Poslovna žena i pjevačica zagrebačkog benda ‘Heidi šeće psa’ Smiljana Štrbac pronašla je u mondenom švicarskom zimovalištu idealno mjesto za odmor: zbog pandemije cijene su niže i do sedamdeset posto, a staze i u travnju besprijekorno uređene.
Obožavam skijanje, zato sam i dobila nadimak Heidi. Budući da je zbog pandemije i zatvaranja skijališta propao moj plan odlaska u talijansku Val Gardenu, destinaciju kojoj se godinama vraćam, oduševila sam se kad sam saznala da se u Švicarskoj može skijati i da je od kraja siječnja ona ukinula karantenu i obavezan negativan test za Hrvatsku. Kada me prijatelj pozvao da s njim i društvom odem na skijanje u St. Moritz, nije me trebalo dugo nagovarati.
Putovali smo automobilima. Od Zagreba do St. Moritza je oko 750 km i više je mogućih puteva. Aplikacija nam je pokazivala da je ruta preko Austrije i Njemačke najbrža pa smo se odlučili za nju, što se na kraju pokazalo kao loš izbor. Vrijeme je bilo idealno, sunčano i suho, na cestama vrlo malo prometa, granice smo prolazili brže nego ikada, a u autu je svirao prvi album grupe Heidi šeće psa.
Najviše nas je iznenadila činjenica da nas, ni kada smo ulazili u zemlje s rigoroznim epidemiološkim mjerama, nitko nije tražio dokaz da smo samo u tranzitu. Slovenci i Austrijanci su nas samo pitali za naše finalno odredište. Međutim, na granici Njemačke i Austrije nastao je zastoj. Nakon više od sat vremena čekanja shvatili smo da se dva traka na cesti spajaju u jedan, pa smo u St. Moritz stigli tek za desetak sati. St. Moritz je na glasu kao mondeno skijalište koje posjećuju slavni i bogati i u kojem su cijene paprene, pa “obični smrtnici” uglavnom nemaju što tražiti tamo. Jedan hotel s pet zvjezdica poslao mi je ponudu od 6500 CHF (oko 44 tisuće kuna) za četiri noćenja s doručkom u jednokrevetnoj sobi. Taj dojam skupoće vidi se i kad smo ušli u glavnu ulicu, s dućanima svjetskih marki visoke mode i pokojim hotelom s pet zvjezdica. Međutim Švicarci, vješti poslovni ljudi, shvatili su da je značajno spuštanje cijena jedini način da u pandemiji privuku turiste.
Čitajte i: Helena Šopar Zadro stalno se vraća u Miami: U doba pandemije nešto je drukčiji, ali i dalje čaroban!
Mi smo odsjeli u Hauseru, hotelu u samom centru, blizu stanice skijaškog vlaka koji vodi na skijalište Corviglia i stanice autobusa za skijalište Corvatsch. To je obiteljski hotel s tri zvjezdice, bez bazena ili spa zone, ali s prostranim i udobnim sobama, solidnim restoranom i odličnim après ski barom u kojem se okupljalo puno ljudi nakon skijanja i prije večere. I taj hotel je nudio paket aranžman tako da smo za noćenje s doručkom, večerom, lunch paketom i skijaškom kartom izdvojili oko 1400 kuna dnevno, što je jako dobra cijena i za manje razvikana mjesta. Konobar u hotelu, naš zemljak iz Rijeke, rekao nam je da je hotel spustio cijene čak 70 posto.
Skijanje u pandemiji
Skijališta su nas oduševila. Iako je prva dva dana bilo zaista toplo i temperature su rasle i do 12 stupnjeva, staze su bile odlično pripremljene i držale su se solidno sve do tri, četiri popodne. Vidjelo se da se zaista veliki trud ulaže u njihovo održavanje - ratraci su ih “peglali” već od 17 sati pa do kasno u noć. Na skijalištima su na snazi stroge epidemiološke mjere, jako se pazi na razmak i na nošenje maski na žičarama i u zatvorenim prostorima. Ako vam maska sklizne samo malo ispod nosa, ne možete ući ni na jednu vučnicu. No, u gondolama i skijaškim vlakovima nije se uopće pazilo koliko ljudi ulazi. Nikakav razmak nije moguć, što mi je bio najstresniji dio skijanja. Srećom, u njih smo išli samo kad smo išli i vraćali se sa skijališta.
Restorani i barovi u mjestu ne rade, osim za hotelske goste. Na skijalištu ipak rade, ali prema izmijenjenim pravilima. Unutarnji dio restorana nije otvoren, a vani nema stolova i stolica, nego tu i tamo pokoji visoki stol i klupica. Hrana i piće se naručuju na jednom mjestu, preuzimaju na drugom. Budući da je bilo toplo, a ispred restorana je drvena terasa, puno ljudi je sjedilo na podu. Uglavnom se nudila brza hrana, a cijene su tipične za to mjesto - hot dog oko 60 kn, pomfrit 50 do 60 kn, cappuccino 60...
Čitajte i: RTL-ova novinarka otputovala na jug Francuske: ‘Bila je to ljubav na prvi pogled‘
St. Moritz je poznat i po jezeru dubokom oko 44 m koje je za vrijeme našeg boravka bilo potpuno zamrznuto, a ljeti je ondje mnogo jedrilica. Iznenadio nas je veliki broj muzeja, crkava za vjernike svih vjeroispovijesti i njihov kosi toranj - dio crkve iz 12. stoljeća, koji je više nagnut od tornja u Pisi. Tradicija i glamur vide se na sve strane, počevši od starih raskošnih vila, preko novih urbanih zgrada i hotela koji odišu luksuzom. Dućanima u centru uglavnom smo se divili izvana, a posebna priča je vozni park - prevladavaju skupocjeni automobili koji se rijetko sreću na cestama, a bilo je i onih koje nitko od nas prije nije ni vidio.
Za povratak u Hrvatsku trebao nam je negativan test. Ljubaznošću švicarske države, za nas je testiranje bilo besplatno, a naručili smo se na dan odlaska. Osokoljeni negativnim rezultatima, odlučili smo povratak kući odgoditi za koji sat posjetom Luganu, prekrasnom gradiću na obali istoimenog jezera u talijanskom dijelu zemlje, a kojeg još zovu i švicarskim Monte Carlom. Do njega nam je trebalo oko dva sata vožnje, a tamo nas je zateklo pravo proljeće - ljudi u kratkim rukavima, rascvjetane i uređene livade i parkovi, izleti brodom po jezeru. Došli smo na sam Uskrs pa je u tijeku bio sajam domaćih proizvoda. Tamo su epidemiološke mjere strože pa su svi nosili maske i na otvorenom.
Nakon kraće šetnje uz jezero, krenuli smo natrag za Zagreb, ovaj put kroz Italiju. Promet je ponovno bio rijedak, a unatoč propisanoj karanteni i potrebnom negativnom testu za putnike u Italiju, mi ni na ulasku ni na izlasku iz Italije nismo vidjeli ni jednog graničnog policajca i nitko nas nije ništa pitao sve do hrvatske granice gdje smo morali pokazati negativan test. Stigli smo u Zagreb nakon desetak sati putovanja i tako je završila naša švicarska avantura koju bih zasigurno ponovila.
Dobro je znati
Udaljenost i položaj
St. Moritz se nalazi na nadmorskoj visini od 1822 metra, na obali istoimenog jezera u dolini Engadine u Švicarskoj. Od Zagreba je udaljen oko 750 kilometara.
Skijanje do proljeća
Grad je okružen visokim planinama na kojima se snijeg dugo zadržava. Skijalište Corvatsch je bilo otvoreno do 25. travnja, a Diavolezza Bernina se zatvara tek 9. svibnja.
Olimpijski grad
Osim po skijaškoj tradiciji koja traje već 155 godina, u St. Moritzu su se 1928. i 1948. održale zimske Olimpijske igre.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....