Nezaboravan odmor u San Franciscu

– Iako je američki pisac Mark Twain svojedobno napisao “najhladnija zima koju sam doživio ljeto je u San Franciscu”, za vrijeme mog nedavna boravka u tom američkom gradu na zapadnoj obali, vremenske prilike bile su kakve se samo poželjeti mogu. U San Franciscu, naime, živi moj brat Mario sa suprugom Žaklinom i sinom Zvonimirom, a prošli smo ih mjesec posjetili moja supruga Ivana, kćeri Ivana i Anamarija i ja.

Vrijeme rasprodaja Odmah se osjeti da je taj grad neobična “mješavina” gotovo europske nonšalancije i tipično američkog “moovinga”, posebno u centru. Grad se, naime, nalazi na poluotoku koji s jedne strane gleda na Pacifik, a s druge na zaljev San Francisco. Centar se rasprostire duž obale istoimenog zaljeva: počinje od North Beacha a završava na James Lick Freeway. Baš kad sam u prvoj polovici siječnja bio ondje, počele su rasprodaje. Pa je gužva na ulicama bila još i veća, pogotovo u ulici prigodnog naziva Market street. Već pogađate- tamo ima najviše dućama. No kakva je ponuda i kakve su cijene, to najbolje zna moja supruga. Ja sam u dućanu samo njezina “pratnja”, zadužen sam za nošenje vrećica.

Bojenje dugo godinu dana Tvornice fotoaparata trebale bi financijski potpomagati uređivanje mosta Golden Gate, smještenog na samom ulazu u zaljev San Francisco, jer na vidikovcu nedaleko od ulaza na taj 2,7 kilometara dug most sve blješti od silnog “blicanja” fleševa fotoaparata. Pa se tvornicama isplati ulagati u most jer im on kao omiljeni model za fotografiranje, povećava zaradu …. Šalim se. Želim reći to da je turista bilo toliko da sam i ja, prirodom posla navikao na neobične stvari, ostao bez teksta. Čudno je to da je još jedan viseći most u San Franciscu, San Francisco Oakland Bay Bridge dug impresivnih 13,5 kilometara – proteže se od poluotoka gdje je smješten grad, do druge strane velikog zaljeva – uopće ne zanima turiste. Golden Gateom dnevno prođe tisuće i tisuće ljudi, a karta za prelazak stoji 3 dolara. Jasno je da je Golden Gate doista “zlatan” jer donosi silan prihod. Most stalno “lickaju” – potrebno je jedanaest mjeseci da se cijelog oliči. Radnici se mjesec dana odmaraju, a onda kreću ispočetka jer je boju na suprotnom kraju mosta već nagrizla sol. Narančasta boja mosta je odabrana zato što je to mjesto često obavijeno maglom. Američka vojska je svojedobno predlagala da most bude crn sa žutim prugama, da bude još uočljiviji. Gradski oci ih, srećom, nisu poslušali.

Robijaši “neplivači” S vidikovca pokraj najpoznatijeg mosta na svijetu, vidi se i Alkatraz. Nisam ondje išao – kao reporter obišao sam domaće kaznionice pa mi je takvih mjesta preko glave. Stjenoviti otok, na kojem se nalazi čuvena bivša kaznionica u kojoj je “robijao” i Al Capone, udaljena je od kopna oko 1600 metara zračne linije. No ipak nitko među robijašima nije preplivao tu relativno malu udaljenost, a kažu da je to zbog snažnih struja. Budući da sam s mora, iz Dubrovnika, to mi je nevjerojatno. I mi na jugu imamo snažne sturje, pa nam to ne smeta. Uz malo vježbe, tko zna, možda bi se ta ruta i mogla preplivati …

Divovski rakovi Najljepši dio grada je Fisherman Warf, negdašnja ribarsko pristanište. Ondje ima mnogo “mulova” ili “mulića”, kako se to već kaže u Dalmaciji, a na njima su restorani i kafići. Kava im nije loša, uglavnom sam odlazio u Starbucks po kavu s mlijekom (stoji oko 6 dolara). Nije kao naša, ali prolazi. Restorani su vrlo skupi – porcija liganja koje nisu ni blizu jadranskim – u otmjenom restoranu stoji oko 300 kuna. Pizza košta oko 120 kuna. I to bez napojnice, koja iznosti 20 posto cijene objeda. Svidjeli su mi se samo oresci – kvalitetno, argentinsko meso, ali ipak, nisu kao naši. S druge strane, namirnice u dućanima jeftinije su nego u nas. Ali ni one nisu kvalitetne kao hrvatske.

Japanski čajni vrt Uz vožnju tramvajem strmim uličicama – grad je smješten na četrdesetak brežuljaka, pa otuda one uzbrdice i nizbrdice iz filmova – preporučio bih odlazak u Golden Gate Park, jedan od najljepših gradskih perovija na svijetu. U sklopu te zelene oaze na sjevernom dijelu grada, nalazi se i Japanski čajni vrt. Ako ste u San Franciscu sa suprugom, povedite je ondje u šetnju tim parkom. Provozajte se neobičnom ulicom Lombard street – vrlo je mala, proteže se od vrha majušnog brijega pa do njegovog podnožja. I ima čak devet oštrih zavoja, više nego i jedna na svijetu.

Oglasi sa susjedima U San Franciscu mi se sviđa to što je grad “otkačen”. I tolerantan, što ponajviše vrijedi za četvrt Castro, s najvećom homoseksualnom zajednicom u Americi, a možda i u svijetu. Tolerantan duh osjeća se i u Kineskoj četvrti, čiji ulaz krase velika, kićena vrata s dva pozlaćena lava…Potomci negdašnjih radnika na transameričkoj željeznici polako “osvajaju” i skupe, bjelačke četvrti. A u novinama, na stranicama s oglasima za prodaju nekretnina, uz podatke o kući ili stanu, piše i to koliko bijelaca, Azijata, Afroamerikanaca ili Južnoamerikanaca živi u toj četvrti. Da ljudi znaju kakvo im je susjedstvo. Tako vam je to u Americi. Iako je Obama u Bijeloj kući.