BILJANA BLIVAJS/CROPIX
Bez brige s Dijanom

Ljubav si ne smijemo uskratiti, to je opasno, nezrelo i gore od pukog razočaranja

Smijemo li pričati o ljubavi? Dok ljudi ginu, dok se obitelji raspadaju, dok korona odnosi ljudske živote, dok svi brinemo kako ćemo za koji mjesec plaćati račune.

Smijemo li pričati o ljubavi? Dok ljudi ginu, dok se obitelji raspadaju, dok korona odnosi ljudske živote, dok svi brinemo kako ćemo za koji mjesec plaćati račune.

„Ne da smijemo, nego moramo pričati o ljubavi. Ona je esencija i bit života. Od samog početka ljudi su je smjestili u srce, a ne u mozak, ta distinkcija je odmah napravljena i to sve govori“, kazuje nam dr. Ante Bagarić.

Bilo je zanimljivo s uglednim psihijatrima razgovarati o ljubavi. Dr. Hrvoje Handl je plastično, kroz kontraste objasnio ljubav: „Ona je početak i kraj našeg bivanja, toplina i tolerancija hladnoće, zamisao i konkretan dodir, riječ ali i seks.“



Za razliku od ljubavi, dr. Handl kaže da je zaljubljenost najljepša i najzabavnija psihoza u kojoj sve svoje fantazije projiciramo u drugu osobu. Idealiziramo, kreiramo osobine koje ta osoba možda niti nema. I tako nastaju razočaranja. Kad se umorimo od projekcije, kroz vrijeme shvaćamo da stvari nisu onakve kakvima smo ih zamislili. Tada krećemo s rečenicama: ti si se promijenio, nisi više isti, ja te ne prepoznajem.

A zapravo, mijenjamo se mi, a naš pogled na osobu postaje realniji. Zaljubljenost je voljeti slično u drugome, a ljubav voljeti razlike, pojašnjava dr. Handl.

Oba psihijatra se slažu da je za partnersku ljubav potrebna zrelost. Ona podrazumijeva i dobro poznavanje sebe samog, samokritičnost, posvećenost, strpljivost. Ljubav je zahtjevna i treba ju njegovati.

image
BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Njezina veličina i važnost pokazuju se od prvog dana rođenja, pa i prije. Dijete koje nije dobilo ljubav majke, ostaje emocionalno oštećeno do kraja života. Zato u svakom mentalnom, duševnom, emocionalnom poremećaju treba krenuti od djetinjstva, ona male bebe i njezinih nezadovoljenih potreba.

Kada nam je uskraćena ljubav u najranijoj dobi, naučimo se štititi od ljubavi. Nije nam jasno da se zapravo štitimo od razočaranja, a ne od ljubavi. Jednom zatvoreno srce teško je otvoriti, a to je nužno kako bismo osjetili ljepotu života u svim njegovim segmentima.

image
BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Ljudi se udaljuju jedni od drugih, ne žele veze, brakove, djecu. Ne žele emotivni angažman jer im je kapacitet za razočaranje jako malen. To nije dobro i moramo se ohrabriti da je i poneko NE, dobro za nas. Ne smijemo si dokinuti ljubav. To je opasno, nezrelo i vodi u puno gora stanja od pukog razočaranja, govori dr. Bagarić i nastavlja kako je baš to NE esencijalno za naš razvoj jer moramo naučiti živjeti i sa nelagodom, moramo integrirati i neugodna iskustva kako bismo postali cjelovite i jake osobe.

Dr. Handl objašnjava kako ljubav nikad ne nestaje, samo mijenja stanja, od one dječje, majčinske, roditeljske, partnerske, prijateljske. Stalno smo okruženi ljubavlju, samo to rijetko primjećujemo. Šaleći se, poručuje: “Ne trebaju nam uvijek velike ljubavi, dovoljne su ponekad i male. Samo da ih ima."

„Tako je. I neuzvraćena ljubav je ljubav. Otvorite se, volite, patite, plačite, nećete se pokajati“, završava priču o ljubavi dr. Ante Bagarić.

Linker
14. studeni 2024 06:32