Gorko-slatke uspomene Jasenka Houre: 'Dvije godine bio sam potpuno dekintiran, u financijskoj crnoj rupi'

Nakon više od četiri desetljeća karijere Jasenko Houra Jajo, frontmen Prljavog kazališta, najdugovječnijeg zagrebačkog rock benda, nije se zasitio nastupa. Prinudnu stanku zbog pandemije koronavirusa Jajo je iskoristio za pisanje novih pjesama koje će se naći na 15. albumu Prljavaca, a početkom lipnja proslavio je i okrugli, 60. rođendan, što se pokazalo idealnom prilikom za Jajin izbor i svojevrsno svođenje glazbenih računa.

U ekskluzivnom vremeplovu za Gloriju se prisjetio bendova koji su na njega utjecali, rezimirao dosege Prljavaca - od samih punk-rock početaka kad su intervjue davali za pivo i sendvič do vremena kad su njihovi koncerti postali obiteljska atrakcija u najvećim dvoranama u Hrvatskoj i diljem svijeta.

Jeste li pri kraju s novim albumom?

- Pjesama je već sada dovoljno, vjerojatno i previše, a nastaju i nove. Neke od njih bend još nije čuo i tek ćemo vidjeti kako zapravo zvuče kad ih odsviramo. Tako da nije problem u tome je li ploča gotova, nego kako posložiti album da bude koherentna cjelina. Originalno je ideja bila da s njim izađemo početkom lipnja i onda ponovno krenemo na turneju, ali nam je korona poremetila planove. Tako će i dovršetak albuma još malo pričekati, kao i onaj slatki osjećaj kad se materijal izmiksa, a ja sam sam u studiju i prvi put ga kompletno preslušam u komadu.

Prva postava Prljavaca s Davorinom Bogovićem kao pjevačem.

Koji vam je bio zadnji koncert prije početka pandemije?

- U šibenskom klubu Inside 7. ožujka. Trogodišnju turneju na kojoj smo svirali po cijeloj Europi, Americi i Australiji trebali smo završiti 27. ožujka u Beču, ali je taj koncert otkazan. Ova stanka zapravo nam je dobro došla da se svi skupa odmorimo od putovanja, aviona i kombija, jer su protekle tri godine na nama ostavile traga. Koliko god turneja bila dobro organizirana jer surađujemo s najboljim promotorima, ona je ipak fizički naporna, jer se malo spava, doručkuje u zrakoplovu, a doma dolazimo - promijeniti garderobu.

Zašto toliko nastupate?

- Bend postoji samo pred publikom, to je naš moto kojem smo vjerni od samog početka do danas. Takav pristup ima i svoju cijenu: preklani u Torontu, primjerice, svoga sina Ivana, koji ondje živi i radi, uopće nisam uspio vidjeti, osim što sam ga uveo na koncert.

Da ste mogli birati, koga biste bili pozvali da vam 3. lipnja svira na tulumu za 60. rođendan?

- Ako je riječ samo u jednom bendu, onda bi to sigurno bili The Rolling Stonesi. Zbog njihova zagrebačkog koncerta 1976., koji sam gledao iz prvog reda, već se više od četiri desetljeća bavim ovim poslom. Uz njih na mene su najveći trag ostavili Bruce Springsteen, jer se The Boss možda najviše od svih troši na pozornici, te U2. To je globalno okruženje kojem na neki način pripadam.

Mladen Bodalec u 'Prljavce' je došao 1985.

Slavite li uopće rođendane?

- Da, to je zapravo idealna prilika za okupljanje obitelji i prijatelja.

Koji posebno pamtite?

- Osamnaesti, prvi koji sam naveliko slavio, a čestitare sam po zakucima vrta naše kuće u Dubravi nalazio i sutradan. Bio je to opći pičvajz.

Tko vam je kupio kartu za koncert The Rolling Stonesa 1976.?

- Skupio sam za kartu od novca koji su mi roditelji davali za hranu, jer sam u to vrijeme nakon škole jurio na košarkaške treninge, a uz to već i naveliko bauljao po gradu. Nikad nisam bio potpuno bez love, sve do 1978. i završetka gimnazijskog školovanja, kad sam se trebao odlučiti između studija na Fakultetu političkih znanosti te benda. Dvije godine bio sam potpuno dekintiran, u financijskoj crnoj rupi, koja mi se iz današnje perspektive čini slatkom, ali mi je tada bila vrlo gorka.

Kad ste počeli svirati?

- U muzičkoj školi sam svirao razne instrumente, od melodike do udaraljki. No, bilo je ključno što sam se pri kraju osmog razreda uhvatio gitare. Prva pjesma koju sam pokušavao skinuti bila je “(I Can’t Get No) Satisfaction” The Rolling Stonesa, a zatim su došle “My Generation” od The Who, pa “Hey Joe” i “Little Wing” Jimmyja Hendrixa... Imao sam glazbenog mentora u kvartu, starijeg susjeda koji je s gitarom obično sjedio u vrtu i svirao - on mi je pokazao kako se to radi.

Što ste tada slušali?

- Kao klinac sam otkidao na bendove poput T. Rexa i Sladea, kasnije i Led Zeppelina čija se pjesma “Stairway to Heaven” danonoćno vrtjela na mom gramofonu - cijelu kolekciju ploča zamijenio sam za neku njihovu piratsku snimku uživo. Kasnije su došli punk otpadnici The Clash i Sex Pistols, čija je pojava radikalno promijenila moje shvaćanje glazbe. U tom zapravo vrlo kratkom razdoblju mnogi od nas su shvatili da ne treba ići utabanim stazama show businessa, nego da se svatko može uključiti i sudjelovati te s bine istresti svoje ogorčenje i bijes.

Pamtite li svoju prvu ploču: gdje ste je kupili?

- U Nami u Dubravi. Bile su to dvije singlice, jedna Elvisa Presleyja, a druga isto tako nekog stranog izvođača. Pojma nemam po kojem principu sam ih odabrao, jer nisam imao blage veze tko je Elvis, sve dok se nisam vratio kući, gdje mi je mama to objasnila.

Jasenko Houra s roditeljima koji su mu prenijeli ljubav prema dobroj glazbi.

Što su vaši roditelji slušali?

- Mama je bila slikarica, odrasla na uglu Draškovićeve i Jurišićeve, i voljela je glazbu s plesnjaka svoje mladosti - Elvisa, Jimmyja Stanića... Otac liječnik je slušao ploče Elle Fitzgerald i B. B. Kinga, a uz to po kući stalno pjevao neke tužne slavonske pjesme. No, i mami i tati je apsolutno najveći bio Ivo Robić, tu nije bilo nikakve dileme.

Kako su gledali na vaš muzički izbor?

- Roditelje nije mučio moj glazbeni ukus, nego trebam li se tome poslu profesionalno posvetiti kao slobodni umjetnik ili odabrati neku sigurniju profesiju. Do pojave Gorana Bregovića i Bijelog dugmeta, naime, nitko nije dokazao da se od rocka može živjeti, a mnoge sudbine su završile vrlo tužno i nesretno.

Kakav je bio osjećaj držati svoju prvu ploču u rukama?

- Fenomenalan. Imao sam pravo na jedan autorski i jedan izvođački primjerak i to je bilo sve. Kad je naša prva ploča dopremljena u Suzyjevo skladište na Savici, naš pokojni menadžer Škrga uveo me unutra i tada sam prvi put vidio na hrpi 20 tisuća ploča i kaseta, a Škrga mi je objasnio da je tu moj posao završio te da sad počinje njegov.

Imate li veliku fonoteku?

- Ne. Mnoge ploče su stradale kad smo se selili iz Dubrave u zapadni dio grada: nisam bio kod kuće pa su ih roditelji pobacali u neke vreće, s kojima se nepažljivo rukovalo i - uništene su. Na sličan način izgubio sam i kolekciju stripova: Alan Fordove sam već tri puta kompletno kupovao od svoje ekipe na Trešnjevačkom placu, koje više nema.

Posjedujete li ključnu epizodu Alana Forda “Broadway”, u kojoj se spominje Prljavo kazalište, po kojem je bend dobio ime?

- Da, imam nekoliko primjeraka, jer mi je daruju frendovi.

Po čemu pamtite početke s Prljavcima?

- Po tome što sam mrtav umoran nakon svirki vikendom, ponekad i tri u jednom danu, dolazio na nastavu ponedjeljkom i spavao u školskoj klupi. Bio sam toliko slomljen da nisam imao volje ni za zafrkanciju s frendovima ni podbadanje profesora koji su mi predavali u eksperimentalnom gimnazijskom programu za novinare. Od svih novovalnih bendova Prljavci su bili najmlađi i prvi smo imali singlicu, kasnije i ploču. Sjećam se da sam jednom završio na tulumu u Novom Zagrebu, gdje sam upoznao Johnnyja Štulića. Frajer je sjeo preko puta mene s akustičnom gitarom i odsvirao sto svojih pjesama iz glave. Ništa mi nije bilo jasno, jer sam ih ja imao četiri-pet, ali smo već imali objavljenu singlicu, a Johnny - ništa. Osim toga, Johnny i drugi dečki bili su puno stariji od nas pa među nama nije baš bilo generacijskih poveznica.

Na mladoga Jaju veliki utjecaj su imali bendovi T-Rex i Slade.

Koje koncerte smatrate najvažnijima u protekle 42 godine?

- Najvažnije je bilo preživjeti prve nastupe, a prekretnica je bio naš prvi koncert u Maloj dvorani Doma sportova ujesen 1978. Prvi smo domaći bend koji ju je napunio, a u smislu produkcije to je bila sasvim neka druga priča od nastupa u klubovima. Druga je bila naš tzv. zabranjeni koncert na krcatom Trgu bana Jelačića 1989. pred dvjesto tisuća ljudi.

Postoji li mjesto u Zagrebu gdje nikad niste svirali?

- Jedino u diskoteci The Saloon, svugdje drugdje jesmo.

Da se strancu morate predstaviti samo jednim albumom, koji bi to bio?

- Sigurno bi to bio jedan od ova tri: “Prljavo kazalište”, “Crno bijeli svijet” ili “S vremena na vrijeme”. Usprkos naivnoj i bezazlenoj produkciji našeg prvog albuma, on ipak zvuči opako dobro. Drugi album je naš bestseler i osobna karta, a “S vremena na vrijeme” koherentan i jako dobar album bez izrazitog hita.

Što bi rekao 17-godišnji Jajo vidjevši sebe kao 60-godišnjaka?

- Poslao bi me na jedno mjesto, bez sumnje.

A obrnuto?

- Poručio bih mu da samo uporni opstaju. No, upornost nije dovoljna bez talenta i strasti.

Je li vam žao što niste više vremena proveli s obitelji?

- Mislim da sam dovoljno vremena proveo s djecom, posebno u ključnim fazama njihova odrastanja. Ne znam jesam li bio dobar suprug, ali sam bio dobar otac, koji je želio da mu djeca budu vesela i zmazana od čokolade te da odrastu u ljude koji znaju odakle dolaze i kome pripadaju a da se ne boje života i različitosti.

Čime vam se djeca bave?

- Najstariji Ivan je u Kanadi, gdje se bavi građevinom, starija kći Marijana je inženjerka agronomije, a mlađa Dora studira odnose s javnošću na Vernu. Srećom, nitko nije krenuo mojim putem.

Jajin izbor:

Top 5 gitarista

Jimmy Hendrix, Eric Clapton, Mark Knopfler, Jeff Beck i Keith Richards.

9 najvećih glasova

Robert Plant, Rod Stewart, Paul Rodgers, Freddie Mercury, David Coverdale, Bruce Springsteen, Joe Strummer, Prince i Bruno Mars.

5 najboljih uživo

Bruce Springsteen, The Clash, Led Zeppelin, The Rolling Stones i U2.

4 najveća rock pjesnika

Bob Dylan, Bruce Springsteen, Bono Vox (U2) i Joe Strummer (The Clash).

Getty Images

Bob Dylan

4 najbolje pjevačice

Loreena McKennitt, Joan Jett, Chrissie Hyndei Debbie Harry.

Top 8 domaćih bendova

Bijelo dugme, Buldožer, Pankrti, Parafi, Azra, Film, Majkei Partibrejkersi.

3 pjesme koje sluša na mobitelu

One/U2, London Calling/The Clashi Candy’s Room/Bruce Springsteen.

Pročitajte i:

Belan prije Đavola: 'Svirao sam mandolinu i popravljao televizore na Braču, bio sam im bog i batina'

Edo Maajka: 'Došao sam do nevjerojatnih spoznaja o sebi, a od potresa se još oporavljam'

'Devet i pol minuta naježenosti': Mrle iz Let 3 nas je dobro nasmijao dok je pričao o snimanju pjesme s Terezom Kesovijom