Otokar Levaj: 'Radi svoje prve ljubavi sam se u 72. godini preselio u Ameriku'

Gdje ste bili i što ste radili 1964. godine, kada se zbiva radnja serijala “Dnevnik velikog Perice”?

- Godinu zagrebačke poplave, koja je u noći s 25. na 26. listopada potopila trećinu grada, pamtim po odsluženju vojnog roka u Novom Sadu, Somboru i Beogradu. Tako da sam poplavu doživio posredno - iz radijskih i televizijskih vijesti te pisama roditelja i prijatelja. Mi smo stanovali na Medveščaku, u Babonićevoj ulici, i ostali smo na suhom.

Kako ste tada zamišljali život u trećem mileniju?

- Tih godina nisam razmišljao o nekoj dalekoj budućnosti, već sam uglavnom maštao o tome što ću raditi kad iziđem iz vojske: hoću li uspjeti upisati studij glume na Akademiji te hoću li naći kakvu zgodničku plavušu ili crvenokosu s kojom ću provesti cijeli život.

Što ste kao dijete željeli postati?

- Glumac. Bio sam još uvijek mlad i naivan i vjerovao sam u neku vrstu američkog odnosno holivudskog sna. Taj dječački pogled na svijet držao me dosta dugo, da ne velim do današnjih dana.

Srdjan Vrancic / CROPIX

'Dnevnik velikog Perice' nastavlja priču filma 'Tko pjeva zlo ne misli'

Koliko puta ste gledali film "Tko pjeva zlo ne misli"?

- Više od deset puta.

Čime vas je osvojio?

- Predivnom pričom, iznesenom jednostavnim i toplim Golikovim filmskim jezikom, te vrhunskim profesionalizmom svih kolega koji su sudjelovali u njegovu nastajanju. Redatelj Krešo Golik uspio je zadovoljiti i kritiku i najširu publiku, što je gotovo nemoguća misija.

Koja vam je omiljena dijalog-lista iz tog filma?

- Teško mi je neku izdvojiti jer su skoro sve - genijalne: od birtijaških razglabanja uz gemište o Abesiniji i Fulirovih fuliranja do Miminih prigovaranja i Aninog uzbibanog dekoltea i uzdisanja...

Srdjan Vrancic / CROPIX / Srdjan Vrancic / CROPIX

Po čemu pamtite legendarnog Relju Bašića, čijeg filmskog brata Fulira igrate?

- Relju pamtim kao odličnog glumca, ali i kao strogog direktora Teatra u gostima, u kojem sam igrao s Anom Karić, Lelom Margitić i Borisom Buzančićem u predstavi “U tvom ili mom stanu”, nastaloj prema tekstu američkog dramatičara Neila Simona.

Jeste li po naravi - zavodnik?

- Dosta lako uspostavljam kontakt sa suprotnim spolom, ali se ne smatram zavodnikom: nikada ne “ulijećem” ako s druge strane ne osjetim mig i poticaj.

Kako podnosite rastanke?

- Rastanci su uvijek ružni jer su rezultat zasićenosti vezom te gubitka entuzijazma karakterističnog za početak romanse.

Što ste najluđe učinili radi ljubavi?

- Radi svoje prve ljubavi sam se u 72. godini preselio u Ameriku.

A što je ljubav najluđe učinila vama?

- Natjerala me da to učinim.

Što najprije primijetite na ženi?

- Odmah - sve. Jednim pogledom obuhvatim figuru, držanje i kosu, a detalje, kao boju očiju ili dužinu kose, broj grudnjaka i slično - analiziram u hodu.

Imate li svoj tip žene?

- Ne. Uvjeren sam da su žene lije­­pe, a najljepša je svakako moja Dunja.

Čije vas lice u krupnom kadru ostavlja bez daha?

- Marylin Monroe.

Koja su vam tri filma najbolja u hrvatskoj kinematografiji?

- “Breza”, “Kako je počeo rat na mom otoku” i, naravno, “Tko pjeva zlo ne misli”.

Srdjan Vrancic / CROPIX / Srdjan Vrancic / CROPIX

'Dnevnik velikog Perice' kreće s emitiranjem u jesenskoj shemi HTV-a.

Kako ste reagirali kad vam je redatelj Vinko Brešan ponudio ulogu?

- Ponuda me zatekla doma, u Bradentonu na Floridi: silno me iznenadila i obradovala pa sam početkom godine stigao na probe u Hrvatsku jer je snimanje trebalo početi u ožujku. Baš u tom trenutku se pojavila zločesta korona i sve pomaknula za tri mjeseca.

Kakav je vaš umirovljenički ritam na Floridi?

- Baš umirovljenički. Šećem s Dunjom, čitam, gledam televiziju, družimo se s prijateljima Hrvatima i Amerima, kumovi nas uče igrati tenis, a u slobodno vrijeme se zaljubljeno gledamo.

Pada li vam teško razdvojenost od supruge jer je ona u Americi?

- Da, kao i svim ljudima koji se jako vole.

U čemu je tajna vaše vitalnosti?

- Svako jutro veseo i oran ustajem iz kreveta jer se beskrajno radujem svim izazovima koji me očekuju.

Po čemu želite da vas pamte?

- Volio bih da me ljudi pamte po ulozi koju ću kao 107-godišnjak odigrati 2050. u dvoru Gandalja, našoj obiteljskoj ljetnoj rezidenciji u Lokvi Rogoznici pokraj Omiša, pred cijelom obitelji i masom prijatelja u publici, s mojom Dunjom koja će sjediti na počasnom mjestu - u sredini prvog reda.

Čitajte i:

Ivanka Boljkovac otkrila zašto se nikad nije udala: 'Možda nikad nije naišla prava osoba'

Zrinka Turalija Kurtak govori što je može izbaciti iz takta te kamo 'bježi' kada joj je svega dosta

Antonija Blaće: 'U raspravama ne posustajem - sve dok potpuno ne iscrpim sugovornika'

Zoran Vakula: 'Smeta mi kad se od vremenske prognoze rade medijske senzacije'