Glazbenik Marko Gaćina sa svojim je bendom Brain Holidays snimio album u domovini reggaea, u studiju u kojem je muzicirao i Bob Marley te se družio s pokolnicima hrvatskog nogometa.
Moje putovanje Jamajkom započelo je prije nešto više od 20 godina, kada sam počeo slušati reggae i upoznavati jamajkansku kulturu. Kasnije sam, svirajući tu glazbu, na festivalima upoznao bendove iz te živopisne zemlje i razgovarao s ljudima koji su je posjetili. Želja da je i mi posjetimo tinjala je sve to vrijeme i na kraju sam za dvadesetu godišnjicu benda odlučio da otputujemo onamo i ondje snimimo naš peti album. Karte smo rezervirali šest mjeseci ranije i odletjeli za Montego Bay preko Frankfurta.
Prizori iz raja
U Montego Bay sletjeli smo nakon otprilike dvanaest sati u avionu i šokirali se zbog temperature od oko 28 stupnjeva. Na aerodromu smo dobili vize i taksijem se uz sjevernu obalu otoka odvezli do Kingstona.
Bend Brain Holidays stigao u Jamajku.
Putem nas je zadivila ljepota prirode: valovi se razbijaju na koraljnim grebenima pedesetak metara od obale, palme se ljuljuškaju na vjetru dok sunce proviruje iza oblaka. Prizor iz raja.
Marko Gaćina, Marko Gudelj, Magda Mas, Borna Bevanda i Tomislav Skoblar, članovi benda Brain Holidays, ispred spomenika Bobu Marleyju u Kingstonu
Opasan grad
Glavni grad Jamajke, Kingston, izgleda kao urbana džungla. Prometni kaos, šuma kabela isprepletenih iznad ulica, golemi zidovi i bodljikava žica posvuda... Jedan kvart je normalan, a dva bloka dalje je geto. Turistima se preporučuje da se ni po danu ne šeću nekim četvrtima i da imaju vodiča, pogotovo ako su tamo prvi put. Slijedili smo sve upute i nigdje nismo imali problema.
Tvornica hitova
Tuff Gong International je tvrtka u vlasništvu Marleyjeve obitelji, osnovana sedamdesetih godina. Sadrži izdavačku kuću, studio za snimanje i prostorije za probe, a uskoro će ponovno imati i tvornicu vinila. Nalazi se na mjestu gdje je nekad bio studio Federal Records.
Na Marleyja podsjećaju i oslikani zidovi posvuda na Jamajci
Rita Marley kupila ga je nakon smrti svog muža Boba Marleyja jer je to bila njegova velika želja. Osim mnogih svjetskih glazbenih velikana, i on je u njemu s Wailersima snimio tri albuma.
U studiju radi nekadašnji Marleyjev tehničar Mr. Chow koji nam je ispričao da je na Jamajku došao na dva tjedna na Marleyjev poziv, nakon što ga je upoznao u Londonu, i ostao ovdje više od četrdeset godina. Snimatelj je bio Roland Mc Dermot, koji je radio za Juliana Marleyja i bend Morgan Heritage. Bolje nismo mogli poželjeti.
Čarolija u studiju
Na snimanju nam se pridružila i Italee Watson, pjevačica neizmjerne karizme, a uz to jako topla i draga osoba koja nam je pomogla oko svega. Snimila nam je vokale u tri pjesme i svojim dobrim vibracijama dodatno podgrijala atmosferu u studiju. U dvije skladbe trombon je svirao Hornsman Coyote, naš prijatelj iz Beograda, koji se u isto vrijeme našao na Jamajci.
Članovi benda Brain Holidays ispred studija Tuff Gong u kojem su snimili novi album.
Muzej Boba Marleya
U Kingstonu smo posjetili Marleyjevu kuću na Hope Roadu, koja je pretvorena u muzej. Tu su sačuvane njegove stvari: gitara, krevet i odjeća... Na kući se vide čak i rupe od metaka nastale kad su ga 1976. pokušali ubiti. U dvorištu je njegov spomenik, kao i bar s odličnim smoothiejima. U blizini je pak Kaya Herb House s odličnom kavom Blue Mountain, za koju kažu da je jedna od najboljih na svijetu.
Prodavač voća uz cestu koja vodi prema Blue Mountains.
Hrana i ljudi
Jerk chicken je jelo od piletine s rižom i crvenim grahom, manje ili više ljuto. Priprema se na sto načina i uvijek nam je bilo ukusno, kao i sve što smo probali. Piletina se u uličnim restoranima peče u prepolovljenim bačvama i nije skupa. Često se jede i pečena kozletina te riba. Najpopularnije pivo je Red Stripe, a pili smo i jelly water - sok od mladog kokosa.
Ulični restorani u kojima se nudi najpoznatije jamajkansko jelo - jerk chicken.
Gordon Town
Iznad Kingstona nalazi se mjesto Gordon Town iz kojeg potječe Louise Bennett, pjesnikinja koja je pisala na jamajčanskom kreolskom engleskom i zaslužna je što je taj jezik, ranije zabranjivan, postao općeprihvaćen na otoku. Ondje smo nastupili na festivalu Italee and The Circle of Brethrens uz još sedam izvođača iz pet država. Pitali smo se kako će ljudi prihvatiti bijeli bend s drugog kraja svijeta. No, poslije koncerta prilazili su nam s pohvalama kakve smo rijetko dobivali i doma.
Tipičan lokalni dućan u mjestu Gordon Town.
To je definitivno bilo nešto najljepše što smo ondje doživjeli. Sljedeći dan posjetili smo slapove rječice koja vrluda usred džungle i nakon kupanja pozdravili se s Italee te krenuli preko brda uskom cestom prema Ocho Riosu.
Luda vožnja do Ocho Riosa
Naš hostel u Ocho Riosu nalazi se u središtu i ima veliku terasu na krovu. Nije bilo tople vode, nekad ni hladne, ali baš nas briga, na Jamajci smo. Gradić ima plažu s bijelim pijeskom i mnogo restorana i barova. Sljedeći dan dio nas otišao je u Nine Mile, rodno mjesto i posljednje počivalište Boba Marleyja.
Slapovi na rijeci Dunn u blizini Ocho Riosa visoki su 55 metara i jedna su od najvećih jamajkanskih turističkih atrakcija.
Krenuli smo kombijem u koji se natiskalo dvadeset ljudi. Njime smo prešli dio puta, a dalje automobilima. Čim te vide na cesti, domaći znaju kamo ideš pa stanu i samo ti daju mig da uđeš. Platiš vozaču desetak kuna i voziš se s drugima koje je pokupio po putu. Tko se nije tako vozio, nije doživio Jamajku.
Koktel u bojama jamajkanske zastave u Ocho Riosu.
Zabava na krovu
Marleyjeva rodna kuća nalazi se na golemom imanju, na kojem je na vrhu brda sagrađen njegov mauzolej i mala crkva. U podnožju je pak mala pozornica na kojoj su svirali lokalni glazbenici koji su nas pozvali da im se pridružimo. Nakon što smo se vratili u Ocho Rios, zabavljali smo se na reggae partyju na krovu hostela, a zadnji dan otišli smo na pješčanu plažu, na mjestu gdje rječica preko vodopada utječe u more. Upijali smo sunce, kupali se i opuštali. Dvanaest dana prošlo je u tren. Otok i ljudi oduševili su nas i svi smo zaključili – prije ili kasnije vraćamo se na Jamajku.
Dobro je znati
Promet: Osim što se vozi lijevom stranom ceste, prometna pravila kao da ne postoje. Ljudi stalno trube, mašu, viču iz auta... Ne mogu zamisliti da ondje vozim.
Cijene: Pivo u dućanu je 10 kuna, a u restoranu 20. Jelo na uličnom štandu stoji tridesetak kuna. Odličan smještaj može se naći za 15 američkih dolara za noć.
Muzika: Kad smo se vozili kroz Kingston, imao sam dojam da svako drugo dvorište ima sound system iz kojeg trešti reggae. Naravno, najpopularniji je Bob Marley.
Pročitajte i:
- Nezaboravno iskustvo na Maldivima: 'Oko nas su plivali morski psi i otrovne raže, ali bilo je divno'
- Zagrepčanka posjetila skriveni dragulj Kavkaza: 'Na recepciji nas je dočekala ponuda kakvu još nismo doživjeli'
- Avantura Arije Rizvić u Parizu: 'Upoznala sam drag queena, dao mi je ponudu koju nisam mogla odbiti'
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....