Model i blogerica Margita Soldo nakon mjeseci izolacije uživala je u posjetu gradu prekrasnih renesansnih palača i sjajnih malih restorana te u izletu u obližnji Portofino - dragulj Ligurske rivijere. Svoje dojmove podijelila je s čitateljima novog broja magazina Gloria.
Zar ne bi bilo lijepo kad bi nakon koronavirusa, straha i izolacije propisivali putovanje kao terapiju? Za mene je nakon pet mjeseci boravka u četiri zida putovanje u Genovu i Portofino bilo lijek za dušu. Život je lijep ili, kako kažu Talijani, "la vita è bella". Vožnja autom od Rijeke do Genove traje otprilike sedam sati - ako ne putujete s dva psa kao ja. Autoput na koji se uključujete u Monfalconeu stoji 38 eura. Možda je bolja solucija ići vlakom, iz Trsta s jednim presjedanjem u Veneziji, čija je cijena 102 eura, s obzirom na to da vam auto ne treba u Genovi. Teško je ili gotovo nemoguće voziti uskim uličicama, parking je teško naći, a dnevno mjesto u parkirnim garažama je otprilike 25 eura.
Kao i svugdje u svijetu, i ovdje su prisutne i vidljive posljedice pandemije. Na ulazu u restoran vam mjere temperaturu, a masku smijete skinuti tek kad vas doprate do stola. Iznenadilo me da su Talijani prihvatili to kao novu normalu pa ih nose čak i u šetnji - jer im je, kažu, to lakše nego ih stalno skidati i ponovno stavljati. Genova je kao turističko odredište definitivno podcijenjena. Druga je po veličini luka u Sredozemlju, rodno je mjesto, tako barem tvrde, Kristofora Kolumba i uvrštena je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine. U Genovi je sačuvan veliki dio srednjovjekovnih zidina, više nego u ijednom drugom gradu u Italiji.
Sve to utjecalo je na njezino svrstavanje u sam vrh turističkih središta. A tek hrana: pesto koji tradicionalno poslužuju s tjesteninom trenette, sličnoj linguinima, morske delicije, miris focaccie na svakom koraku...
Povijesna jezgra je velika i lako se izgubiti u uskim uličicama, koje Talijani zovu caruggi, ali zato se u njima mogu naći pravi mali biseri: specijalizirani dućani za tjesteninu i pesto, barovi u kojima će vas osim pića poslužiti i malim pizzetama ili sitnim grickalicama.
Ima samo desetak stolova i potrebno je rezervirati mjesto ako ne želite stajati u redu, ali čekanje se isplati. Cijene su sasvim pristojne, porcije su velike, a sam vlasnik će vas posluživati i prezentirati svako jelo. Bogata povijest grada nudi mnogo znamenitosti, a ako ste odsjeli u samom centru, većinu ćete moći obići pješice.
Via Garibaldi, koju zovu i Zlatna ulica, najpoznatija je zbog mnogih lijepih građevina i pravi je raj za fotografe. U njoj se mogu vidjeti prekrasna renesansna zdanja iz 16. stoljeća, od kojih su neka dobila ime po boji pročelja, pa tako imate Bijelu i Crvenu palaču, u kojoj je sada muzej, u blizini je pak palača Niccolò Grimaldi i mnoge druge.
U starim, restauriranim zgradama sada su dućani, barovi i restorani. Jedna od zanimljivosti je Biosfera, dvadesetmetarska staklena kupola koju je projektirao poznati arhitekt Renzo Piano, rodom iz Genove. U njoj se može vidjeti oko 600 životinja koje žive u tropima te oko 200 vrsta tropskih biljaka. U luci je i žičara Bigo, u obliku krana za dizanje brodica, a u blizini je usidrena replika starog gusarskog broda.
Nedaleko od trga nalazi se Katedrala sv. Lovre, sagrađena između 12. i 14. stoljeća. Pročelje je od crnog i bijelog kamena, kao i mnoge druge katedrale u pokrajini Ligurija, a u njenoj unutrašnjosti sačuvana je relikvija Sacro Catino, za koju mnogi vjeruju da je Sveti gral.
Kod ulaza u stari grad kroz srednjovjekovna vrata Porta Soprana ostala je sačuvana kuća Kristofora Kolumba. Nema, doduše, dokaza da je Kolumbo rođen u Genovi, ali se zna da je ovdje proveo djetinjstvo. Za kupnju je najbolja Ulica 20. rujna (Via XX Settembre), a ako vas zanimaju ekskluzivniji dućani, prošetajte Rimskom ulicom (Via Roma).
Imate li vremena, isplati se posjetiti slikovite ribarske gradiće južno od Genove - Bogliasco, Boccadasse, Rapallo i neizostavni Portofino. Najbolje se uputiti vlakom. Cijena karte je oko četiri eura, a tijekom vožnje koja traje sat vremena uživat ćete u pogledu na prekrasnu Ligursku rivijeru koja se prostire od granice s Francuskom na sjeveru do Toskane na jugu.
Portofino nije velik, ima samo petstotinjak stanovnika, ali spuštajući se kamenim ulicama i gledajući u predivne jahte i luksuzne dućane Louis Vuitton i Gucci osjećat ćete se glamurozno - no ako ste došli automobilom, brzo će vas u stvarnost vratiti cijena parkiranja od deset eura po satu.
Sjeli smo u bar Sottocoperta iz kojeg imate pogled na cijelu lučicu. Cijene su pristupačne, a brusketa sa slanim inćunima je za prste polizati. Samo nekoliko koraka dalje, doduše, nalaze se luksuzni restorani u kojima je lako ostaviti cijelu plaću. U Portofinu posjetite Castello Brown, dvorac koji potječe iz rimskog doba, a u 16. stoljeću bio je utvrda iz koje se gradić branio od napada s mora. Današnje ime dobio je po Montagueu Yeats-Brownu, engleskom konzulu u Genovi, koji ga je kupio sredinom 19. stoljeća. Dvorac je sada u vlasništvu Portofina i u njemu je gradski muzej.
Iz Portofina možete brodicom otići do Abbazije di San Fruttuoso, opatije sagrađene u 11. stoljeću među borovima i nasadima maslina. U njenoj blizini postavljena je brončana statua Krista za koju se vjeruje da štiti pomorce i ronioce. Nakon ovakvog odmora u Italiji, zemlji "slatkog života", u kojoj se uživa svim čulima, spremni smo se suočiti sa svim neizvjesnostima koje nas čekaju.
Čitajte i:
Pogled za pet: Hrvatski dragulji - destinacije za kratke posjete i brzo punjenje baterija
Od Atlantika do Azurne obale: Natali Dizdar provela nas je Francuskom gdje je bila s dečkom
PONOVNO OTKRIVAMO HRVATSKU Omiljene ljetne destinacije naših travel blogera
Atena kroz oči Iris Cekuš: Fina hrana, dobra organizacija i veličanstven pogled s Akropole
Sanja Doležal vodi nas u svoju ljetnu oazu na Mrežnici: Predivna priroda, kupališta i vrhunska hrana
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....