Ne tako davno, prije svega petnaestak godina, s čuđenjem smo gledali američke filmove u kojima je viša srednja klasa osim na vježbanje i posao, redovito išla i psihijatru. Činilo nam se to pretjeranim, pomodnim, pa čak i nepotrebnim. Još nam je pretjeranije izgledala scena u kojem osoba leži i ispovijeda se ili žali, a terapeut više ili manje zainteresirano prati što pacijent priča.
E sad, prije svega važno je reći i objasniti zašto pacijent leži. To nikako nije da bi se osjećao ugodnije i opuštenije. Terapeut ga stavlja na krevet, sjeda mu van vidnog polja kako bi ga doveo u stanje bespomoćne bebe, koja ne vidi podršku i ne osjeti ju, kako bi sve frustracije iz te najranije dobi mogle izaći van. Naime, dok ne riješimo rane razvojne traume, mi ne možemo razumjeti stalne, ponavljajuće obrasce u vlastitim životima koji nas koče ili unesrećuju.
Zato je važna obitelj. Jer sve lijepo, ali i sve traumatizirajuće u našim životima kreće od te prve faze odnosa majke i djeteta, i nešto kasnijeg odnosa s ocem. O evolucijskom značaju obitelji razgovarali smo s psihologom Igorom Mikloušićem i našim redovnim i dežurnim psihijatrom i psihoterapeutom Hrvojem Handlom.
Poznajući dobro važnost i privrženost odnosa majke i djeteta, Hrvoje je čak izrazio žaljenje što ne može roditi dijete, biti majka pa se opet vratiti u tijelo muškarca. Obitelj je za razvoj djeteta presudna. I pod obitelj se ne podrazumijevaju samo majka i otac. I dovoljna skrbna i prisutna majka je sasvim dobar oslonac za zdravo odrastanje.
Važnost obitelji vidi se, na žalost i u slučajevima u kojima djeca trpe nasilje i zlostavljanje roditelja. Takva djeca radije sebe smatraju i doživljavaju kao krivce, nego da detroniziraju roditelje zlostavljače. Toliko im je važna prisutnost roditelja, da ne mogu pojmiti da ga nema ili da ga netko drugi zamijeni. Vrlo često, takva djeca, zlostavljanje prepoznaju kao ljubav, pa i sami postaju zlostavljači. Separacija ili odvajanje od roditelja zlostavljača ide jako teško i sporo, i posebno je izazovna za terapeuta, kao i za dijete koje prolazi taj proces.
Svjesno roditeljstvo vrlo je zahtjevno, pa često čujemo kako u obitelji postoji troje djece, sva su jednako odgajana, a svaki je na svoju „ruku“, drugačiji, poseban. Baš u tome roditelji griješe. Svako je dijete osoba za sebe i zahtjeva da mu se drugačije pristupi u odgoju.
Sve su obitelji sretne na jednak način, i tužne na razne načine, čuli smo puno puta.
Za dijete je trenutak raspada obitelji, vrlo traumatičan, i treba ga oprezno i iskreno, na primjeren način komunicirati s djecom. Rastave brakova, nerijetko se pretvore u ratove, u kojima caruje ego roditelja, bez imalo brige o emocionalnom stanju i kapacitetu djeteta, preko čijih leđa se ratovi i vode.
Obitelj je sveta, osim što to više nije. Nova vremena nose nove paradigme, ali je važno razumjeti značaj obitelji, značaj majke i oca u odrastanju svake male osobe. Ono što kao roditelji, posijemo u prvim godinama, naše dijete prati cijeloga života.
#dijetejevažno #obitelj
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....