BILJANA BLIVAJS/CROPIX
Tragedija civilizacije

Sad je strašno važno pokazati emocije, jedino tako se možemo nositi sa strahom, tvrde stručnjaci

Ništa nas ne smije čuditi. Tu smo gdje zaslužujemo biti. U našem javnom prostoru, ali i na svjetskoj razini, vode se isključivo razgovori koje možemo svesti pod rečenicu, ili mi ili oni. Bez obzira tko smo mi, a tko su oni. Jedni isključuju druge, kršćani ateiste, ateisti muslimane, Hajduk Dinamo, mediteranci kontinentalce. Jednako tako se ponašaju zapad i istok, veliki u odnosu na male.

Ništa nas ne smije čuditi. Tu smo gdje zaslužujemo biti. U našem javnom prostoru, ali i na svjetskoj razini, vode se isključivo razgovori koje možemo svesti pod rečenicu, ili mi ili oni. Bez obzira tko smo mi, a tko su oni. Jedni isključuju druge, kršćani ateiste, ateisti muslimane, Hajduk Dinamo, mediteranci kontinentalce. Jednako tako se ponašaju zapad i istok, veliki u odnosu na male.

Baš to tragedijom civilizacije smatraju dr. Hrvoje Handl i dr. Ante Bagarić. Emocionalno stanje nacije ocjenjuju čistom jedinicom. A kako bi nam i bilo bolje kada oni koji nas vode rezoniraju nezrelo i isključivo, pita se dr. Ante Bagarić.

„Mi smo djeca, a političari su rastavljeni roditelji. Na njima je da u sebi nađu snage da komuniciraju pristojno , zrelo i za dobrobit svih,“ objašnjava dr. Hrvoje Handl. A kako smo mi od razgovora o mentalnom zdravlju na kraju opet došli do politike?


Htjela sam da nam uvaženi psihijatri pomognu da premostimo sav užas ukrajinskog rata, da nam pomognu razumjeti osjećaje koji su nas obuzeli, da nam daju neke alate kako proživjeti i preživjeti strah i nelagodu koju svi osjećamo.

„Svi se osjećamo strašno. Preplašeno. Baš svi. I dobro je da to javno kažemo. Da to kažemo i svojoj djeci. Da i ona vide da je strah normalna ljudska emocija i da od nje ne treba bježati. Ne kažemo li to djeci, oni će misliti da nisu dobri jer se boje, onda na jednu traumu lijepimo odmah drugu i ulazimo u začarani krug", objašnjava nam Hrvoje.

image
BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Ponovljeni PTSP

Dr. Bagarić je stajališta da o strahu trebaju govoriti i javne osobe. Da o osjećajima općenito trebamo govoriti više i razumnije. Jer jedino tako , u zrcaljenju tuđih osjećaja možemo i sebi pomoći. "Kao mladom liječniku u ordinaciju mi je došao jedan važan političar. Bio je pristojan, razuman, introspektivan. Sasvim normalan, zreo muškarac. Bio sam u sto čuda. Baš on je u javnom prostoru bio retorički nesnošljiv, isključiv i arogantan. Bio sam tada mlad i nisam ga pitao kako se može tako lako preobraziti u drugu osobu,“ priča nam anegdotu koja oslikava stanje retorike u javnom prostoru dr. Bagarić.


Čitajte i: Roditeljski utjecaj: sve što znamo o granicama i o obrascima ponašanja, naučili smo u prvim mjesecima života

Pružite pomoć

Ovo su teška vremena, i moguće je da će mnogim građanima Hrvatske koji su prošli rat opet zazvoniti neko zvono i probuditi uspavani PTSP. Lakše će proći oni koji su se liječili, ali puno teže oni koji traumu nikad nisu niti osvjestili.

Zato, poručuju nam liječnici, stanite, umirite se, gledajte vijesti sat vremena dnevno, ne više, šećite, nazovite prijatelja. I da, pomozite. Pomozite ljudima u nevolji, jer pomaganje nas osnažuje, ono nas ispunjava i hrabri. Ono je puno više od lijepe geste za druge. Pomaganje je lijek za nas same.


#samohrabro #pricajoemocijama #pomozislabijem

Linker
18. studeni 2024 21:14