Iako je već osam godina formalno u mirovini, neumorni GORAN MILIĆ priprema veliki povratak na nacionalnu televiziju serijom putopisa s Kube, a planira još i napisati knjigu o svim svojim putovanjima na kojima je 80 puta obišao zemaljsku kuglu.
Otkako je objavio da se nakon osam godina vraća na nacionalnu televiziju, legendarni zagrebački reporter i urednik Goran Milić (73) - i da hoće - više ne može uživati u spokojnom umirovljeničkom životu. Javljaju mu se brojne kolege, zovu ga prijatelji i rodbina, a zaustavljaju ga i mještani malog turističkog mjesta Slano kod Dubrovnika, gdje se odmara sa suprugom Anom, rukovoditeljicom HTV-ovog odjela Mozaik i urednicom emisije Dobro jutro, Hrvatska.
Doajen TV novinarstva, koji se proslavio kao voditelj Dnevnika i urednik putopisnih emisija, na male se ekrane vraća sa serijalom “Cuba si, Cuba no”. Putovanje na Kubu prošle zime, kaže, za njega je bilo veliki izazov. Nakon što se 2011. oprostio od HTV-a i formalno otišao u mirovinu, neko je vrijeme još radio u Sarajevu na televiziji Al Jazeera, a posljednje tri godine uglavnom je snimao po Hrvatskoj i regiji. O profesionalnim planovima i povratku na HTV, s Milićem smo pričali u njegovom stanu u Slanom, gdje su se početkom ljeta odmarali i njegov sin Marko, glasnogovornik Vlade RH, te kći Lana Maria, zagrebačka odvjetnica. Oboje su, kaže, presretni zbog njegove “nove” karijere.
Zašto ste za povratak na nacionalnu televiziju odabrali baš serijal o Kubi?
- Ta mi je zemlja uvijek bila veliki izazov, a s toliko godina iskustva treba mi neki jaki motiv. Zanimalo me koliko se promijenila u proteklih 40 godina. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća tamo sam bio čak pet puta - posljednje sam izvještavao sa summita nesvrstanih zemalja.
I s kakvim ste se impresijama sada vratili?
- Kuba je danas najsličnija Jugoslaviji iz 1966., kad je atmosfera u bivšoj državi postala znatno opuštenija. Tako je i Kuba danas otvorenija, puno je turista, strance ne doživljavaju kao potencijalne špijune, no i dalje se teško živi. Prosječna profesorska plaća je 30 eura, a četveročlanoj obitelji za normalan život mjesečno treba pet puta više te svi rade nekoliko poslova. Najbolji sugovornici su mi bili osamdesetogodišnjaci jer oni znaju koliko se današnja Kuba razlikuje od one “revolucionarne“. A to mi je bio cilj - napraviti tu paralelu.
Kako to da ste odlučili ponovno snimati putopisne emisije?
- Vidio sam natječaj zagrebačke produkcijske kuće JB Artes i javio se. Sredinom veljače, mjesec dana nakon mog 73. rođendana, producent Božidar Jurjević i ja otputovali smo na Kubu, gdje smo u dvadeset dana snimili četiri emisije, koje s emitiranjem kreću 16. rujna.
Zimus na Kubi, koja je Gorana Milića podsjetila na Jugoslaviju 1966. - otvorenija i opuštenija od revolucionarne Kube
S producentom Božidarom Jurjevićem
snimio je četiri emisije
Kako su tu odluku komentirali vaši ukućani?
- Sin Marko dobro razumije moju strast prema putovanjima, na koja me i sam često pratio kad je bio mlađi. A supruzi Ani je draže da radim nego da se motam po kući. I ona voli putovanja, barem jednom godišnje idemo zajedno nekamo, a sljedeća destinacija nam je New York.
Je li istina da ste u četrdeset godina karijere 80 puta obišli zemaljsku kuglu?
- To je malo u odnosu na kilometre koje naprave sportski novinari. Bio sam u sedamdesetak zemalja i u svakoj ostao barem sedam dana - tako da mogu reći da sam ih dobro upoznao.
Imate li po tom pitanju neostvarenih želja?
- Naravno! Volio bih vidjeti Libanon, Iran, Kinu...
Kako inače provodite umirovljeničke dane?
- Radno. Od 2011. do 2016. bio sam na Al Jazeeri, a posljednje tri godine sam snimio više od tisuću minuta materijala, među ostalim, i emisiju o životu u Hrvatskoj nekada i danas. “Tada & Sada” se baš reprizira na HTV-u. Držim i predavanja o medijima, pa uz sve to nemam dovoljno vremena za ono što bih još htio - napisati knjigu o svojim putovanjima i zanimljivim ljudima koje sam upoznao.
Zašto ste prije tri godine otišli s Al Jazeere?
- Nisam više imao energije, u informativnom programu danas moraš stalno biti “atento”, spreman i na mobitelu. Otišao sam kad sam shvatio da je moja vozačka dozvola starija od svih mojih kolega. Kao direktor programa, a kasnije i voditelj Dnevnika, za tu sam televizijsku kuću napravio 120 emisija.
Kako se pripremate za putovanja koja traže dobru fizičku kondiciju?
- Nikako. Ne volim vježbati jer mislim da to u mojim godinama nije dobro za srce. Liječnik Nebojša Popović, koji je inače bio jedan od najboljih rukometaša u bivšoj državi, jednom mi je prilikom rekao da se srce ne može obnoviti, samo pogoršati. Kad sam u Slanom, odem na more sa suprugom, ali se držim hlada. Žao mi je što nemamo neku malu brodicu pa da možemo obilaziti druga mjesta. U vrijeme mog djetinjstva iz Slanog se do Dubrovnika putovalo vaporom.
Što je za vas najveća prednost umirovljeničkog života?
- Profesionalna sloboda jer više nemam šefa. Ne kažem da sam imao loše šefove, dapače, svi su me uvažavali i cijenili, ali sada mogu raditi što želim i kad želim. Doduše, manje spavam nego dok sam radio. Dižem se oko 7 ujutro, a u krevet idem oko ponoći, jedan. Dok sam vodio Dnevnik, redovito sam kasnio na jutarnje kolegije zbog čega su me kolege zadirkivale. Smatrao sam da na to imam pravo jer sam radio i navečer.
Koje televizijske emisije redovito gledate?
- Na HTV-u Dnevnik i Otvoreno, jer mi se čini da se iza političkih izjava na komercijalnim televizijama uvijek krije neka druga poruka, a ne čista informacija. A opuštam se gledajući programe na stranim kanalima kao što su Fox Crime, History, Discovery...
Kako vas zdravlje služi?
- S obzirom da već godinama imam manjih problema sa šećerom, zadovoljan sam. Lanjske jeseni sam prestao pušiti, a o cigaretama sam bio ovisan 55 godina. Trudim se i što zdravije jesti.
Pomažete li supruzi Ani u kućanskim poslovima?
- Ne dopušta mi, pogotovo ne smijem ulaziti u kuhinju. Jednom sam za naše društvo spravio večeru, koja je bila fantastična, ali supruga je rekla da sam napravio neviđeni nered.
Jeste li zadnjih godina otkrili neke nove hobije?
- Ako je Facebook hobi, onda jesam. Otkako sam 2012. otvorio osobni profil, dnevno na društvenim mrežama provedem oko 2 sata.
Tko su vam prijatelji na Facebooku?
- Različitih su profesija, nacionalnosti, vjeroispovijesti... u čemu i jest čar. Facebook mi odgovara jer se tu vode odlične debate. Trenutačno imam tri i pol tisuće prijatelja i još gomilu koji čekaju da ih potvrdim.
Traži li vas sin Marko savjete otkako je postao Vladin glasnogovornik?
- U početku me pitao za mišljenje oko nekih mojih kolega, no više ne. Sada je situacija obrnuta, on zna neke stvari bolje od mene.
Zašto ste lani kupili stan u Slanom?
- Po ocu sam podrijetlom iz Slanog. Moj djed Frano je bio vrlo poznat mjesni trgovac. Nažalost, kuća koju je još djed izgradio uz samu rivu potpuno je uništena tijekom Domovinskog rata. Kao mali svako sam ljeto provodio u Slanom, a posljednjih godina sam dolazio svom prijatelju Baldu Smrdelji. Stan se nalazi na odličnoj lokaciji jer u krugu od deset metara imam trgovinu, kafić, poštu i ambulantu. Sve što treba jednom penzioneru.
Na ruševinama kuće koju je njegov djed izgradio uz rivu u Slanom
Jesu li Marko i Lana Maria vezani za Slano?
- Oboje su nedavno tu ljetovali. Otkako smo kupili ovaj stančić od pedesetak četvornih metara, supruga i ja dolazimo i zimi. Kad Ana ode u mirovinu, zasigurno ćemo i više vremena provoditi ovdje, premda bih ja u budućnosti volio živjeti u Splitu. Taj mi je grad jako zanimljiv, a u obližnjem Omišu imam odlično društvo.
Priželjkujete li postati djed?
- Jedva čekam, no ni Marko ni Lana Maria još ne pokazuju neki interes za roditeljstvom. Ana i ja se šalimo da nam je naš dvogodišnji pudl Bono poput unuka jer je treća pseća generacija u našoj obitelji. Kod nas je došao kao štene, iz Osijeka.
Kako im djeca još nisu spremna za roditeljstvo, Goran i Ana Milić svog pudla Bona smatraju - unukom
Do kada planirate raditi?
- Dokle god budem mogao. Upravo radim na novom serijalu čija je tema devastacija dalmatinskih otoka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....