Premda 70 posto njenog teritorija čine planine, zemlja na jugoistoku Europe s izlazima na Jonsko i Jadransko more sve je popularnije ljetovalište, s idealnim omjerom prirodnih ljepota, kulturnih sadržaja i adrenalinske akcije - poput paraglidinga - zbog čega je organizatorica prostora ondje provela već treći godišnji odmor.
Ako razmišljate o tome gdje ćete provesti godišnji odmor, sugeriram da otputujete u Albaniju. Suprug Filip Pupić, inženjer elektrotehnike, i ja tamo smo proveli dva ljeta, a zbog njegovog smo posla vezanog uz energetiku i živjeli u gradu Himari na jugu zemlje. Odande je desetak minuta vožnje automobilom priobalno mjesto Qeparo, gdje smo pronašli smještaj za naš nedavni, proljetni odmor.
Iz Zagreba do glavnog grada Tirane, u kojoj uvijek stanemo barem na piću, najbrže je avionom, a automobilom je potrebno 12 sati, te još četiri sata do Qepara.
Smještaj
U Tirani obično odsjedamo u hotelu Dinasty, koji je deset minuta pješice udaljen od centra, a blizu mu je i autocesta - što je praktično ako vam je Tirana samo usputna stanica na putovanju jer na taj način izbjegavate nevjerojatnu gradsku gužvu. Uz to, vlasnik hotela pomalo govori i hrvatski.
Za doručak možete birati što želite sa švedskog stola, a dvokrevetne i druge veće sobe imaju dnevni boravak i balkon. Parking je vanjski, uz hotel, čuvan 24 sata, cijene noćenja su od 60 do 80 eura, a povoljnije je rezervirati sobu direktno preko hotela nego preko usluga poput Bookinga ili Airbnb-ja.
Voda u Albaniji uglavnom nije za piće pa je najbolje kupiti je u dućanu.
Naš apartman u Himari bio je pozicioniran tik do plaže Potami, a u Qeparu smo odsjeli u privatnom smještaju kod bračnog para Sotirike i Odiseja. Oni su vlasnici i tamošnjeg restorana s puteljkom do izolirane male plaže koja je poput privatne. Mir i tišina te pogled na grčki otok Krf su jedinstveni.
Jezik i novac
Sporazumijevali smo se na albanskom, talijanskom i engleskom jeziku, a u mjestima i gradovima od planine Čika pa do granice s Grčkom je još grčko stanovništvo pa je i taj jezik vrlo zastupljen.
Plaća se u lekima, nacionalnoj valuti, a najbolje je mijenjati novac u tamošnjim mjenjačnicama. Može se plaćati i u eurima, po malo lošijem tečaju, ali samo papirnatim novčanicama.
Negdje primaju i kovanice, ali tečaj je 1 lek za 1 euro (inače 1 euro vrijedi 120 leka). U dućanima se može plaćati karticom, ali u svim manjim mjestima najbolje je imati gotovinu.
Veganska kuhinja
Kuhinja u Albaniji se, slično kao i u Hrvatskoj, dijeli na mediteransku i kontinentalnu. U kontinentalnoj su najzanimljivija jela potekla sa sjevera, koja se peku i serviraju u glinenim zdjelicama. Mediteranska hrana najsličnija je grčkoj. Vina su uglavnom uvozna, najčešće talijanska. Usluga je svugdje vrhunska, a cijene umjerene.
Porcije tjestenine s raznim umacima su od 30 do 40 kuna, glavna jela od 60 do 70, a bogate salate su ispod 20 kuna. Kad zatražimo kruh, većinom dobijemo prepečeni kruh sa solju, začinskim travama i malo maslinovog ulja.
Budući da smo vegani, mislili smo da će nam biti prilično komplicirano s organizacijom obroka, no dogodilo se suprotno. U restoranu Odhisea u Qeparu kuhali su nam, primjerice, razna povrtna jela, rižota, punjene paprike, burek od špinata i poriluka...
Plaže i aktivnosti
Plaže na jugu Albanije nalikuju na hrvatske ili grčke, pješčane ili šljunčane, s tirkiznim morem. Jedina razlika je što ovdje još nismo vidjeli plažu gdje borova šuma dolazi do plaže i daje hlad, skoro sve su “gole” - osim onih gdje litice čine zaklon.
Grad Himare ima tri glavne velike plaže od kojih je jedna gradska, u centru. Svaki dan odatle polazi brodić koji vozi u sve manje uvale, plaže i špilje, a tijekom plovidbe vodič vas upozna s poviješću Himare.
Cijena je 60 kuna po osobi i traje cijelo popodne. Može se unajmiti i jet ski ili se možete odvažiti na paragliding s planine Çika (Čika), odnosno vrha Llogare udaljene sat od Himare. Cijena je oko 450 kuna po osobi.
Na većini plaža izviru podzemne rijeke tako da je u plićaku hladnije nego dalje u moru. Treća i zadnja od tri velike plaže je Potami, što u prijevodu znači “Rijeka”. Ima čak 15 takvih izvora i neki su jasno vidljivi na površini mora kad je mirno. Budući da voda u Albaniji nije pitka, na vrhu planine Llogare te glavnoj cesti sela Qepara, gdje su izvori pitke vode, svi pune svoje bočice.
Kultura
Ljubitelji kulturne baštine ovdje će uživati. Nadomak Tirane, prema sjeveru, su brdo i tvrđava Kruje vojnog zapovjednika Skenderbega u kojem je više puta izdržao opsadu Osmanske vojske predvođene Mehmedom II., osvajačem Konstantinopola, i njegovim ocem. Kada smo se popeli na vrh i pogledali uokolo, shvatili smo i kako je to uspio.
Druga je tvrđava Porto Palermo između Himare i Qepara na malom poluotoku, a izgleda kao luksuzno ljetovalište Sv. Stefan u Crnoj Gori. Između Himare i Sarandëa s unutrašnje strane planine nalazi se gradić Gjirokastër koji je, kao rijedak primjerak dobro očuvanog osmanskog grada, na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Vrlo je zanimljiv, a restorani u osmanskom stilu od kamena i drva nezaobilazno su mjesto svakog turista.
A prije planinskog prijevoja između Sarandëa i Gjirokastëra je Blue Eye, izvor vode iz kojeg kreće rijeka dubine veće od 50 metara, čija je plava boja naprosto fascinantna.
Prije granice s Grčkom je Nacionalni park Butrint. Nekad antički grčki, a kasnije rimski grad vrijedno je arheološko nalazište u kojem se, na jednom mjestu, isprepliću kulture od antičkog do modernog doba.
Albanija je zemlja s mnogo prirodnih ljepota i gostoljubivim domaćinima koji će se potruditi da vam posjet njihovoj zemlji ostane u lijepom sjećanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....