaša. A uz obitelj, mnogo joj znače njeni brojni hobiji. "Uz sviranje, volim čitati, istraživati o glazbi… Čitam novele, autobiografije, biografije, knjige o psihologiji, pa one za samopomoć, znanstvenu fantastiku… Odnedavno igram i tenis, dakako, kad završi sezona. I jako, jako volim fotografirati. Kupila sam rabljeni analogni fotoaparat, od kojeg se ne odvajam i snimam sve što mi privuče pažnju pa kasnije razvijam fotografije. Kasnije kad ih razgledavam iznenadim se što sam sve ovjekovječila. Koji je to užitak, nemjerljiv s fotografijama na mobitelu", objašnjava Zrinka, dodajući da joj je tijekom blagdana, koji su se poklopili s njezinim vrhunskim rezultatima, teško palo i to što niti jedan uspjeh nije mogla proslaviti. Oko nje je vladala euforija, a ona u tome nije mogla sudjelovati.
"Baš sam to teško podnijela. Znala sam da je pametnije da sam izolirana zbog bolesti, pa da moram odmah dalje na trening jer je raspored natjecanja zgusnut, ali ne osvaja se Svjetski kup svaki dan! Pitaju me kako sam proslavila, a ja se kiselo smješkam", kaže. Među onima koji su joj prvi čestitali bio je njezin dečko, švedski skijaš Axel, s kojim je u vezi nešto više od godinu dana.
"Lovimo se po skijalištima, jer on ima drukčiji raspored. Srećom, slobodniji je od mene pa češće dođe na moja natjecanja nego ja na njegova. Skija za Europski kup, slalom i veleslalom. Nije lako", kaže Zrinka, do koje nakon utrke - zbog protokola i novinara - zadnji uspiju doći tata i njezini najmiliji. Premda svjesna svoje kondicije, odlične forme i mogućnosti za pobjedu, ni prije zadnjih utrka nije odustala od svojih rituala.
"Gledam u jednu točku na prvim vratima, vizualiziram svoju idealnu vožnju koju želim odvoziti i to ponavljam opet i opet sve do trenutka kad se počnem spuštati. Tada se posve isključim, oko mene ne postoji nitko i ništa, ni gledatelji, ni zvukovi. A moja idealna vožnja u podsvijesti čeka da uđem u cilj. I tek tada pomislim jesam li je odvozila kako sam zamislila", govori naša najbolja skijašica, koja je svoju drugu vožnju u Kranjskoj Gori posvetila Janici Kostelić. Vidjele su se nakon Semmeringa i razmijenile dojmove.
"Baš mi je odgovaralo da porazgovaramo. Podržava me, tu je za mene ako mi išta treba. Bila je impresionirana mojom vožnjom i to mi puno znači jer iskreno kaže što misli. No, tema su nam i privatne, i hrpa drugih stvari. Nakon prve vožnje sjetila sam se da je 5. siječnja njezin rođendan. I velim si, ako pobijedim, to će biti za nju! Tako je i bilo", kaže Zrinka Ljutić, koja već sada dobro zna što će nakon Kranjske Gore, a što kad za 10 - 15 godina završi s natjecanjima. Za sada želi nastaviti pobjednički niz, izdržati sezonu kako je zamislila, održati kondiciju…
"Želim što više trenutaka s cijelom obitelji, da skupim što više fotografija s mojim fotićem… Iskreno, od materijalnih dobara imam i više nego što mi treba, ali ono što najviše želim, to su putovanja. Nakon sezone, surfanje u toplim krajevima. Prvo u Grčku na otok Naxos s obitelji, a potom sama ili s bratom možda na Kanare. I realizacija svega toga zvuči lijepo, ali znate li vi koliko ja imam malo vremena? Toliki me zovu da se vidimo, imam brdo privatnih obaveza i u tih malo ljetnih slobodnih dana moram sve ugurati! Ali u penziji ću samo s kraja na kraj svijeta", zaključuje Zrinka Ljutić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....