Komičar i poduzetnik Mario Petreković otkrio nam je da je njegova svadba s Aleksandrom Kramberger zasad na čekanju. Zbog pandemije koronavirusa odgodili su planove za neka bolja vremena.
Malena Marla postala je u kolovozu 2020. godine centar svijeta svog oca Marija Petrekovića. Nije dotad mogao ni sanjati koliko ljubavi i posvećenosti može dati, no proteklih mjeseci živi sa svojom partnericom Aleksandrom Kramberger najljepše dane. Očinstvo ga je, govori Mario u razgovoru za Gloria.hr, naučio mnogočemu. U svom stilu slavni komičar odgovara - nije dosad bio svjestan da može biti kod kuće duže od šest sati - a da se ne radi o spavanju. Nije to jedino što je zbog Marle naučio.
"Tu su i vještine za prepoznavanje dobrih kolica, najboljih pelena, klokanica, što su tetra pelene. Naučila me ući i dobiti popust u 'Malim stvarima', kako ugasiti zvuk mobitela prilikom ulaska u kuću, da imam u sebi majčinski instinkt, da je lijepo biti popi**n svako jutro, da termin 'zas**n do vrata' zaista postoji i da se očinstva pravi tata nikada ne boji".
Njegova Marla, šali se, već čita i piše, svira dva instrumenta, a igra i stolni tenis, nogomet, rukomet, odbojku i cicanje na sto metara.
"Svake subote privatni treninzi, gledanje svih životinja i radovanje istima, plivanje, ronjenje, uskoro i kajtanje! Inače, nije što je moja, ali moram se pohvaliti da ovo sada ja diktiram, a ona tipka. Malo sporije jer to radi jednom rukom, a drugom skida svoju čarapu i gura je u usta. Uz ovakvo samostalno dijete, mislim da bi svatko poželio biti otac ili majka. Uglavnom, dosta je živo i aktivno dijete, voli ljude, životinje i landranje uz simpatičnu dozu tvrdoglavosti! Dijete je koje zna što hoće - zasad", ponosno priča Petreković o svojoj jedinici.
Čitajte i: Neodoljiva Marla! Mario Petreković uživao u druženju s najvažnijim mu ženama
Roditeljstvo u vremenima pandemije koronavirusa znatno je drugačije negoli je to bilo dosad. No, Peterković i Aleksandra trude se biti što aktivniji, provoditi vrijeme na otvorenom i omogućiti Marli što više avantura.
"Pala nam je s neba ova pandemija, k'o budali šamar. Kao i ostatak nacije, oduševljeni smo svakodnevnim promjenama i idejama o restrikcijama. Volimo neizvjesnost i zabrane i radujemo se svakoj novoj pomno promišljenoj odluci kriznog 100žera. Sve me to čini mlađim i glupljim i radujemo se novim valovima i policijskim satovima. Meni je još super došlo jer sam se trebao oženiti, a sad ne moram pa me to čini još mlađim, a i Aleksandra je oduševljena što ne moramo nikoga zvati i ništa organizirati jer to zna biti naporno. Radujemo se i sljedeća 2 tjedna jer su ključna", u svom stilu priča Petreković o 'novom normalnom'.
U 'novom normalnom' promijenilo se puno toga, a posebno način na koji funkcionira obrazovanje. Budući da školske avanture jednog dana čekaju njegovu djevojčicu, Mario je svjesniji pitanja obrazovanja djece i generacija koje dolaze. Nedavno je podržao prijatelja Damira Hoyku na predstavljanju njegovog prvog romana za djecu i mlade - "Pustolovine Tizi Enili: Eksperiment", a koja se bavi pitanjem obrazovanja i poticanjem individualnosti naših najmlađih.
Čitajte i: Ekskluzivno Mario Petreković o novom početku s dvije žene: 'Napokon sam se uozbiljio'
"Moje obrazovanje trajalo je za vrijeme Šuvarovog sistema. Kute, šlape, recimo to je bilo forica, je l', iako tada naporno, zaboraviš papuče pa hodaš bos u čarapama po parketu u razredu jer ne daju u cipelama, mislim, potaknu te te stvari na red i urednost, u tim kutama smo svi bili više manje isti, vizualno, iako osjetilo se u odnosima nekih nastavnika kako su gotivili djecu privilegiranih roditelja, na funkcijama, pa vjerujem da se to i danas uspješno nastavlja, zapravo čujem od očeva, majki, nastavnika i profesora iz prijateljskog kruga. Svakakvih tu iskustava i priča o školstvu ima. Nekako sam dobio dojam da se djeca i metoda rada i obrazovanja kroz sve ove godine, na globalnoj razini, mijenjaju i usavršavaju, odnosno da su drugačija nego u neko moje vrijeme školstva, ali nekako u našem sustavu kao da ne prati taj ritam, kao da je trom, ne govorim što se tiče tehnologije, informatike i tih segmenata, dapače, već mislim da kao i u moje vrijeme, nekad je bilo toliko nepotrebnih predmeta, pa smo s time bili prenatrpani. A pri tom još slobodne aktivnosti i naravno sve to uz puno teorije i malo, vrlo malo prakse. Previše literature, a premalo vremena za igranje. Igra stvara sreću, kreativnost, veselje, radost...nastavite niz", jasan je uspješni komičar.
Čitajte i: Mario Petreković oduševio prvom fotografijom s novorođenom kćerkicom i otkrio čime je uspavljuje
Mario Petreković uz veliku je upornost i rad uspio ostvariti svoje snove i ispoljiti kreativnost koju nosi otkako je bio dijete.
Njegov otac mu je, prisjeća se svojedobno kroz igru s jabukama objasnio što su 'prethodnik' i 'sljedbenik'. Tako je on pomagao sinu, pristupajući mu kao individui s vlastitim karakterom i afinitetima. Upravo u sinergiji sustava i roditelja - Petreković vidi bolju budućnost obrazovanja današnje djece, a tako i njegove Marle.
"Bio sam jako hiperaktivno dijete, nisam bio anđeo, fokus je bio svuda, samo ne na nastavi i predavanjima. Tjelesni, glazbeni, likovni, hrvatski, priroda i društvo, veliki odmor - to su bili moji predmeti. Tata mi je uvijek poslije škole znao reći i potaknuti me da se odem van izigrati i izdivljati pa onda kad se ispucam - sjedni i udaraj po zadaći. To je individualni pristup. Mislim da bi roditelji trebali u suradnji s odgajateljima iliti nastavnicima sudjelovati i više se slušati, da ne bacamo sve na sustav ili pak na roditelje, tu bi trebalo do neke sinergije doći, samim time individualno pristupiti djeci. Baš u ovom tromom sistemu, trebat će živaca, strpljenja i vremena".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....