Zagrebački marketinški stručnjak Maro Pitarević na pragu pedesete predstavlja se četvrtom zbirkom poezije ‘Naivna umjetnost‘.
Umjesto uobičajenog predstavljanja zrelog, uspješnog muškarca na pragu pedesete, čija je četvrta pjesnička zbirka Naivna umjetnost upravo predstavljena u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu možda je bolje prepustiti riječ njegovim prijateljima Edi Maajki, Hrvoju Hribaru i Željku Žuteliji koji su o njemu i njegovoj naivnoj umjetnosti napisali sljedeće.
"Ovo je zbirka ljubavnih pjesama muškarca koji je zreo i ne kalkulira, ne glumata, zna da je zaljubljen do ušiju, totalno je iskren, prošo je sve i naučio je lekcije, stoji ponekad izranjavan, gleda u oči i govori - volim te, ne mogu bez tebe", kaže glazbenik Edo Majka.
"Maro je jedan od fanatika kojem su stihovi kao kretanje, disanje, govorenje ili plakanje. On je spremnik stihova, na kojem se povremeno mora otpustiti ventil da ne eksplodira, jer bi tada njegovi kolege na poslu morali pozvati 112 da se cijela marketinška agencija ne uruši od siline stihopritiska", piše publicist Željko Žutelija.
"Razigran, detaljan, nenaporan, ekonomičan, gastrofizičan, radoznao i erotičan, samokritičan i dvosmisleno samozatajan, ovaj samoironični pjesmotvor itekako ima smisla", tvrdi filmski redatelj Hrvoje Hribar.
A tko je zapravo Maro Pitarević? Kreativni direktor jedne od najvećih hrvatskih agencija, otac, poliglot, vrhunski kuhar i ljubitelj Dalmacije... No, više od svega Amorov sluga i poslušnik.
Je li pisanje poezije najkreativnije čime se bavite?
Nije, ali je svakako najintimnije. Najviše resursa i pažnje zaokupljaju mi režija i snimanje reklama.
Kome je posvećena vaša zbirka?
Jednoj ženskoj osobi kojoj sam posvetio i prošlu zbirku. Nema pismene posvete u knjizi, ali ona i ja znamo da je ona - ta. I to je dovoljno.
To je sve što o tome imate reći?
Mogu dodati kako sam nekad mislio da je ona sretnica jer joj posvećujem tolike pjesme, a danas mi se čini da sam pravi sretnik zapravo ja. Važno mi je da imam priliku to doživjeti, to reći i podijeliti sa svojim čitateljima.
Ljubav je u hrvatskom ženskog roda, u talijanskom je muškog: što je po vama pravičnije?
Meni kao muškarcu paše da je ljubav ženskog roda.
Kako biste definirali ljubav?
Nisam ljubavolog, mene ljubav potiče na pisanje. U svakom slučaju je to jedan od najljepših osjećaja, kojem se treba predati i uživati u njemu. Svima to preporučujem.
Pišete li zbog slave?
Ne, isključivo iz potrebe.
Čitajte i: NOVI POČETAK TOP MENADŽERICE IZ BANKARSKOG SEKTORA KOJOJ JE HRANA POSTALA - FETIŠ
Tko vam je najdraži pjesnik?
Jacques Prevert.
Zašto nemate izdavača?
Našao sam dobrog izdavača, ali nisam želio čekati, pa sam Naivnu umjetnost na kraju objavio sam. Besplatno sam dobio papir, dizajn i tisak, promociju sam radim, a knjiga će se prodavati u Superknjižari.
Je li sva ljubavna poezija naivna umjetnost?
Apsolutno, pogotovo u mom slučaju. Naivno je odustati od razuma i sebe, te se potpuno prepustiti toj histeriji i euforiji.
Jesu li svi autori osvrta i recenzija na kraju knjige vaši prijatelji?
Da. Bez obzira na što je književnost marginalizirana, ona ne mora ostati zatvorena u sebe. Da ljudi više čitaju i pišu poeziju bilo bi nam mnogo bolje: ne vjerujem da bi se tada toliko povlačili pištolji po benzinskim pumpama.
Što ste najluđe učinili zbog ljubavi?
Kako kaže pjesma "za ljubav ja dao bih sve...".
Što je za vas ultimativni dokaz ljubavi?
Prihvaćanje partnera u njegovim različitostima. Moja frendica Anica Tomić mi je jednom ispričala da je njoj njezina baba rekla da je prava suma ljubavi sve ono što partneri naprave da ona usprkos svemu opstane i preživi. To je ujedno i najluđe što možemo napraviti.
Čitajte i: LAVICA IZ KONAVALA! NOVI POČETAK KATARINE ALAMAT KUSIJANOVIĆ U PEDESETIMA
Otkud su Pitarevići?
Rođen sam i odrastao u središtu Zagreba, a moji su podrijetlom iz Dubrovnika. Moj pradjed, farmaceut je stigao u Zagreb i bio prvi iz imućne obitelji pomoraca koji nije plovio.
Što ste vi studirali?
Novinarstvo i portugalski.
Zašto portugalski?
Da besplatno naučim još jedan jezik. Govorim španjolski, francuski, engleski, učio sam ruski i kineski, a snalazim se na talijanskom i njemačkom.
Prvi dio zbirke čine pjesme na književnom standardu, a drugi dio čini dijalektalna poezija. Koji dijalekt ste koristili?
Bodulski, najsličniji veloluškom korčulanskom, za koji sam razvio poseban interes, kao svojedobno i forski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....