Matea Parlov Koštro u gradu na istočnoj obali Španjolske trčala je maraton i ostvarila normu za Olimpijske igre, no stigla je i razgledati prekrasne trgove i parkove te uživati u modernoj arhitekturi u spektakularnom kompleksu umjetnosti i znanosti.
U Valenciju sam otputovala da bih trčala maraton i ostvarila normu za Olimpijske igre - i to mi je uspjelo. Istrčala sam ga za dva sata, 28 minuta i 52 sekunde, postavila svoj osobni rekord i sad se veselim što ću nastupiti u Tokiju sljedeće godine.
U prošlosti su ondje vladali Mauri, Francuzi, kratko vrijeme čak i Englezi, a svi su oni ostavili trag u tom gradu s bogatom poviješću, koji se uz to odlikuje i spektakularnom modernom arhitekturom.
Stroge provjere na ulasku
Putovala sam avionom, što nije bilo jednostavno jer su mnogi letovi bili otkazani. Na granici su detaljno pregledavali rezultate naših PCR testova, a morali smo pokazati i poziv španjolske vlade kako bismo mogli ući u zemlju. Aerodrom je od grada udaljen 17 kilometara pa vožnja taksijem nije bila duga i stajala je 35 eura.
U Valenciji su zime suhe i toplije nego kod nas, a ja sam se htjela priviknuti na klimu, stoga smo došli sedam dana prije samog natjecanja. Unajmili smo apartman u blizini Grada umjetnosti i znanosti, sa zgradama, mostovima i vodenim površinama, a tri dana prije utrke preselili smo se u luksuzni hotel Ilunion aqua 4 Valencia, smješten na najvišem katu shopping centra Aqua.
Uživala sam i u golemom parku u središtu grada, koji se proteže od Bioparka do Grada umjetnosti i znanosti, desetak kilometara, a nastao je u starom koritu rijeke Turije, isušene nakon poplave koja je pogodila Valenciju 1957. U njemu ima i sportskih igrališta, čak i poligon za skejtere, a meni su bile najvažnije dugačke staze na kojima sam odrađivala trkaće treninge.
Od crkava do stadiona
Nažalost, većina muzeja i crkvi bila je zatvorena zbog epidemije, tako da sam ih mogla razgledati samo izvana. No, prošetala sam se cijelim gradom, vidjela Plaza de toros, arenu u kojoj se održavaju borbe s bikovima, staru četvrt El Carmo, okruženu srednjovjekovnim gradskim vratima Torres de Serranos i Torres de Quart, u kojoj se nalazi i katedrala sa zvonikom El Miguelete.
Svidio mi se i Kraljičin trg pokraj kojeg se nalazi Gradska vijećnica te Loža svile, podsjećajući na doba kada je Valencija bila centar proizvodnje svile u ovom dijelu Europe... Izvan središta grada najatraktivniji mi je bio zoološki vrt Valencia Bioparc. Stadion Mestalla bio je zanimljiviji mom suprugu nego meni jer više voli nogomet.
Cijene slične kao i kod nas
No, većina kafića je radila. U samom centru popili smo dvije kave i negaziranu vodu od pola litre, a to smo platili 3,60 eura. U četvrti u kojoj smo odsjeli dvije kave su stajale 3,40 eura. Stekla sam dojam da je piće jednako ili čak jeftinije nego u Hrvatskoj - pivo je, primjerice, oko dva eura. Na ulazu u svaki kafić postavljeno je sredstvo za dezinfekciju ruku. Zaštitne maske nose se i vani i moram priznati kako nisam vidjela nikoga da se ne pridržava epidemioloških mjera.
Ipak, od svega me se najviše dojmio spektakularni Grad umjetnosti i znanosti, koji je uvršten na popis 12 najvećih španjolskih blaga - uz, primjerice, katedralu u Barceloni, špilju Altamira i plažu Concha u San Sebastianu. U njegovu gradnju utrošeno je više od milijarde eura, a među najvećim atrakcijama su veliki oceanografski muzej i najveći akvarij u Europi te Hemisfera - dvorana okružena vodom, koja oblikom podsjeća na veliko oko.
U Gradu umjetnosti i znanosti bio je i cilj maratona, na daskama postavljenima na površinu plitkog bazena. Prošle godine bila sam u Sevilli i smatrala sam je najljepšim gradom na svijetu, no sada mogu reći - Valencija mi je još ljepša.
Novo korito Turije
Kroz središte je prije prolazila rijeka Turia, no nakon velike poplave 1957. gradski čelnici su joj odlučili preusmjeriti tok. Novo korito iskopano je južno od grada, a staro je isušeno i u njemu je sada veliki park.
Vojna povijest
Grad su u drugom stoljeću stare ere osnovali Rimljani, kao mjesto gdje će naseliti svoje vojnike, sudionike luzitanskih ratova. Zbog toga su joj dali ime Valentia, što na latinskom znači snaga.
Burza svile
Trgovci iz Genove donijeli su krajem 14. stoljeća dudove svilce u Valenciju pa je grad postao centar proizvodnje svile. Iz tog doba potječe i zgrada Lođa svile u kojoj je bila smještena burza te tkanine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....