Što možemo naučiti iz odnosa Drage i Matije Hedla, oca i sina, a tiče se svih očeva i sinova koje poznajemo?

Na nadgrobnim spomenicima ljudi često napišu nekoliko riječi, jer sjećanje urezano u kamen traje dulje. Drago Hedl o svome je sinu napisao roman. Ulazeći u mračan teren depresije i samoubojstva, otrgnuo ga je od tame; Matija Hedl postao je književni lik, koji smo tako upoznali i shvatili tko je bio. Matiju definira njegov život, a ne smrt o kojoj možemo razgovarati kako bismo izvukli neke pouke.

Drago Hedl namjerno ne pripovijeda linearno, pokazujući stanovitu empatiju prema čitatelju. Poslije svakog poglavlja koje se događa ovdje i sad te je preplavljeno golemom tugom, odlazi u njihovo tamo i tad, dajući nam uvid u mozaik nekadašnjeg obiteljskog života i priliku da udahnemo zrak, jer slijedi poglavlje tjeskobe i bespomoćnosti koja izaziva bijes.

Priča Drage Hedla priča je o velikoj ljubavi koja nije bila izgovorena

DARKO TOMAŠ CROPIX

Što možemo naučiti iz odnosa Drage i Matije, oca i sina, a tiče se svih očeva i sinova koje poznajemo?

Matija Hedl bio je pametan i zreo dječak koji je u ranoj dobi razvio interes za grčku mitologiju i ljubav prema glazbi. Situacija kad otac zatekne sina u pisanju školske lektire, koju isprva piše sebi, a potom i prijateljima u razredu, podsjetila me na vlastito djetinjstvo. U osnovnoj školi sam za vrijeme sata pred očima nastavnice, baš poput Matije, pisala zadaćnice iz hrvatskog jezika prijateljima iz razreda, pazeći da izmijenim stil i napravim pokoju pravopisnu pogrešku. Tih zahtjeva s vremenom je bivalo sve više. Iako ovo zvuči kao zabavna anegdota iz djetinjstva, danas je iščitavam posve drugačije jer se iz nje razaznaju neka pogubna i štetna uvjerenja.

Predstavljanje knjige Drage Hedla

RANKO ŠUVAR CROPIX

Dijete koje samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti gradi tako da preuzima tuđe zadaće izrasta u odraslu osobu pogodnu za mobbing i svaku drugu vrstu iskorištavanja. Kad jednoj osobi pomogneš, količina zahtjeva raste, baš kao i nezdrav osjećaj vlastite omnipotencije. Spoznaju da znamo i možemo ono što drugi ne znaju i ne mogu često prati uvjerenje kako vlastite zadatke, ali i probleme, trebamo rješavati sami. Ne samo da se teško izgovara "ne" koje bi podcrtalo granicu kojom se štitimo nego se navikavamo na način postojanja u kojem je prirodno pomagati i brinuti se za druge, a da pomoć ne znamo i ne možemo tražiti.

Drago Hedl, novinar i pisac, koji je napisao knjigu "Matija", o svom sinu koji je u SAD-u počinio suicid

DARKO TOMAŠ CROPIX

Drago Hedl navodi da je Matija 11 godina radio na čuvenom američkom sveučilištu Yale, kao doktor znanosti bio je u znanstvenom timu doktorice Abraham, proučavao je Crohnovu bolest i radio 12 sati dnevno, od ponedjeljka do subote. Kada se spojio diskretan i nasmiješen tip američkog mobbinga s dječakom koji voli pomagati, porasla je vjerojatnost da dođe do izgaranja. Matija je vjerojatno i tamo pisao tuđe zadaće.

Kao odrastao čovjek nije imao običaj zamarati roditelje svojim problemima niti projektima, spomenuo je tu i tamo kako na Yaleu vlada depresivna i hladna atmosfera, pa je njegov otac tek poslije njegove smrti doznao kako je Matija godinama odlazio na psihoterapiju. I u toj pretrpanoj radnoj atmosferi pronalazio je vremena čitati očeve romane i pisati komentare, dok mu o svojim snovima nikada nije pričao.

Autor pred čitateljem hrabro secira svoja sjećanja u namjeri da dođe do odgovora kakav je bio prema svom djetetu i koliko ga je zapravo poznavao. Svoju djecu u stvarnosti samo djelomično poznajemo, teška je to spoznaja s kojom se treba pomiriti.

Prvi put jedan otac javno si postavlja pitanja je li mogao bolje i je li trebao više (pred ovim pitanjima uglavnom strahuju majke), a potom opisuje epizode iz života sa svojim sinom kojih se danas srami. Slavni engleski pedijatar Donald Winnicott tvrdio je da je djetetu potrebna dovoljno dobra majka. Isto vrijedi i za očeve, a Drago Hedl je po riječima Matijine majke Ljerke Hedl bio dobar otac i loš muž. Njegov sin ga je volio.

Autor pred čitateljem hrabro secira svoja sjećanja u namjeri da dođe do odgovora kakav je bio prema svom djetetu

DARKO TOMAŠ CROPIX

Često se događa da isti čovjek ispadne prilično loš suprug i dovoljno dobar otac. No, važno je naglasiti da se u obiteljskom trokutu i dobre i loše emocije prelijevaju. Činjenica da je dobar otac ujedno loš suprug neminovno utječe i na dijete, jer takva je dinamika obiteljskih odnosa. Kad odnos između supružnika nije stabilan i dobar pa povrijeđena i tužna, a možda i depresivna majka provodi većinu vremena s njihovim djetetom, ona proživljava razne teške osjećaje o kojima ne treba ništa reći. Što je dijete manje, više će tih osjećaja primiti, a neće ih lako procesirati. Ono će moći razviti odnos s ocem i u njemu vidjeti svog heroja, a istodobno će s majkom dijeliti unutarnji svijet, internalizirati njene osjećaje i razviti pojačanu potrebu da je štiti i da se o njoj brine.

Matija Hedl napisao je dva oproštajna pisma. Svom ocu je poručio da ga voli i zamolio ga da se brine o njegovoj majci. Kao da mu je u naslijeđe ostavio svoju dužnost koju nažalost nije u stanju ispuniti. U svom grizodušju otac se vraća na velika životna raskrižja i na razgovore u kojima su se donosile važne odluke. Čini mu se da je i za odlazak u tu golemu i nepreglednu zemlju koja je progutala njihova sina i jedva im ga vratila u mrtvačkom lijesu isključivo on odgovoran. Previše mu je punio glavu pričama o svom nekadašnjem boravku u Americi pa je Matija poželio otići njegovim putem. No, razlog tog odlaska mogao je biti i drugačije prirode.

U toj je velikoj zemlji Matija Hedl prestao biti sin Drage Hedla, što bi u Hrvatskoj čitavog života bio. Poseban bi tekst, ako ne i esej, trebalo napisati o hladnoj sjeni u kojoj odrastaju sinovi uspješnih i karizmatičnih, pa još javno eksponiranih očeva. Separacija i individuacija u njoj postaju još kompliciraniji i teži procesi. Razrješenje može biti u tome da se odluči baviti istim zanimanjem poput oca, ne bi li ga na istom terenu nadmašio i tako se izborio za vlastiti identitet. No, jednostavniji je i elegantniji put izbor vlastitog zanimanja i odlazak u drugu zemlju koja je u tom slučaju, kako god se zvala, zapravo Amerika.

Ulazeći u mračan teren depresije i samoubojstva, otrgnuo ga je od tame; Matija Hedl postao je književni lik

DARKO TOMAŠ CROPIX

Priča Drage Hedla priča je o velikoj ljubavi koja nije bila izgovorena. U njoj ima nježnih crtica, humorističnih epizoda, dirljivih i bolnih sličica koje nisu bile popraćene pravim riječima. Ako nas autor na nešto pokušava upozoriti, to je da svojoj djeci trebamo reći što prema njima osjećamo. Nemojmo ništa podrazumijevati. Očevima je naročito potreban putokaz, kako izaći iz nijemog filma ljubavi da im ne zadrhti glas i da se ne brinu o tome zvuče li neuvjerljivo i glupo kad im iz oka krene suza. Pisac poručuje da trebaju biti svjesni kako ponekad imaju jednu priliku u životu da je pokažu onome kome je bila namijenjena.

Kolumnistica Milana Vlaović Kovaček

BILJANA BLIVAJS CROPIX