Riječki pjevač Boris Štok: 'Oduvijek sam u radnom odnosu pa u glazbi ne moram raditi kompromise'

U prošloj godini Boris Štok izbacio je i prvi samostalni dugosvirajući album 'Ispod kože' za koji je zaradio i nagradu Porin u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe. Već 20. svibnja Riječanin nastupa na Beerfestu u Zagrebu, 23. lipnja na Citygroove festivalu u Podgorici, a 5. i 6. srpnja na Fibrafestu u Splitu.

Popričali smo sa svestranim umjetnikom koji nam je otkrio planove za budućnost, kako usklađuje dva različita posla, kako gleda na život u Rijeci, a pažnju privlači i modnim stilom pa je s nama podijelio nekoliko tajni iz ormara.

Gdje je snimljen spot i koja ga je ekipa radila?

Spot je snimljen na jednoj super lokaciji u blizini jezera Peruča, totalna pustoš i vrlo zahvalno za dobiti „road movie“ atmosferu. Režiju i scenarij potpisuje talentirana autorica iz Splita Marcella Zanki, a u spotu se pojavljuje i mlada glumica Katarina Nikšić. Zahvaljujući producentu Boži Žeravici i Davoru, koji posjeduje najfinije primjerke old timer automobila u Dalmaciji, napravili smo crno-bijelu ljubavnu priču. Cijeli tim na setu bio je na istoj valnoj duljini pa je snimanje bilo "easy" i zabavno, bez tenzija.

Kada izlazi novi album?

Premda je album „Ispod kože“ izašao unatrag tek nekoliko mjeseci, odmah sam počeo raditi na novim pjesmama. Dapače sam već ih snimio nekoliko od kojih je „Samo trag“ prvi u nizu singlova i spotova. Nemam ciljani datum, ali gledat ću svakih nekoliko mjeseci publiku razveseliti novom pjesmom i spotom pa kad ih se skupi dovoljno izbaciti album, vjerojatno početkom iduće godine.

Štok

Kakvi su dojmovi s Porina - da li si očekivao nagradu?

Meni osobno, dojmovi su odlični. Već drugu godinu zaredom bio sam nominiran te nastupao uživo, a ove godine sam i dobio nagradu Porin za najbolji album alternativne glazbe. Premda nagrade nisu cilj, ne očekuješ ih uvijek ali one svakako laskaju te su lijepi poticaj za daljnji rad pogotovo što dolaze od „struke“, kolega glazbenika, urednika i izdavača. Ove godine bilo je puno dobrih albuma i popularnih izvođača pa je dojam tim više bolji. Porin je manifestacija na najvišem produkcijskom nivou i svakako mislim da je potrebna nama glazbenicima.

Zašto si se, nakon Quasarra i Manofona, odlučio na samostalnu karijeru?

Glazba je moj život i potreba, tako da poslije raspada benda nisam imao nekog izbora već nastaviti s radom i biti kreativan. Imam puno kilometara u nogama, puno autorskog rada, snimanja i pozornica tako da nisam nikad sumnjao u sebe, dapače. Jedino što sada moram uložiti puno više energije u PR i organizaciju. Međutim, moram naglasiti da imam sreću što radim s prijateljima i prije svega izvrsnim ljudima i muzičarima. Odlično se razumijemo pa je sve lakše, prije svih tu mislim na Darka Terlevića s kojim sam autorski i produkcijski napravio album te moj bend kojem sam neizmjerno zahvalan za svaku minutu provedenu na probama i pozornici.

Tko su tvoji glazbeni uzori?

Imam puno glazbenih utjecaja, slušao sam stvarno sve i svašta…puno elektra, grungea, darka, pop mjuze. Bitno je samo da je muzikalno. Danas kada pogledam što slušam u autu, koje ploče doma zavrtim...uvijek se nekako vratim Bowieju, Amy Winehouse, Depecheu, Molokou, E.Badu, Roisin Murphy, Arctic Monkeys, ali jako volim i Florence, Tame Impala, Hoziera.. Vokalno najviše su utjecali David Bowie, Jeff Buckley, Eddie Vedder, Curtis Mayfield, Sinatra,Marvin Gay i masa soul pjevača i pjevačica. Posljednje vrijeme opet vrtim ploče J. Sommervillea, L. Stansfield...stvarno slušam sve.

Koliko je teško uskladiti glazbu s poslom ekonomista u HEP-u? Je li taj posao nužno zlo, ili te i poslovna karijera ispunjava?

Ponekad je teško sve uskladiti jer takav tempo iziskuje puno energije i jurnjave, pa ostane malo vremena za kreativnost, ali za sada uspijevam pomiriti obje strane. Nekako sam oduvijek bio u radnom odnosu pa mi se sve to čini normalnim, ima to i prednosti jer ne moraš glazbeno raditi kompromise kako bi zadovoljio onu materijalnu stranu priče.

Štok

Jesi li ikad razmišljao da živiš negdje drugdje?

Imao sam priliku kratko živjeti u Munchenu u dobi od 23 godine, inače dosta putujem i uvijek nastojim uzeti od života sve lijepo što nudi. Kada bih mogao birati, vjerujem da bih odabrao gradove poput Madrida, Buenos Airesa, Berlina, New Yorka ili LA-a, ali to samo pod uvjetima da sam materijalno situiran jer inače nisi u mogućnosti uzeti sve što takva mjesta nude. Volim svoj život u Rijeci i trenutno se ovdje vidim, ali što nosi sutra - vidjet ćemo.

Koje su najveće prednosti, a koji nedostaci života u Rijeci?

Život u Rijeci, na moru… to je dio mog identiteta. Tu su mi djevojka, prijatelji, obitelj. Rijeka je mali studentski grad od 130.000 ljudi koji trenutno prolazi malu tranziciju i traži svoj novi put, otvara se turistički, postao je Europska prijestolnica za kulturu, scenografija za snimanje filmova i serija, grad glazbe i iskreno vjerujem grad otvorenih ljudi orijentiranih zapadu i civilnim vrijednostima. Međutim, treba puno raditi i doprinositi kako bi se gospodarski i ponudom oporavio, u tom segmentu puno zaostaje za Zagrebom.

Vanja Tataj

Hvale i tvoj stil - gdje se odijevaš?

Hvala lijepa na komplimentu. Volim lijepu košulju, sako, dobre čizme, cipele. S obzirom na to da nastupam, dio garderobe kupujem u dućanima koji zadovoljavaju moj ukus, primjerice: All saints, Officine creative, Pantanetti, YSL ili generalno preko nekih online stranica poput Farfetcha.

Koliko trošiš na garderobu?

Imam neke fetiše, npr. za dobre čizme ili košulju spreman sam izdvojiti više. Ali nije da sam stalno u shoppingu, to bude onako na mahove.

Koji ti je najomiljeniji odjevni predmet?

Čizme i košulja.

Kako se odijevaš za posao?

Najvažnija je udobnost, ali ponekad si priuštim malo „off“ momenata pa si umislim da sam na stageu!

Nosiš li ikad odijela?

Nemam niti jedno odijelo u kompletu, uvijek kombiniram hlače, sako i košulju. Vidiš, već dugo nisam nosio kravatu, baš mi je došao gušt!