Frano Ridjan o odlasku s Prisavlja: 'Plakali su čak i neki za koje to nikad ne bih pomislio'

Jeste li s kolegom Igorom Mešinom kliknuli na prvu?

- Ne. Kliknuli smo na drugu, jer nam prilikom prvog susreta producenti nisu dali da dođemo do riječi pa smo se samo gledali. Na treću smo već bili ljuti jedan na drugoga, a na četvrtu više ni ne razgovaramo - osim pred kamerama.

Kako su vas dočekali kolege na Novoj TV?

- Sjajno, jedino su prepristojni, prefini i predragi, zbog čega sam još sumnjičav.

Kakvi su bili uvjeti vašeg transfera?

- Jako dobri, koliko sam uspio pročitati. Vidjet ćemo kad i ako dođe do aktivacije onog što je napisano sitnim slovima.

A reakcije obitelji i okoline?

- Svi su me podržali jer su, kao i ja, shvatili da je sazrelo vrijeme za karijerni iskorak. Posebno moja supruga, koja je u našoj vezi zadnja crta obrane zdravog razuma.

Je li bilo suza na rastanku na Prisavlju?

- Naravno da sam se rasplakao, kao i u svim drugim emotivnim situacijama. Kod mene je suza simbol karaktera, a ne slabosti.

Jeste li samo vi plakali?

- Ne. Još sam iznenađen koliko je kolegica i kolega pustilo suzu za mnom, čak i neki za koje to nikad ne bih pomislio. No bilo je i suza radosnica, što također pamtim.

Imate li neostvarenih profesionalnih želja?

- Itekako. Moje želje u nategnutim granicama realnosti su da budem voditelj Eurosonga i televizijskog noćnog showa, a nema šanse da me ikad pozovu da vodim svečanost dodjele Oscara, o čemu isto tako maštam.

Koja su vam tri najdraža mjesta u Zagrebu?

- Jako volim šetati po Griču, posebno po promenadi uz Matoševu klupu, a kako se naš cijeli svemir vrti oko dvogodišnjeg juniora - sada su mi najdraža mjesta Bundek i Jarun, gdje je njemu najzabavnije.

Kako bi izgledao vaš idealan godišnji odmor?

- S najjeftinijom mogućom avionskom kartom odletjeti iz Zagreba za Split, pa šest minuta vožnje do trajekta za Drvenik Mali, a kad na pola kanala nestane signala za mobitel, već se zamišljam s najdražima na pjeskovitoj plaži Veloj Rini.

Koje knjige nosite sa sobom na godišnji?

- Roman “Sofijin svijet” Josteina Gaardera, koji ne uspijevam u komadu pročitati do kraja od svoje srednje škole, zbirke pjesama Jesenjina i Gibrana te priručnik kako pobjeći s pustog otoka.

Na što vam nije žao potrošiti novac?

- Na dobro društvo, dobru hranu i one kojima je novac potreban.

Pivo ili vino?

- Ako već mogu birati - voda.

Možete li zamisliti dan bez mobitela?

- Da. Živim za dan kad će crknuti svi mobiteli i društvene mreže pa će se ljudi čuti samo s onima koje vole i žele se s njima pogledati u oči.

Čemu želite naučiti svojeg dvogodišnjeg sina Maura?

- Da ne pravi iste pogreške kao tata.

Kako ćete to postići?

- U ozbiljnom razgovoru Mauru ću objasniti da je tatu baka pogrešno naučila da su svi ljudi dobri, jer je istina suprotna - sve dok se ne dokaže suprotno.

Što vas kao oca ispunjava ponosom?

- Što Mauro ima bogatiji vokabular i koristi se složenijim gramatičkim konstrukcijama od mnogih saborskih zastupnika u aktualnom sazivu.

Tko su vaši najvažniji učitelji?

- Svi dobri ljudi na koje sam putem naišao, od roditelja na dalje.

Vode li vas kroz život razum ili osjećaji?

- Samo osjećaji. Kad treba upotrijebiti razum, obratim se svojoj gospođi.

Čime vas žena može osvojiti?

- Osobnošću i intelektom, a imam sreću da je moja još i lijepa.

Što ste najluđe učinili zbog ljubavi?

- Odletio iz Zagreba za Šangaj da je pozdravim na radnome mjestu.

A zbog posla?

- Jedino još nisam skočio padobranom. A posebno pamtim daskanje ambicioznog mladog novinara reportera na vodenom ski liftu na Jarunu.

Koje ljudske osobine najteže podnosite?

- Nadmenost, samoljubivost i veličinu bez pokrića.

Što vas može izbaciti iz takta?

- Nepravda i glupost.

Kakvi ste kad se razljutite?

- Izrazito neugodan, ali srećom nisam nasilan kao neki kolege, koji u svađi lome ruke palicom.

Kako se osjećate kad se vidite na malom ekranu?

- Grozno. I sigurno nisam jedini.