Zbog silnog interesa za premijeru dokumentarnog filma 'Kuća male Zvijezde' na Sarajevo Film Festivalu o hrabroj Nudžejmi Softić, u kratkom roku bila je zakazana još jedna projekcija. Film o Sarajki koja je odlučila promijeniti život za 180 stupnjeva prava je inspirativna priča o upornosti i unutarnjoj snazi pojedinca. Ona se, naime, odlučila suočiti s puno strahova odjednom, i tako je u 28. godini naučila plivati, voziti bicikl i krenula na put koji ju je zauvijek promijenio. Postala je jedna od rijetkih žena s hidžabom koja je završila triatlonsku utrku Ironman 70.3, osnovala je sa suprugom svoju trkačku udrugu, a mnoge je natjerala da se duboko zamisle nad svojim životom.
Trčanje je Nudžejmu Softić (31) izvuklo iz teškog stanja poslije rastave nakon tri mjeseca braka. Zbog toga što je životu doživjela mnogo udaraca - smrt oca, progonstvo u Hrvatsku zbog rata i razvod, ovo novo iskustvo ju je toliko ojačalo da je zapravo shvatila kako je "čelična žena" bila oduvijek samo bez medalja... Nudžejma se aktivno bavi trčanjem tri godine i jedna je od prvih žena s hidžabom u Europi koja je na Bečkom maratonu istrčala 42 kilometra. Također, uspješno je završila Ironman 70.3 Pula, međunarodnu triatlon utrku gdje je vozila 90 km na biciklu i trčala 21 kilometar. Osim što joj je iskustvo na Ironman natjecanju donijelo svojevrsno oslobođenje, na cilju je dobila i posebnu nagradu - ljubav. Na istanbulskom maratonu prije dvije godine upoznala je Jasmina Harbinja, koji je također maratonac i triatlonac, a za njega se prošle godine u kolovozu i udala. Mladenci su i na taj dan odradili trening jer su na vjenčanje stigli biciklima...
Premijera dokumentarca "Kuća Male Zvijezde" dogodila se u Sarajevu, koliko je to bilo emotivno za vas?
- Kažu da je najteže uspjeti kod kuće, a mi smo imali tu sreću da film premijeru doživi upravo tu. Bila sam okružena ljudima koje poznajem, volim, i koji su, svako na svoj način, sudjelovali u realizaciji ovog filma, pratili moj put, podržavali me, gurali, navijali, satima sjedili pred malim ekranima dok sam ja grabila prema cilju. U svemu ovome ima i malo njih i baš zato mi je drago da smo ga prvi put pogledali zajedno. Vidjeti ta lica i prisjećati se svega što smo doživjeli u dvije i pol godine tijekom snimanja pa prepoznati ta lica u publici je jako, jako emotivno i puno mi je srce ljubavi i ponosa.
Premijera filma na Sarajevo Film Festivalu
Premijera filma na Sarajevo Film Festivalu
Je li vas dočekala lavina komentara? Koji su vas najviše razveselili?
- Komentari na film su prekrasni, a najviše se radujem onima od djevojčica koje su mi rekle da će i one biti triatlonke kad porastu. Drugi komentar je od moje prijateljice koja je rekla da ide popiti kavu, popriča sama sa sobom i vidi što će raditi sa svojim životom. Dobili smo mnogo novih članova u našoj trkačkoj grupi i zaista sam presretna zbog svih reakcija na film. Na kraju su se sve suze svele na čistu i iskonsku radost jer su svi u filmu prepoznali sebe. Drago mi je što će svi imati priliku vidjeti da iza jakih žena ne stoje geni, nego mnogo truda, rada, trpljenja i velike borbe.
.jpg)
Kako je bilo gledati film s najbližima?
- Oko mene je bila moja obitelj, moje kolege, trkačice i trkači, poznanici, prijatelji. Mislim da ni oni nisu mnoge stvari znali, jer se ne otvaram u životu toliko često koliko je to filmska ekipa produkcijske kuće Wolfgang&Dolly uspjela izvući iz mene pred kamerama tijekom snimanja filma. Željela sam biti 100 posto iskrena pa što god bude i upravo zbog toga sam ogolila svoje pravo ja i pokazala da možda i nisam toliko jaka koliko to izvana izgleda. Baš to smo i htjeli da se vidi, da svi imamo poteškoće i prepreke, ali da se do cilja dolazi upornošću, radom, trudom i željom.
Nudžejma Softić i suprug Jasmin Harbinja
Nudžejma Softić i suprug Jasmin Harbinja
Zašto vas je privlačila ideja polu Ironmana? Je li pomogla ideja da je riječ o najvećem izlasku iz komfora?
- Ideja Ironmana 70.3 privlačila me prije svega zato što je stepenicu bliže punom Ironmanu, koji želim završiti sljedeće godine. Postavljala mi je mnogo izazova – morala sam savladati strah od vode, naučiti plivati, kupiti cestovni bicikl, izaći na cestu i voziti ga pored kamiona među nesavjesnim vozačima, spojiti tri sporta, prijeći sve granice trenutne izdržljivosti. Naprosto sam znala da je to nešto što moram napraviti i nisam pogriješila jer prije i nakon prolaska kroz cilja tog Ironmana niste i ne možete ostati ista osoba. Imam mnogo više samopouzdanja i znam da mogu sve što hoću. Ironman je prava personifikacija života – put do cilja je jako težak, ali se isplati svaka uložena sekunda da taj put napravite vrijednim svakog koraka.
Sjećate li se trenutka kada ste to odlučili?
- Da, to se dogodilo na Ironmanu 70.3, 2016. godine na moj rođendan, kad sam ispratila prijateljice na to natjecanje i kad sam rekla da se sljedeće godine vraćam kao natjecateljica. Upravo to sam i napravila.
Život vam je zadavao udarce no ipak ste pronašli izvore radosti? Koje je bilo vaše uporište?
- Glavno uporište mi je uvijek vjera da se sve događa baš onako kako treba i kad treba, te da sve što se dogodi vodi nečemu većem, boljem, vrijednim svakog teškog trenutka. Evo ovi trenuci kad se radujemo filmu i odrađenom poslu su mali dio cijele slike i vrijedio je svaki napor da se ovaj film napravi i izvede do kraja. Svaki prolazak kroz cilj i svaka medalja su potvrda odrađenih treninga i kad stupite ispod tog semafora u ciljnoj ravnini zaboravite svaki napor prije toga.
.JPG)
Ekipa vas je pratila na putu dvije i pol godine, jeste li se osjećali poput reality zvijezde? Pretpostavljam da ste bili stalno ozvučeni?
- Imala sam tu prednost da sam živjela u takvoj obitelji gdje sam uvijek bila izložena kamerama, tako da mi nije bilo neobično biti i pričati pred kamerama, iako se u filmu vidi i to koliko sam u dvije i pol godine napredovala u iznošenju i formiranju misli pred kamerama.To neobično u početku s vremenom postane normalno, a ekipa je imala beskrajno puno razumijevanja za sve teške trenutke. Nisu bili naporni, nisu smetali, nisu gnjavili. Samo su me pratili i željeli da to što proživljavam pretočim u riječi. U nekim trenucima mi je to čak i pomagalo, jer kad neke teške situacije prepričate i izgovorite glasno, postane vam jasno koliko su površne i besmislene, a koliko se brinete zbog njih. Kao i neki ljudi. Filma ekipa mi je u određenim trenucima bila čak jako značajna. Blago lice našeg snimatelja Vjerana bilo je izuzetno smirujuće tijekom prvog velikog plivanja na prvom velikom takmičenju u Zell am Seeu. On me pratio na čamcu s kamerom i sve dok je on bio tu ja sam osjećala izuzetnu smirenost da će sve biti ok. Iako nije bio ni svjestan toga, ja mu to nikad neću zaboraviti.
Sladjana Lučić, Nudžejma Softić, Vjeran Hrpka, Tamara Babun
Sladjana Lučić, Nudžejma Softić, Vjeran Hrpka, Tamara Babun
Koliko vas je Slađana kao redateljica i prijateljica nagovarala da ispričate vašu priču o upornosti?
- Dvije minute.
.jpg)
Redateljica filma Slađana Lučić i Nudžejma Softić
Redateljica filma Slađana Lučić i Nudžejma Softić
Mnogi mediji su istaknuli da ste sportašica s hidžabom, je li vam to ikad bio problem?
- Ne, zašto? Ja jesam sportašica s hidžabom. S vremenom sam i ja, a i mediji, naučila taj hidžab ne isticati u prvi plan, već prednost dati djelima i konkretnim potezima, akcijama i rezultatima koji nisu uvijek dobro vrijeme na trkama, već su nekad da izvedete do cilja nekog početnika, da napravite triatlon u svojoj državi i slično.
Koja je po vama najljepša poruka filma?
- Najljepša poruka filma je da je da to film o svima nama i da svi možemo sve što hoćemo, da samo trebamo probuditi unutarnju snagu i usmjeriti je u pravom smjeru, živjeti život na najjače.
Vjenčanje Nudžejme i Jasmina, 18. kolovoz 2018.
Vjenčanje Nudžejme i Jasmina, 18. kolovoz 2018.
Naučili ste plivati, trčati, voziti bicikl, kakav je osjećaj dobiti medalju i priznanje?
- Veličanstven. Uvijek je velika zadovoljstvo dobiti kakvo-takvo priznanje za uloženi trud. Dobiti film o tome, e to je već privilegija i znak da sam nešto očigledno dobro radila.
LITTLE STAR RISING OFFICIAL TRAILER from WOLFGANG&DOLLY on Vimeo.
Jeste li trčanje, plivanje i vožnju biciklom znali sanjati?
- Tijekom najjačeg treninga znala sam u snu riješiti i po stotinu kilometara biciklom. Šteta što se to u zbilji nije računalo i što je te treninge ipak trebalo ponoviti.
Motivirali ste i druge da zavole sport? Imate i svoj klub Trčanje i to, koliko ima članova...
- Klub "Trčanje i to" nakon dvije godine postojanja broji više od 200 članova i članica najrazličitijih zanimanja, spolova, religija, nacionalnosti, usmjerenja, životnih ciljeva i to je nešto najbolje što sam dosad napravila. Okupljeni smo oko ideje da zajedno trčimo, plivamo, vozimo bicikle i radimo sve što možemo zajedno i što nas čini sretnim, a našu životnu okolinu vrijednom življenja.
Imate li sportski uzor u životu?
- Nekoliko puta sam se jako razočarala u svoje uzore kad sam ih dobro upoznala, tako da ih imam sve manje, jer smo u konačnici svi samo mali ljudi, sa svim svojim slabostima. Upravo zato trudim se ne glorificirati nikoga, jer ne želim nova razočarenja. Želim sve oprostiti i pokazati da smo svi mi isti i da svi imamo nevjerojatnu snagu u sebi da kroz male promjene pravimo velike stvari.
Jeste li se naviknuli na fotografe na crvenom tepihu, davanje izjava i autograma?
- Tek smo počeli, ali mislim da neće biti teško. Novinari su 'raja', fotografi su još veća 'raja', posebno kada nam pošalju fotografije. Najdraži u tome su susreti s gledateljima, a najteže je ostvariti ravnopravan odnos s njima, da shvate da niste ništa posebno i da oni mogu uraditi sve što ste i vi, samo ako žele. Nekoliko puta dogodilo mi se da ljudi plaču od sreće što su me upoznali i moram priznati da mi je bilo jako neugodno, jer želim da ljudi kad me vide osjećaju samo sreću i radost i želim vidjeti velike osmijehe i dobiti velike zagrljaje, a ne da se guše u suzama.
Vidite li sličnost s Forrest Gumpom, barem u onome, 'Run, Forrest, Run'...
- Jedina razlika je u tome što ja točno znam prema čemu trčim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....