Edo Maajka o porocima, očinstvu i svojoj modernoj obitelji: 'Moje cure sretnije su ovdje'

Albumom 'Put u plus', donijeli ste dašak svježine na estradu, jeste li ga dugo radili?
- Trebalo je dosta vremena da se pokrenem, a od pokretanja do snimanja je trebalo samo desetak proba koje su se dosta razvukle. Svi imamo brdo poslova, djecu i trebalo nam je vremena za usklađivanje. Okupio sam odličnu ekipu, složio tekstove i sve ostalo se dogodilo dosta brzo.

Živjeli ste na nekoliko adresa, Izrael, Zagreb, Brčko, je li to dobro za umjetnika da se traži na svakoj adresi pomalo?
- Zadnje dvije godine smo u Zagrebu, meni je svejedno gdje sam za stvaranje glazbe, bitno mi je da imam ekipu suradnika koji me razumije. Lakše i brže ide ako smo na istom mjestu. U Zagrebu su mi svi potrebni za ovaj materijal, obitelj, bend, studio Morris i izdavač Dallas.

Gdje vam je srce?
- Srce mi je uz obitelj. Gdje se oni dobro osjećaju, ja se samo uklopim. Sretan sam da su cure lude za Zagrebom, jer se i ja najbolje osjećam u Zagrebu.

Ranko Suvar / CROPIX

Edo Maajka

Imate modernu obitelj: vaša supruga Lilach ima kćer iz prvog braka May, a zajedno imate i kći Ariel-Yasmin. Kako one gledaju na vašu kreativnost, dajete li im savjete u rimi?
- Ne zanima ih rep, u stanu ga malo slušamo, ali sviđa im se ovo što radim, pogotovo ovaj zadnji album. Kad dijelim savjete to u većini slučajeva ispadne kao dijeljenje savjeta samom sebi.

Bruno Konjevic / CROPIX

Edo Maajka ženi se prelijepom Izraelkom Lilah

Bruno Konjević / CROPIX

Edo Maajka se ženi

Kakav ste otac?
- Popustljiv, dosađujem im dosta s nekim pravilima koja su meni postavljana, a u većini slučajeva nemaju nikakve koristi.

Jeste li naučili hebrejski? Jeste li pokušali stvarati pjesme na nekom drugom jeziku?
- Nisam ga naučio, ali razumijem dosta toga, pokušavao sam na engleskom pisati tu i tamo, ali nikad nisam bio zadovoljan, uvijek je to malo vuklo na Borata. Većina naših izvođača koja je pokušala raditi na engleskom je u tome i uspjela, stvorili su dobre karijere na nekom globalnom nivou, to je činjenica koja me potiče da se iskušam s pjesmama na engleskom jeziku. Tko zna?

Koliko ste se promijenili u Hrvatskoj?
- Stariji sam, imam djecu i to je najveća promjena.

Kakav je osjećaj vratiti se u Brčko? Osjećate li se kao mali Edo?
- Brčko mi je nekakvo utočište, volim otići i napuniti baterije, tata mi je jako smiješan lik i vrijeme s njim je uvijek zabava uz svu standardnu penzionersku kuknjavu. Bilo je jako lijepo odrasti u Brčkom na Savi, to mi je rodni grad i nadam se pokrenuti neke projekte za mlade u Brčkom. Tamo je teška situacija za mlade, teška je u biti za sve uzraste, nešto kao situacija u Slavoniji.

Kakav je dojam na vas ostavio Tel Aviv, kakav je život ondje?
- To je prekrasan grad na moru, vrlo multikulturalan, vrlo skup, zapad na Bliskom istoku. Sigurnost je tema broj jedan, pretražuju te na ulasku u svaki mall, svako veće okupljalište ljudi, klub, utakmice, svugdje svi moraju otvoriti ruksak i torbu. Kad je rat tada je teško, a rat i nekakvo ratno stanje je svako malo, iako su ljudi rođeni tamo navikli na to ludilo, meni je to totalno iscrpljujuće. Ratna područja nisu raj za pacifiste.

Govor mržnje nije vas zaobišao, kako ste se borili s tim?
- Toga ima svugdje, u Hrvatskoj, Izraelu, BiH, Njemačkoj, SAD-u, Rusiji, nitko nije cijepljen toga. Maloumnih idiota ima svugdje i najbitnije ima ih puno manje nego razumnih ljudi, samo su glasniji. Ja sam lik koji se ne može tako lako smjestiti u neke foldere na koje su ljudi navikli, pa te napadaju sve koji nisu tamo, mislim da su ti ljudi nebitni i to je samo gubljenje vremena u životu.

Tomislav Čubelić / CROPIX

Edo Maajka

Kako dozirate medije, društvene mreže, informacije?
- Imam nekoliko medija koje pratim, nekoliko blogova i pametnih ljudi i to je to. Što sam manje na društvenim mrežama to sam sretniji i bolji.

Dom sportova - veseli li vas koncert?
- Naravno! Po prvi put ću izvesti neke pjesme, imam dosta gostiju, novi bend, novi izdavač, taj koncert gledam kao prvu pravu promociju albuma 'Put u plus'. Jedva čekam.

U pjesmi 'Dolazim i odlazim' kažete da žene uglavnom sve nose u društvu, a dobiju i šamare? Hoće li se to mijenjati, kako?
- Naravno da se hoće mijenjati i mora se mijenjati. Prvo treba krenuti od svijesti da su žene ravnopravne muškarcima u društvu, to je stvar odgoja i mentaliteta i borba koja nije lagana. Na Balkanu su žene većinom i dalje polu ropkinje. Političari koji su svojevrsne zvijezde mlate žene i onda se te iste žene napada u medijima i rasprava se završava sa zaslužila je to, pa majka mu stara?! Kako to?

Bolje je bolje - je odlična stvar koju ste radili u suradnji s Yayom, jeste li odmah znali da nju želite za duet?
- Kad sam završio pjesmu imao sam jedan refren koji je bio prosječan i nije bitno promijenio pjesmu, nisam bio zadovoljan. Sjetio sam se Yaye koja ima nevjerojatan i snažan glas, oduvijek sam fan Jinxa i Yayinog pjevanja pa kad je pristala otpjevati taj novi refren znao sam da je to to i prije nego smo ušli u studio. Jako sam zadovolji tom suradnjom. To je jedna od bitnijih pjesama na mom novom albumu.

Kažu ljudi da vam je album slojevit kao crveni luk, odlična usporedba, što vi kažete? Jeste li sazreli i smatrate li da ste se totalno ogolili za ovaj album?
- Ovaj album jest dosta osobniji od zadnjih nekoliko albuma. Brzo se izmjenjuju pjesme i to su iskustva koja sam prošao proteklih godina. Glazbeno i tekstualno mi je to trenutni maksimum, nadam se da će se svidjeti publici koliko se sviđa i meni.

Kad se prisjetite svega što ste prošli u glazbenim vodama, koja pouka je bila najvažnija koju ste izvukli?
- Vjeruj svojoj intuiciji, nemoj ganjati trendove niti publiku, bitno je da si ti zadovoljan sa svojom muzikom jer ćeš samo tako moći prenijet to zadovoljstvo publici.

Jeste li donijeli neku odluku 'Od sutra' oko zdravog života?
- Svakodnevno sam u tome, evo prestajem pušiti svaki tjedan već godinama.

'Ja sam kreator' je najpozitivnija pjesma - svi smo krojači svoje sudbine, na to bi se trebali posjetiti s vremena na vrijeme, zar ne?
- Podsjetiti i živjeti, to je cjeloživotna škola za svakoga, nešto što se uvijek iznova uči i potvrđuje.