Psihijatar upozorava roditelje da ne gube živce zbog svojih adolescenata – razvojne krize praćene bijesom i agresijom u toj su dobi normalne i poželjne, bez njih nema formiranja u odraslu i stabilnu osobu.
Prijelazno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi, koji započinje spolnim sazrijevanjem u pubertetu, prepun je razvojnih kriza - a one su poželjne u tom procesu postizanja stabilnosti. Adolescenti iskušavaju roditelje na razne načine i time su prema njima agresivni. Ne dolaze kući na vrijeme, ne javljaju se na mobitel, neodgovorni su, grubi i neposlušni, otresaju se na roditelje, optužuju ih za svoje probleme, ispituju granice strpljenja i tolerancije kroz odijevanje, frizure, tetovaže... U novije vrijeme iskazuju unutarnju konfuziju u razvoju identiteta i kroz navodnu transrodnost te želju za tranzicijom, iako nisu uopće transseksualni, već jedino time šokiraju roditelje. I anoreksičarka napadom na vlastito tijelo napada majku hraniteljicu. Kad ovako nabrajamo, vidimo kako adolescenti znaju biti poprilično nemogući. No, često je to dio zdravog odrastanja, te krize su nužan dio procesa na razvojnom putu, objašnjava psihijatar Stanislav Matačić, koji je gostovao u emisiji “Bez brige s Dijanom”.
Zadaća adolescenta je da provocira, dovodi u iskušenja i ispituje granice, a roditelja da sve to “preživi” sa strpljenjem i ljubavlju. U porukama adolescentu treba biti jasan, ustrajan, dosljedan, što manje gubiti živce i mirno postavljati granice u ponašanju.
Adolescent treba roditelja koji će izdržati, koji se neće osvećivati ili ponašati kao da je i on adolescent.To je proces koji će na kraju dovesti do točke sazrijevanja, kad osoba prestaje okrivljavati roditelje za svaki životni korak. U suprotnom postoji šansa da do sazrijevanja ne dođe pa ostaje gnjevni buntovnik u zreloj dobi, koji tada morati odraditi zadatke adolescencije - ako se ikada uspije osamostaliti. Djeca moraju proživjeti razne konfrontacije nužne za kvalitetan razvoj, srušiti roditeljske autoritete i odvojiti se od njih.
- Nije normalno da su adolescenti mirni, dobri i poslušni. Normalni adolescent na krilima hormonske oluje, koja ojačava agresivni nagon, usmjerava bijes na roditelje kao da su ga oni prevarili i predstavljali se za nešto što nisu - najbolji roditelji na svijetu i savršena ljudska bića! A kad ono, obični su ljudi sa svojim slabostima i manama. Adolescenti su prije svega zbunjeni i to pokušavaju prikriti. Izazivanje im je u “opisu posla”, psihičkog zadatka koji je najsigurnije obaviti u obitelji, jer iako su ti “starci” totalne “konzerve” i “ništa ne razumiju”, a pogotovo njih, ipak znaju da ih oni najviše vole i da im žele dobro. Izvan obitelji je sve opasnije. Ljutiti se moraju i za to im ne treba jasan razlog, a konfrontirati se isto tako moraju kako bi se odvojili i osamostalili. U suštini, adolescencija je dugotrajan, zahtjevan, težak i bolan proces. A opet istovremeno lijep i kreativan - zaključuje psihijatar Stanislav Matačić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....