U novoj emisiji ‘Bez brige s Dijanom‘ otkrijte kako prkositi najdepresivnijem mjesecu u godini i pretvoriti ga u produktivno vrijeme koje će nam donijeti osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva.
Prosinac je uvijek hektičan, užurban, za neke anksiozan, za druge euforičan, a magistra psihologije Tanja Pureta - koja se bavi primjenom psiholoških znanja u svrhu povećanja osobne produktivnosti - za Gloriju otkriva kako upravljati vlastitim emocijama da bismo vodili sretniji život. Iako je pred njom bio cijeli niz poslovnih obveza, na intervjuu nas je dočekala dobro raspoložena i mirna, kao da uživa u svakoj minuti svog dana.
Veseli li vas ovo slavljeničko doba godine ili ste ipak melankolični - samo što to dobro skrivate?
Nisam melankolična, ali mogu razumjeti te osjećaje koji su posebno potencirani u vrijeme blagdana. Tada se u nama jave različita sjećanja na događaje koje smo prošli tijekom života. Što više utakmica, to je više sjećanja koja mogu biti različita. Ponekad ćemo se sjetiti lijepih trenutaka i, u želji da ih zadržimo, osjećat ćemo se veselo, euforično i razdragano. No, zaronimo li u onaj dio sebe u kojem se vratimo u rane kada nam je otišao netko drag ili kada blagdani nisu bili sretno iskustvo, možemo skliznuti u melankolična ili depresivna stanja. Često su osjećaji pomiješani, pa se iz euforije i dobrog raspoloženja prelijevamo u manje sretna stanja. No, važno je znati i osvijestiti da ono što mislimo i u trenutku osjećamo, da to nismo mi. Naše misli stalno dolaze i prolaze, kao plima. Mogu biti ugodne, neugodne, euforične, depresivne i zato je važno da se možemo i znamo odmaknuti od njih i ne dopustiti da nas te misli preplave. Mi uvijek možemo skrenuti tijek misli na nešto što je dobro, na nešto što nas veseli. Na taj način sebi pronalazimo sidra kroz neke podražaje, simbole koji će nas ponovno vratiti u dobar osjećaj. To znači upravljati svojim osjećajima i, u konačnici, upravljati sobom. Blagdani jesu vrijeme kada se moramo okrenuti sebi, biti dobri i blagi prema drugima, ali prije svega sebi dopustiti blagost i razumijevanje, dati prvo sebi dobrotu i nježnost - jer jedino tako to isto možemo dati drugima.
Zar nismo uvijek dobri prema sebi?
Pa nismo baš uvijek. Recimo, kako se ponašamo kada dobijemo neki dar? Uvijek previše zahvaljujemo, govorimo kako to nije bilo potrebno, kako je preskupo. Kao da mislimo da taj dar nismo ni zaslužili. Osjećamo čak i krivnju ako odmah nismo uzvratili istom mjerom. Zvuči banalno, ali je vrlo plastičan prikaz onoga kako se osjećamo u tom trenutku. Mi se često referiramo na ono što nemamo, na one koje smo izgubili, na nešto što smo imali, zanemarujući ono što sada imamo. Kao da se to podrazumijeva. Usmjeriti se treba na ovdje i sada, na bogatstvo koje sada imamo, na ljepote koje smo doživjeli, na planove za budućnost, na voljene koji nas okružuju. To će nam pomoći da se maknemo od loših osjećaja i usmjerimo na sve dobro što nas trenutačno okružuje. U ljudskoj je prirodi da se usmjeri na loše, a pored zdravih očiju nam promiče cijelo bogatstvo onoga što imamo i za čim već sutra možemo žaliti.
Kada ovako govorite, zvuči lako i logično, no nije baš lako ovladati svojim emocijama; koliko smo ih uopće svjesni?
Dok ne osvijestimo emocije, ne možemo njima ni ovladati. Sada se javlja neki trend navodne autentičnosti, kao emocije koje mi se javljaju sam "ja". Ja sam tuga, bol, strah. To je potpuno netočno. Mi smo puno više od tih osjećaja. Naš je kapacitet toliko velik da mi jesmo sve te emocije, ali i mnogo više. Mi se možemo odmaknuti od tih emocija i iz uloge promatrača sagledati što nam se točno događa i zašto i onda time i upravljati. Tako postajemo kapetani vlastitog života. Važno je ne biti impulzivan, promisliti prije nego što nešto izgovorimo, prije nego što nešto poduzmemo, da stanemo na loptu i vidimo je li to dobro za nas i za ljude oko nas.
Do koje se mjere uopće može upravljati vlastitim emocijama?
Upravljanje sobom je preduvjet za upravljanje bilo čime. Ako to ne znate, ne možete upravljati niti svojom obitelji, djecom, karijerom, prijateljstvima. Upravljanje sobom počinje od jutra - što ja želim od ovog dana i tjedna? Ako nemamo jasnu ideju koju smo spremni provesti, onda nam je život stihija u kojem stalno udovoljavamo onome što drugi žele i očekuju od nas. To znači da nismo proaktivni i nismo u funkciji vlastitih ciljeva. Zašto su naši jasno definirani ciljevi preduvjet ovladavanja vlastitim životom, emocijama i stanjima. Ako želite izgubiti koji kilogram, naravno da možete odbiti kolače. Ako vam stigne dvije stotine e-mailova, naravno da možete prioritetno odgovoriti na dvadeset.
A što ćemo s krivnjom? Uvrijedit ću domaćicu ako ne pojedem kolač, što će klijent misliti ako mu odmah ne odgovorim na e-mail...
Krivnju bismo trebali odbaciti u ropotarnicu povijesti. To je najnepotrebniji osjećaj koji postoji. Mi smo krivi jer ne možemo svima udovoljavati, a zaboravljamo da najprije moramo udovoljiti sebi i svojim potrebama. Moja poruka, pogotovo za ovaj dio godine, jest upravo ta - nemojte se iscrpljivati, ljudima koje volite darujte sebe, svoje vrijeme u kojem ste veseli, radosni, u kojem ste prisutni za potrebe onih koji vas vole i trebaju. Dovoljni ste baš takvi kakvi jeste, ne trebate svoju vrijednost još dodatno dizati kolačima, gozbama ili skupim darovima. Jer to je sve nadomještanje za našu neprisutnost. Kada dolazite s posla, nemojte s vrata viknuti što sve u kući nije na mjestu - uđite veseli jer su vaši voljeni na broju, zdravi, jer s njima dijelite ljubav i život. Iskreno im se razveselite, zagrlite ih. A tek nakon tih iskrenih osviještenih trenutaka ljubavi, krenite u raspodjelu zadataka ili kritika, ali opet blago i bez povišenih tonova.
Zvuči jednostavno iako nije baš lako...
Ako želimo živjeti ispunjeniji život, i mi se moramo mijenjati u skladu s tim istim životom. Znanstvena istraživanja pokazuju koliko je naš mozak fleksibilan i koliko nam je veliki kapacitet za stalno učenje novih stvari. Mi kao da se bojimo učiti i mijenjati. Izvlačimo se na naš karakter, a on nije u kamen uklesan. Karakter je skup navika koje se mogu mijenjati ako želimo. Evo primjera - svi kažu siječanj je najgori mjesec u godini, ali ne mora biti. Napravite eksperiment: odredite što ćete točno raditi svaki vikend u siječnju. Napravite raspored za kazališnu predstavu, knjigu koju želite pročitati, film u kinu koji želite pogledati, žensku večer s čašom vina… ili što vas već veseli. Isplanirajte siječanj koji dolazi i obavite sve s liste koju ste sastavili. Vidjet ćete da ćete biti zadovoljni sobom jer ste u tome uspjeli, a uz to ćete sebi proizvesti cijeli niz pozitivnih emocija i iskustava. Siječanj može biti fantastičan, ako vi tako odlučite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....