Britanski glumac, najpoznatiji po ulozi osebujnog liječnika, proslavit će 60. rođendan i 30 godina braka s Jo Green, koja mu je oprostila kad ju je prevario, ali je on zbog osjećaja krivnje pao u depresiju koju je opisao kao 'tugu teške kategorije' i dvije se godine od nje liječio
Hugh Laurie danas obilježava svoj 60. rođendan, ali najvjerojatnije ga neće proslaviti, kao što nije slavio ni prethodne. Uostalom, ovih je dana jako zaposlen: nedavno je završio snimanje prve sezone serije "Kvaka 22", u kojoj glumi i George Clooney, a sad se priprema za pilot epizodu još jedne nove serije - "Avenue 5", o zavrzlamama u industriji turizma u svemiru. No da i nije tako, Laurie ne bi trošio vrijeme na rođendan jer mu se uvijek činilo vrlo neobičnim da se slavi, kako je on to rekao, "približavanje smrti" i zato nikad nije priredio rođendansku zabavu.
- Ne volim oduzimati drugima dragocjeno vrijeme, a i ne želim forsirati. Jednog dana prijatelji će ti okrenuti leđa i reći: ma uvijek si bio užasno dosadan i nećemo protratiti još jednu večer pijući šampanjac u tvoju čast - rekao je jednom Laurie u svojem osebujnom crnohumornom stilu po kojem je vrlo sličan dr. Gregoryju Houseu, briljantnom liječniku, ali nemoguće nabusitom čovjeku kojeg je utjelovio u osam sezona serije "House" i postao globalno popularan. Serija koja se počela prikazivati 2004. ubrzo je osvojila milijunsku publiku u Americi i u 66 zemalja svijeta, a Laurieju je donijela dva od ukupno tri Zlatna globusa koja je osvojio, sedam nominacija za nagradu Emmy koji nije nikad osvojio, donekle neočekivanu titulu najseksepilnijeg muškarca na američkoj televiziji, posao zaštitnog lica L’Oréalove muške kozmetike protiv bora, mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda jer je 2011. bio najgledaniji glavni glumac na televiziji i, sukladno tome, rekordno visoke honorare – čak 700 tisuća dolara po epizodi.
Međutim, Laurie očito nije standardni materijal za zvijezdu. Ne podnosi zvuk vlastita glasa, ne voli se vidjeti na ekranu i nikad ne čita članke o sebi. Dok ostali pripadnici glumačke profesije priželjkuju slavu, njemu ona samo smeta. Tako taj po prirodi suzdržani Britanac mrzi kad ga ljudi prepoznaju na ulici, a posebno kad ga fotografiraju; jednom je izjavio kako misli da mu fotoaparat krade dušu, "a nemam je baš na bacanje", rekao je. I zato se pod bremenom slave koju mu je donio House pretvorio u neurotičnog čudaka: dao je zatamniti stakla na autu da ga prolaznici ne mogu slikati, na ulicu je izlazio s motorističkom kacigom na glavi da ga nitko ne prepozna, prestao je kupovati odjeću jer, kako je rekao, "ne mogu kupiti gaće dok me netko gleda", a prestao je ići i u samoposluživanje jer nije mogao podnijeti da mu ostali kupci znatiželjno zaviruju u sadržaj košarice. Ukratko, Laurie je čovjek za kojeg se unatoč svemu što je postigao nikako ne može reći da je sretan.
- Recimo to ovako: da nemam kamenčić u cipeli, ja bih ga onamo stavio. Ne znam zašto je tome tako. Možda se moja verzija sreće sastoji u tome da ne budem sretan. To je možda prostor u kojem se ja osjećam ugodno - rekao je jednom Laurie, koji je priznao i kako mu ljudi cijeli život govore da bude pozitivan, da se nasmiješi, jer da nije sve tako crno.
- Moj odgovor na to je uvijek glasio: odj…! - kaže Laurie, koji jednako iskreno priznaje i kako se od rane mladosti bori protiv depresije - "tuge teške kategorije", kako ju je opisao - uglavnom psihoterapijom, dok za medikamentima ne poseže jer voli zadržati kontrolu nad sobom; iz istog razloga gotovo nikad ne pije alkohol. U vrijeme audicije za "Housea" Laurie je bio na snimanju u Africi i nije se mogao u Los Angelesu pojaviti uživo pa je poslao video koji je snimio u hotelskoj kupaonici gdje je jedino bilo dovoljno svjetla. Producent serije Bryan Singer pojma nije imao tko je Laurie, ali bio je impresioniran njegovim nastupom i pritom uopće nije shvatio da je Laurie zapravo Britanac koji glumi američki naglasak.
- To što nikad nije čuo za mene zapravo mi je išlo u korist - skromno je poslije izjavio Laurie, naglasivši kako se ni on, ni nitko od ekipe, u početku nije nadao nikakvom osobitom uspjehu. - Svi su me uvjeravali da će sve biti gotovo za mjesec, dva i onda se vraćam kući. Dugo mi je trebalo da shvatim što se događa - izjavio je glumac, a potom je serija postala hit i o povratku kući nije bilo govora.
Snimanje svake serije težak je i iscrpljujuć posao jer se odvija dan za danom od jutra do mraka, a Laurie je jednom prilikom izjavio da je "House", kojeg je ukupno snimljeno 177 epizoda, bio prava noćna mora. - Bilo je trenutaka kad sam mislio da ću sići s uma. Bilo je trenutaka kad bih bio poduzeo gotovo sve samo da to prestane, priželjkivao prometnu nesreću samo da mogu ostati kod kuće nekoliko dana - rekao je jednom glumac. No kako je od strogih roditelja Škota naslijedio krutu prezbiterijansku radnu etiku, nikad nije kasnio na posao i nikad nije propustio ni dan snimanja. Rad je dodatno otežavala i činjenica da je Laurie perfekcionist koji vječno sumnja u svoje sposobnosti pa je na setu znao lupati štakom o zid i bacati komade namještaja jer mu se činilo da američki akcent kojim govori u seriji nije besprijekoran, ili da kadar koji je snimio nije savršen, a poslije snimanja duboko utučen sjediti na pločniku pred studijem s glavom u rukama. Ti visoki kriteriji koje Laurie sam sebi postavlja, kao i sklonost depresiji, po svoj prilici vuku korijene iz složenog odnosa s roditeljima.
Otac William bio je liječnik opće prakse i veslač koji je osvojio zlato na Olimpijskim igrama 1948., majka Patricia pisala je i povremeno nešto objavljivala, a od malenog Hugha, četvrtog i najmlađeg djeteta u obitelji, mnogo je očekivala.
- A ja sam je neprestano razočaravao. Kao mali bio sam lijen, prepisivao sam na testovima, pušio u školskom zahodu i lagao. U nekim trenucima majka me nije baš voljela. A ti su trenuci znali prilično dugo trajati, primjerice po nekoliko mjeseci - otkrio je Laurie jednom. Poslije se pokazalo da su majčine nagle promjene raspoloženja bile donekle i posljedica teške neurološke bolesti od koje je umrla 1989. S ocem je pak bio vrlo blizak i sad mu se čini ironičnim što je kao dr. House zarađivao vjerojatno deset puta više od njega, pretvarajući se da radi ono što je otac doista radio, i tako ga na neki način napokon prestigao. Kao momak pokušavao je dostići oca u sportu pa se na ekskluzivnoj školi Eton istaknuo kao veslač i postao britanski juniorski prvak. Zatim se upisao na Cambridge, na antropologiju, jer mu je ostavljala dovoljno vremena za veslačke treninge. Međutim, ni školski ni sportski uspjesi nisu strogim roditeljima bili dovoljni.
- Neprestano su mi ponavljali kakav sam sretnik. I zbog toga me cijeli život proganja grižnja savjesti; jesam li ja doista zaslužio tu sreću? Smijem li uživati u plodovima svojeg rada a da me ne opsjedaju dvojbe i sumnje? - rekao je glumac. Kad je od veslanja morao odustati nakon što je prebolio teži oblik mononukleoze, Laurie se pridružio studentskoj kazališnoj skupini Footlights. Skupina čiji su članovi bili mnoga danas poznata imena, kao što su John Cleese iz "Montyja Pythona", komičar Sacha Baron Cohen i spisatelj Douglas Adams, a u Lauriejevo vrijeme glumac i redatelj Kenneth Branagh, glumica Emma Thompson, s kojom je tad i hodao, i komičar Stephen Fry, odredila je Lauriejevu budućnost i usmjerila ga prema glumačkoj karijeri. Posebno se zbližio s Fryem s kojim se, nakon što su 1981. diplomirali, proslavio na britanskoj televiziji u komedijama kao što su "Jeeves i Wooster", gdje je Fry glumio pametnog batlera Jeevesa bez kojeg bi njegov blentavi gospodar Bertie Wooster, to jest Laurie, bio bespomoćan, i "Crna guja", u kojoj im je partner bio Rowan Atkinson. Glumac se pojavio i na velikom ekranu, u filmskoj adaptaciji romana Jane Austen "Razum i osjećaji" Anga Leeja, igrao je negativca u "101 dalmatincu", malu ulogu u "Čovjeku sa željeznom maskom" i glavnu ulogu u "Maybe Baby".
Potom je došao House i sve se promijenilo. Uz slavu i novac, možda je najveća promjena bila ona u Lauriejevu privatnom životu: kako isprva nisu vjerovali da će serija potrajati, u Los Angeles se preselio samo glumac, i to u hotel, dok su njegova supruga, kazališna referentica Jo Green, s kojom je u braku od 1989., i njihovo troje djece ostali u Londonu.
- Doslovce se nisam raspakirao, tako sam bio pesimističan - izjavio je poslije Laurie, koji je nakon nekoliko godina u Los Angelesu ipak kupio kuću u Hollywood Hillsu za četiri milijuna dolara kako bi obitelj mogla više vremena provoditi s njim pa su mu češće dolazili u posjet, ali odlučili su da će im stalna adresa i dalje biti London.
- Kad sam sa ženom razgovarao o tome gdje ćemo živjeti, brzo smo shvatili da ništa nećemo riješiti ako se svi dosele ovamo jer bi me ionako vidjeli jedan sat u tjednu - objasnio je glumac Unatoč tom pomalo neobičnom aranžmanu, brak je opstao i kad se serija "House" 2012. prestala snimati, Laurie se vratio obitelji u London, u kuću u Belsize Parku od gotovo 400 četvornih metara s golemim vrtom i bazenom. Ondje je isprva najviše uživao u običnim stvarima, kao što je šetnja sa psom i odlazak u dućan, te priznao kako se na nove okolnosti lakše priviknuo on nego njegova obitelj koja se naučila da njega više-manje nema. Nakon “Housea” glumac je uzeo stanku kako bi se odmorio i posvetio glazbi.
- Kao House, imao sam lažni novčanik s lažnim novcem, lažne ključeve koji ništa nisu otvarali i lažni sat koji ne pokazuje vrijeme. I nosio sam odjeću koja nije moja. Sad jedino želim raditi nešto pri čemu mogu nositi vlastitu odjeću - objasnio je tada Laurie. Ali ubrzo su uslijedile nove uloge, one trgovca oružjem u nagrađivanoj seriji "Noćni upravitelj", neuropsihijatra u seriji "Chance" koja je potrajala samo dvije sezone i senatora u "Potpredsjednici".
Premda nikad nije siguran da je ono što radi dobro, čak i Laurie mora priznati da je u karijeri postigao mnogo. Kao i da ipak ima nekih zadovoljstava u životu koja ga čine ako ne posve, a onda barem donekle sretnim. Jedno od njih je vožnja motorom.
- Voziti motor je kao letjeti. Sva čula ti ožive - rekao je glumac koji je prvi motor dobio od oca kad mu je bilo 16 godina, a s prvim honorarom od serije “Dr. House” kupio je klasični Triumph Boneville s kojim se redovito vozio na snimanje. U Londonu također vozi motor, ali često ga viđaju i kako do teretane u kojoj održava kondiciju putuje drugim prijevoznim sredstvom - zlatnim romobilom. Ali ono najvažnije su mu djeca, kako je jednom iskreno izjavio: - Kad god se zapitam što mi je životna strast, koja je svrha mojeg života, znam da je odgovor: djeca. Moja djeca su moja svrha i njihov sam vječno zahvalan dužnik jer mi skreću misli s drugih stvari.
OPASNA SUPRUGA
___________________
Na snimanju filma “The Place of Lions” 1998. u Australiji Laurie se upustio u ljubavnu vezu s redateljicom Audrey Cooke. Za vezu su ubrzo doznali i mediji pa je Laurie hitno otputovao kući da sve prizna supruzi prije nego što o tome bude čitala u novinama. Jo je napisala dugačko i emocionalno pismo svojoj suparnici u kojem ju je preklinjala da prekine s Lauriejem i mužu naposljetku oprostila preljub, ali Laurie priznaje da je to ostavilo trajne posljedice na sve.
- Nema riječi koje bi popravile ono što se dogodilo. Krivnja je na meni. I zapanjilo me to što se dogodilo. Ta bol koju su svi osjetili. I to me promijenilo - rekao je glumac, koji je nakon te epizode utonuo u tako duboku depresiju da je dvije godine proveo na intenzivnoj psihoterapiji. To nije jedini put da je gospođa Laurie dala svima do znanja da neće dopustiti nikome da joj preotme muža: u hollywoodskim se krugovima i danas prepričava kako je na dodjeli Zlatnih globusa 2007. Laurieju prišla jedna zanosna starleta i počela s njim čavrljati, ali u tom trenutku se odnekud pojavila Jo, odmjerila je od glave do pete ledenim pogledom koji je jasno govorio da tu nema što tražiti - i ljepotica se pokunjeno povukla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....