Veljko Bulajić: Ne mogu zamisliti dan bez kave

Zagrebački redatelj koji je u 85. godini na Festivalu mediteranskog filma u Rimu dobio nagradu za životno djelo – a uručio mu ju je Franco Nero, zvijezda njegove ‘Bitke na Neretvi’ iz 1969., koja je prema izboru međunarodnog žirija jedan od najboljih ratnih filmova svih vremena – još i danas snima, ali manje zahtjevne projekte, a više uživa u društvu unuka.

Kako ste se osjećali kad ste primali nagradu? – Bio sam ponosan, radostan, uznemiren… Prisjetio sam se svojih studentskih dana u Rimu, kad ni u snu nisam mogao pomisliti da će mi upravo tu, u Vječnom gradu, biti dodijeljena Nagrada za životno djelo.

Koji vam je vic o Crnogorcima najbolji? – Dolazi Crnogorka na plac u Podgorici i pita prodavačicu koliko košta kilogram paprika. “Dva eura”, odgovara prodavačica. “Dva eura? A da nisu možda punjene?”

Kakav ste djed svojim unucima Veljku, Tamari i Nikoli? – Želim biti najdraži djed na ovome svijetu. Odlični su đaci i studenti, bave se sportom, imaju mnogo interesa, govore po nekoliko jezika… Roditelji su im se posvetili, brinuli se o njima, a ja se s njima najviše volim šaliti.

Koji je vaš recept za dug i sretan brak? – Uzajamno uvažavanje.

Koliko se snalazite s modernom tehnologijom? – Koristim mobitel, e-mail, surfam internetom. Sve drugo mi je nezanimljivo i bez potrebe.

Na što biste potrošili posljednji novčić? – Na sladoled od čokolade.

Što vas može izbaciti iz takta? – Laž.

A što vam može natjerati suze na oči? – Hendikepirano dijete, prosjak…

Bez čega ne možete zamisliti dan? – Bez kave.

Što je za vas sreća? – Uspjeh mojeg filma, poljubac člana obitelji, stisak ruke prijatelja.

Ines Stipetić Foto: Ivan Posavec

Pročitali ste skraćeni intervju – cijeli razgovor s Veljkom Bulajićem potražite u tiskanom izdanju Glorije (br. 966).

Možete se pretplatiti na PDF izdanje Glorije – u elektronskom obliku možete preuzeti samo jedan broj, ali najviše štedite pretplatom na 24 mjeseca.