Zaljubili su se radeći na predstavi "Thelma&Louise" u pulskom kazalištu prije tri godine: u međuvremenu su se jedan drugome zakleli na vječnu ljubav, dobili kćer Lolu i sina Maxa, a za nekoliko dana u kina stiže njihov drugi zajednički projekt. Kako joj je bilo snimati psihološki triler "Egzorcizam" sa suprugom kao redateljem, mogu li odvojiti posao od privatnog života i kako se slažu njihova djeca otkrila nam je u intervjuu Helena Minić Matanić.
Nakon zajedničkog projekta, predstave "Thelma&Louise" u Istarskom narodnom kazalištu, supružnici Dalibor Matanić i Helena Minić Matanić vratili su se s drugim zajedničkim uratkom: pulska glumica u filmu "Egzorcizam", najnovijem djelu našeg uspješnog redatelja Dalibora Matanića, igra Veru, sestru Maše Artuković koja je navodno opsjednuta sotonom. U rujnu 2016. godine Dalibor Matanić je s ekipom započeo novi projekt u Istarskom narodnom kazalištu. Usred rada na predstavi koja progovara o egzorcizmu, do autorske ekipe stigla je informacija o slučaju mlade djevojke iz Vodnjana nad kojom je 6. rujna te godine izvršen obred egzorcizma, a sve je zataškano. Na temelju toga snimljen je film koji u domaća kina stiže 9. studenog. Povodom kino-premijere glumica Helena Minić Matanić otkrila nam je kako joj je bilo snimati psihološki triler koji se temelji na mračnoj istinitoj priči, ali i kako su se ona i njezin suprug snašli u roditeljstvu.
Film "Egzorcizam" opisuje slučaj djevojke opsjednute sotonom, a bazira se na istinitoj priči o djevojci iz Vodnjana. Je li Vam zastrašujuća ta priča o obredu koji se odvijao u Istri?
Tako je, film "Egzorcizam" je nastao prema istinitoj priči o djevojci iz Vodnjana. Jako je teško razgovarati o svemu tome jer nam je bilo gotovo nemoguće prikupiti informacije: rijetko tko je želio govoriti o tome, a oni koji su imali bilo kakvih dodirnih točaka s tom tematikom izbjegavali su dati bilo kakvu vrstu informacije. Kako se premijera filma bliži nije mi nimalo lako prisjećati se cijelog tog procesa, ali niti cijele priče.
Dalibor Matanić u Vodnjanu sa svojom glumačkom ekipom snima film "Egzorcizam".
U filmu glumite Veru Artuković, sestru Maše Artuković koja je navodno opsjednuta sotonom. Vera jedina vjeruje da se njenu opsjednutu sestru može spasiti činom egzorcizma. Kako ste se pripremali za tu ulogu? Koja scena ili trenutak vam je bio najteži?
Proces predstave i filma se odvijao paralelno pa smo se, dok smo radili predstavu, mogli temeljitije pripremiti i spremiti putem nekih improvizacija. Dado (op.a. redatelj Dalibor Matanić) nam je dao otvorene ruke, odnosno neku vrstu autorstva pa je svatko od nas, naravno uz njegovo vođenje, mogao iskreirati svoj lik. Ja sam se u to vrijeme bavila užasno teškom tematikom: one su sestre kojima se svašta dogodilo. Ne smijem baš sve otkrivati, ali to su cure koje su bile zaključavane u podrum, a radilo se i o incestu. I prije snimanja samog tog čina egzorcizma imala sam još težih zadataka koji su podrazumijevali istraživanje i bavljenje psihologizacijom trauma, a Vera je prije toga pokušala svašta te na posljetku povjerovala u sam čin egzorcizma kroz Katoličku crkvu.
Helena Minić Matanić na snimanju filma s Nikom Ivančić koja igra glavnu ulogu, djevojku Mašu Artuković
Ovo nije prvi put da radite sa suprugom, već ste surađivali na predstavama, ali je ovo Vaš prvi film. Kako vam je bilo surađivati s njim? Kako odvajate privatno od poslovnog?
Da, ovo je prvi film koji smo snimali zajedno. Ja sam u ansamblu Istarskog narodnog kazališta u Puli gdje je Dado prije tri godine radio predstavu "Thelma&Louise" i već je tada dogovorio novi projekt - "Egzorcizam". S obzirom na to da se radi o mojem matičnom kazalištu počeli smo raditi na predstavi zajedno, ali se Dado paralelno želio baviti i drugačijim medijem – snimiti film. Tako da se to jednostavno poklopilo: i da sam htjela i da nisam - morala sam to raditi. Ipak, posao i privatan život jako teško odvajamo. "Egzorcizam" je bio moj prvi projekt nakon porodiljnog i godinu dana prije toga sam bila s Lolom kod kuće u potpuno drugom filmu pa se bilo jako teško vratiti i raditi sa suprugom, osobito s obzirom na tešku tematiku.
Ja Dadu obožavam kao režisera i nas dvoje se odlično razumijemo i voljela bih još milijun stvari raditi s njim, ali nakon ovog projekta sam mu rekla 'Nikad više neću raditi s tobom, nikad više'.
Kad se rade takve stvari jako je teško odvojiti privatno od poslovnog. Nas dvoje odlično surađujemo i voljela bih i dalje raditi s njim, ali zna biti teško. Nakon što smo snimili film, ja sam pod utjecajem hormona, cijele tematike, ludila i mraka njemu rekla da nikada više neću raditi s njim. Nije mi bilo nimalo lako, jer sam ušla u težak projekt nakon što sam gotovo dvije godine izbivala sa scene.
Senka Bulić, Dalibor Matanić, snimatelj David Ogujić, Helena Minić Matanić, Nika Ivančić i Janko Popović Volarić
Kad ste snimali film "Egzorcizam" već ste čekali drugo dijete?
Vratila sam se s porodiljskog, radila sam mjesec dana i ponovno ostala trudna. Premijeru kazališne predstave igrala sam s Maxom tako da je on bio s nama u projektu cijelo vrijeme. Radili smo dva projekta zajedno, dvoje djece smo dobili pa nas svi pitaju kad će treći projekt, a ja stalno govorim da ga još neće biti.
Helena Minić Matanić i Dalibor Matanić u lipnju 2017. napuštaju rodilište sa sinom Maxom.
Kako ste se u vrijeme snimanja snašli s Lolom?
Inače imamo baka servis u Zagrebu i u Puli, ali s obzirom na to da je meni tata na liječenju, s nama je bila dadilja. Imala sam probe dvokratno, ali sam između njih bila majka. Mogu reći da sam se polomila da uspijem sve to, ali uspjela sam. Dadi je bilo mnogo teže jer je on morao većinski dio potegnuti, a radili smo paralelno predstavu i film. Nakon deset sati probi za predstavu, snimali bismo scene za film. U životu se nije dogodilo da smo bili toliko umorni da smo svi do jednog, iako je glumcima želja i cilj da budu čim više u filmu, vikali da ne trebamo biti u nekoj sceni samo da pobjegnemo. Kada gledam unazad, bio je to jako zanimljiv proces s odličnom ekipom. Projekt je sniman s tako reći nula kuna: doslovno smo se presvlačili nasred ulice u Vodnjanu dok su kraj nas prolazili automobili.
Na snimanju u Vodnjanu
Možete li izdvojiti prednosti filma u odnosu na predstavu?
Moram priznati da još nisam pogledala film, ne usudim se. Cijeli projekt je ostavio jaki dojam na mene, a i ja sam sada u nekom drugom kodu i filmu – u međuvremenu sam bila trudna i postala majka – pa mi je strašno teško ulaziti u te teške teme. S druge strane, ne volim se vidjeti, a kamoli čuti i imam velik problem s tim tako da još nisam pogledala ništa od filma.
Premijera predstave "Egzorcizam" u Istarskom narodnom kazalištu prošle godine
Da morate odabrati: kazalište ili film?
Jako je teško odabrati jer svaki medij ima svojih prednosti, ali ja sam ipak dijete koje je sa šest godina stalo na daske koje život znače i teško je taj osjećaj ne staviti u prvi plan.
To je živi organizam: predstava koja se svaki put nanovo odigrava i nikada ne znate što će se dogoditi do kraja. Zbog tog adrenalina i energije između publike i glumaca je kazalište ipak na prvom mjestu.
Volite li horor filmove?
Ne volim, ali "Egzorcizam" nije tipičan horor, on je više psihološka drama s nekim elementima horora. Takvi filmovi su mi još gori, sto puta gori. U horor filmu gledam do koje mjere su uspjeli napraviti efekte ili ne, ali psihološka drama s pričom u koju bih mogla povjerovati i događajem koji bi se mogao dogoditi mi je prestrašna i ne volim ih gledati. Za takve filmove stvarno moram biti jako dobro sama sa sobom, a i Dado mora biti pored mene ako odlučimo gledati nešto takvo navečer.
Provodite li često večeri pred televizijom?
Kraj dvoje djece doma niti ne znamo da imamo televizor. Već dvije godine nam je Baby TV glavni program. Ako treba mogu otpjevati sve pjesmice, odigrati ili sinkronizirati bilo koji crtani film. Za ostalo niti ne znam da postoji. Televizor nam je kao ukras i služi jedino kako bi Lola mogla gledati svoje crtiće.
Dalibor matanić sa svojom kćerkom na Pulskom Forumu u svibnju ove godine
Imate li u planu nove projekte?
Već imam jedan projekt: Max ima četiri mjeseca, a ja sam trenutačno na probama. Senka Bulić režira predstavu "Nora" po tekstu "Kuća lutaka" Henrika Ibsena i ja u njoj igram glavnu ulogu. Počašćena sam i presretna što me Senka odabrala i pozvala u tako značajan projekt.
Je li istina da je s drugim djetetom mnogo lakše nego s prvim?
Istina je. Teže je samo u organizacijskom aspektu, sve ostalo je lakše. Tek kad rodiš drugo dijete shvatiš da nisi bio kul i opušten s prvim djetetom kao što si mislio. Drugi put je mnogo opuštenije i ležernije, više znaš pa si mirniji, a sve se to na kraju odrazi na bebi. Meni je Max mnogo mirniji u nego što je to Lola bila.
Kako se Lola i Max slažu?
Na početku je bilo veselo, ali je sad na dobrom putu. Lola je do nedavno škripala zubima kada bi ga vidjela, gušila svoju lutku jastukom, pokušala ga počupati i kroz zube govorila: "Braco, moj dragi braco". Ali to je normalno, radi se o prilagodbi i sada se napokon počinje kretati u pozitivnijem smjeru. Tu je mnogo emocija, baš jako mnogo emocija sa svih strana.
Naravno, niti jednom roditelju nije lako kada mu se djeca ne slažu, ali je taj cijeli proces bio težak i za nju i za mene. Bila je ljuta na mene, neke dane mi se uopće ne bi željela obratiti.
Što biste rekli kakvi ste roditelji: popustljivi ili strogi?
Mislim da smo popustljivi. Nekad se zezamo da su klinci nama roditelji. Nismo baš niti jedan niti drugi od neke strogoće, ali povremeno se za neke stvari treba odlučno postaviti jer u suprotnom neće shvatiti što želite od njih. Uostalom, mi nismo njihovi prijatelji, mi smo im roditelji i mora postojati neki autoritet. Dado i ja još uvijek učimo i često se zezamo da nam je Lola šefica u kući i da mi nju slušamo. Vidjet ćemo kako će biti kada se udruži s bratom, čini mi se da to sve nekako ide u tom smjeru.
Slušate li savjete drugih roditelja i volite li ih dijeliti?
Ne volim slušati savjete jer je svako dijete individua za sebe: to je živi organizam koji se od početka sklapa, stvara i razvija. Za savjetovanje postoje određene stručne osobe koje se time bave u životu i koje to znaju raditi. U posljednje vrijeme je toliki pritisak na roditelje da smo više fokusirani na odgojne mjere i načine, a na kraju se najmanje bavimo djetetom. Nastala je prava ludnica. Dado i ja smo pokušavali svašta. Naša Lola je jako živa i srećom je takva, ali nekada nismo znali kako reagirati u određenim situacijama. Ona je prava Lavica, prodorna, ali i emotivna pa smo znali potražiti savjet kako da njoj olakšamo. Ipak, na kraju shvatite da su najvažniji ljubav i sigurnost, a sve ostalo treba vidjeti iz situacije u situaciju. Ne volim primati niti dijeliti savjete, ali mislim da svi znamo ono najvažnije: volite svoju djecu, dajte im slobodu i neka se osjećaju zaštićeno – ostalo će samo od sebe doći.
Za redatelja Dalibora Matanića glumica se udala u prosincu 2014.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....