Doajen hrvatske likovne kritike, rođen 1939. u Splitu, kojem je nakon gotovo šest desetljeća objavljeno reizdanje njegove antologijske knjige eseja, otkriva kako mu je živjeti s 33 godine mlađom suprugom i što misli o epidemiološki rizičnoj proslavi Torcidina 70. rođendana.
Kako je vaša knjiga eseja o hrvatskim modernim i suvremenim slikarima i kiparima bila prihvaćena kad ste je 1963. prvi put objavili?
- Eseji su osvojili saveznu nagradu Mladosti pa mogu reći da je knjiga od nekih bila prihvaćena. Meni je ona tek ‘osobna početnica’, s nekim izrazitim obilježjima: s pogledom unatrag i unaprijed, sa zauzimanjem za ideju kontinuiranja moderniteta i za najodvažnije nove ideje. Bila je to prva takva knjiga o hrvatskim umjetnicima poslije niza godina i prva iz moga naraštaja.
Jeste li u reizdanju Eseja išta prepravljali?
- Samo jezik. Nisam mijenjao prosudbe niti dirao u valorizacije. Dodao sam knjizi predgovor s osvrtom na 60-e godine i povećao broj reprodukcija.
Kako ste izgledali i živjeli dok ste pisali tekstove o Kniferu, Kožariću, Vaništi, Glihi, Angeliju Radovaniju, Šimunoviću…?
- Kako sam izgledao - reći će fotografije iz tog vremena. Podjela na noć i dan nije bila tako oštra kako mi se danas čini. Sanjao sam kako ću, kad dođem do novca, kupiti u Vlaškoj dobar bicikl. Jesam li ga kupio? Nisam. Snove ne možete kupiti.
Po čemu se aktualna hrvatska umjetnička scena razlikuje od one koju opisujete u Esejima?
- Prije sam nalazio više osjećaja za povijesni i prostorni kontekst.
Nosite li kao kritičar na duši nekoga koga ste nezasluženo prešutjeli ili pokopali?
- Nezasluženo sam neke prešutio jer imam samo jedan život. Pokapao nikoga nisam jer sam uvijek ostajao na riječima.
Kako vi podnosite kritiku?
- Dobro.
Zašto u povijesti umjetnosti muškarci zauzimaju istaknutija mjesta od žena?
- U umjetnosti važniji od roda jest Ego. Vaše je pitanje sociološke naravi. Položaj žene kroz povijest nije bio pravedan ni ravnopravan, ali se mijenja. One su postale zamjetne čak i u ‘najmuškijoj’ od svih umjetnosti: arhitekturi.
Četiri puta ste se ženili: znači li to da žene prosuđujete lošije nego umjetnička djela?
- Ne znači.
Kako je vašoj supruzi, slikarici Anabel Zanze, živjeti s doajenom hrvatske likovne kritike?
- Trebalo bi, u interesu ravnopravnosti spolova, to pitanje postaviti njoj.
Što su prednosti, a što mane braka s 33 godine mlađom suprugom?
- Prednost: što je 33 godine mlađa. Mana: što sam 33 godine stariji.
A zbog čega ga supruga grdi, je li vješt u kuhanju te kako "izlazi na kraj" sa šestero djece i petero unučadi, čitajte u novom broju magazina Gloria!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....