Nekadašnja menadžerica u velikoj tvrtki, a danas vlasnica veganskog restorana i pekarnice, opisuje kako je zbog previše posla i nakupljenog stresa doslovno izgorjela te što je učinila da se spasi.
Visoki menadžment je stresan i dinamičan posao koji kroz dulje vrijeme na svakome ostavlja posljedice. Mnogo je faktora u igri: od tržišta i raznih kriza do velikih očekivanja uprave i principala koji uvijek žele veći promet i bolje brojke. Zna se da su menadžeri potrošna roba koju, po potrebi, zamjenjuju mlađima. Radna je klima uvijek u takvim okruženjima podržavajuća i motivirajuća, daju vam sve da vas "namame" na ispunjavanje ciljeva, no rijetko se tko brine o mentalnom zdravlju, slobodnom vremenu i prekovremenim satima. A ako ne možeš, kažu, ti reci, pa ćemo naći nekoga tko to može i želi. I tako, s obzirom na to da se bojimo ostati bez posla, pristajemo na sve... Uvijek se traži više, ostaje vam dojam da koliko god napravili, nikad nitko nije zadovoljan. Napredovala sam do pozicije direktorice prodaje i marketinga, a kasnije, kad sam 2005. pokrenula vlastitu tvrtku, nastavila sam raditi na taj način dok se kriza nije pobrinula da "zaustavi kotač" i prisilila me da stanem.
Stres se u međuvremenu polako uvukao u moj život. Pratile su ga nesanica, kronični umor, bolovi u cijelom tijelu, gubitak apetita i hormonalni disbalans, koji je vjerojatno i bio razlog mog ranog ulaska u menopauzu.
Kako ne pijem i ne pušim, nisam imala neki ispušni ventil, a sve se to događalo u vrijeme kad sam bila sama. Moja je najveća pomoć i prijatelj u tom razdoblju bio moj predivni pas, a naše šetnje i zajednički provedeno vrijeme za mene su bili blagotvorni. Šuma i zrak, vježbanje joge, meditacija i rad na sebi postali su mi jedini način za preživljavanje. Sada kad mislim na taj period potpuno sam svjesna da je to bio početak puta kojim sam krenula prema sebi i to je najljepše što mi se dogodilo.
Kriza 2008. i 2009. je pomela i moje poduzeće. Na neki način mi je i skratila muke te me vrlo grubo prizemljila... No, predivni su darovi iznikli iz tog "pada". Naučila sam da sam Ja - Ja i da ne ovisim o tituli, dobrom životopisu, poziciji, autu koji vozim... Naučila sam da ću ostati živa i ako nemam posao i ako ne jurim kao muha bez glave cijele dane. Naučila sam da je sve prolazno i da sav stres i ludilo u kojem živimo nije vrijedno žrtve koju često podnesemo. Naše tijelo i mi kao bića imamo svoje maksimume, ali i potrebe za druženjem, slobodnim vremenom, obitelji, djecom, godišnjim odmorima... Svega toga se vrlo često ljudi odreknu i misle "budem sve to, samo da odradim ovo, pa ću onda..." Taj dan, vjerujte, nikada ne dođe, a naš se prag "zavaravanja" samih sebe svakoga dana sve više podiže. Tuga i bespomoćnost rastu, tijelo stari i mnogi upadnu u razne bolesti.
Zato sam 2009. napisala "Priče za dobro jutro i laku noć", knjigu podrške za teške trenutke, čije drugo izdanje je upravo u pripremi.
Prije 11 godina sam krenula s proizvodnjom i dostavom Zelenog soka u mnoge zagrebačke urede, a onda je 2016. logičan nastavak bio proširenje ponude kroz restoran. Svakog sam dana bila suočena s potrebama ljudi koji su bili tamo gdje sam ja bila prije nekoliko godina pa sam im željela pružiti najviše što mogu - a to je zdrava hrana na radnome mjestu. Kroz mnoge sam radionice, ali i vegansku školu kuhanja skrenula pozornost upravo na to da nam je potreban dobar fokus i balans kako bismo bili sretni.
Naravno, rezultat svih tih uspona i padova na kraju su određena zrelost i mudrost. Sada lakše prepoznajem ono "ne" koje se upali kada pretjeram. Voditi vlastito poduzeće u segmentu zdrave prehrane uz sve izazove koje trenutačno svi proživljavamo jako je zahtjevno, no ja sam zaista blagoslovljena izuzetnim djelatnicima pa mogu reći da smo svojim trudom, entuzijazmom, znanjem i vještinama i nakon sedam godina na listi poželjnih mjesta kada želite nešto zdravo i fino pojesti.
Ono što mogu poručiti ljudima koji su pred burnoutom je da je to za mnoge pravi trenutak okretanja života u pravome smjeru. Za sve one koji plivaju uzvodno i ne čuju da tamo zapravo nema ništa, dođe i taj trenutak. Što se više opireš dobroj promjeni u sebi to će udarac burnouta biti jači...
Moja lista prioriteta je danas malo drugačija. Sada znam da su ljubav, podrška, zajedništvo, veselje, smijeh, djeca, priroda i mir koji osjećamo u srcu važni da bismo bili snažna i pokretačka snaga naše stvarnosti - za koju svi želimo da bude bolja, zar ne?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....