Riječki glazbenik DAMIR URBAN obilježava 20 godina od izlaska albuma ‘Žena dijete’ koncertom u Zagrebu, koji organizira Gloria, a na njemu će svoje hitove prvi put izvesti uz pratnju filharmonijskog orkestra
Riječki glazbenik Damir Urban (49), poznat ne samo po svojim pjesmama i raskošnom glasu, nego i po ekstravagantnom imidžu - nastupa u haljinama, nokte lakira u crno, a već godinama mu je zaštitni znak piercing u nosu - pred jednim je od najvećih izazova u karijeri. Na koncertu “Urbanizam pod zvijezdama”, kojim obilježava 20 godina od izlaska albuma “Žena dijete”, sa svojim sastavom Urban&4 nastupa uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića - a u nekim dionicama i sam će dirigirati. Neće mu to biti prvi put - na dirigentskom podiju već je stajao u TV showu Maestro, u kojem je sudjelovao 2014. Koncert će se održati 12. lipnja na zagrebačkom Platou Gradec, a organizira ga Gloria.
- Velika mi je čast nastupiti uz Zagrebačku filharmoniju, a još veća što ću nekim dionicima i sam ravnati, i to licem u lice s toliko glazbenika na pozornici čije će oči biti uprte u mene - kaže glazbenik, koji danas radi više nego ikad prije. Napokon je, naime, shvatio da umjetničko nadahnuće ne može čekati, nego ga treba svaki dan tražiti u svojem studiju od devet do pet. A privatno na pragu pedesete uživa u obiteljskom životu s 12 godina mlađom suprugom Milicom Czerny, profesoricom filozofije i pedagogije, s kojom ima sinčića Istoka Zolu. Uz mališana koji će u lipnju proslaviti treći rođendan, a trenutačno je najviše fasciniran kukcima i paucima, Urban odgaja i 17-godišnjeg sina Malika iz prvog braka s Goranom Milojević.
Zašto niste sami napisali aranžmane i orkestracije vaših pjesama za ovaj koncert nego ste angažirali Antu Gelu?
- Jer to ne znam raditi. Supruzi sam, doduše, preklani za rođendan skladao djelo klasične glazbe, koje sam joj darovao lijepo otisnuto i ukoričeno u knjizi. Ali to sam napravio uz pomoć kompjutorskog programa koji mi je odsvirao zapisane note, tako da sam odmah znao jesam li i u čemu pogriješio. No to je više bila moja igra i učenje skladanja, a snimka je ispala tvrda i štura, bez dinamike i osjećaja - u pravom smislu riječi kompjutorska.
Je li joj se svidio dar?
- S jedne strane joj je bilo drago jer je takav kreativni dar stotinu puta više veseli od predmeta kupljenog u dućanu, a s druge strane me vjerojatno htjela ubiti jer je shvatila čime sam se zapravo u tajnosti bavio, dok je ona mislila da radim nešto korisno.
Kakvom daru se vi od nje nadate za svoj 50. rođendan 19. rujna?
- Da se mene pita, ja bih svoj rođendan prespavao jer mi taj dan ni po čemu nije važniji od bilo kojeg drugog u godini, ali poznavajući Milicu, to neće biti moguće. Sigurno će biti i proslave, i darova kakvih se samo ona može sjetiti. Za četrdeseti rođendan, primjerice, pripremila mi je četrdeset sitnih darova - od bonbona do knjiga. No, većina ljudi naveliko slavi okrugle rođendane, osobito pedeseti. - Ljudi rade svašta, čak prodaju zemljišta i kuće za vjenčanje svoje djece, na koje uzvanici stižu helikopterom, a vjenčanice i odijela se kupuju u inozemstvu za sumanute iznose... Takve stvari mene ne zanimaju: radije energiju, vrijeme i novac usmjeravam na projekte koji me ispunjavaju, poput koncerta sa Zagrebačkom filharmonijom.
Kako je došlo do te suradnje?
- S dečkima iz benda sam razgovarao o tome kako da obilježimo 20. godišnjicu nama vrlo važnog albuma “Žena dijete” te sami sebi dostojanstveno i otmjeno čestitamo rođendan. Tako se rodila ideja o koncertu sa Zagrebačkom filharmonijom pa će naše pjesme u Gelinoj orkestraciji zaživjeti u svevremenskom obliku.
Koga ste sve pozvali na koncert?
- Moji bližnji znaju da mi njihova podrška mnogo znači, a drago mi je što na Gradec dolazi i moja mama, koju inače moji koncerti ne zanimaju. Doći će, naravno, i supruga, možda i sin Malik te nekoliko prijatelja. A poučen iskustvom, isključio sam mobitel jer me se tjedan dana prije svakog većeg koncerta sjete mnogi koji mi se godinama ne javljaju.
Čime vam se bavi majka?
- Mama Sonja je vitalna i iznimno aktivna umirovljenica, koja se nakon tatine smrti, pošto ga je godinama bila njegovala, posvetila sebi i svojim interesima. Stalno je vani, druži se s prijateljicama, vježba jogu, ide u kino i kazalište, putuje...
Čuva li unuka?
- Milica i ja ne želimo je time opterećivati jer je to naša roditeljska dužnost. A pomaže nam teta čuvalica dok najesen ne krene u vrtić. Obje bake, dakako, uživaju u druženju s njim, ali ih nastojimo ne iskorištavati.
Kako ste mu odabrali ime?
- Istok je Miličina ideja, a ja nisam imao bolju od Zole pa smo mu u matičnom uredu upisali oba. Do samog porođaja nismo razmišljali o imenu, jer nismo željeli raditi račun bez krčmara, a sad u bendu imamo osmoricu muških nasljednika - po dvojicu klavijaturist, gitarist, basist i ja.
Jeste li zbog Istoka promijenili životne navike i postali ranoranilac?
- Da, bitno nam je da dijete ima svoj ritam pa smo mu podredili sve druge obiteljske aktivnosti. Jako nam je važno da je naš sin svaku večer oko devet u krevetu, a ustaje između šest i sedam. Zahvaljujući tome postao sam dnevni tip pa mi se i glazba potpuno promijenila. Zvuči nevjerojatno, ali potpuno drukčije se piše u ranim jutarnjim satima nakon prospavane, nego nakon neprospavane noći. I pristup poslu mi se promijenio: postao sam samokritičniji, odgovorniji, promišljeniji... Nekad sam, primjerice, pisao ne obraćajući pažnju kakvu poruku šaljem i hoću li tekstom nekoga povrijediti, a sad pazim na svaku riječ i zarez.
Znači li to da ste sazreli kao autor?
- Čini mi se da sazrijevam. No tek mi se otvaraju mnoga vrata, tek postajem svjestan koliko toga bih još mogao naučiti. Uz to se ustostručio broj knjiga koje čitam i umjetnika čiji rad pratim pa mi je dan postao prekratak. Ukratko, sredio sam si život i nabio radnu kondiciju, a u studiju skladam, pišem, crtam, snimam... I kad na kraju dana podvučem crtu, dođe mi da lupam glavom o zid što sam dopustio da mi tolike godine prođu u iščekivanju inspiracije.
A kako održavate fizičku kondiciju?
- Jurim za sinom, koji je kao i svaki trogodišnjak hodajući nuklearni reaktor neiscrpne energije, snage i znatiželje. Žao mi je što sam prestao trčati, pogotovo otkako se Milica nakon porođaja vratila treninzima te istrčala nekoliko polumaratona.
Jeste li i vi istrčali koji?
- Ne. Ali sam uz dobrog trenera u pet mjeseci postao trkač koji bez frke odvali petnaestak kilometara na treningu. A na prvom sam sjeo zadihan nakon pedeset metara jer mi se činilo da će mi srce iskočiti kroz usnu šupljinu.
Što zanima i čime se bavi vaš stariji sin Malik?
- Malik je srednjoškolac, tinejdžer sa širokim krugom interesa i prijatelja. Sa svojim je društvom počeo žestoko izlaziti pa ja više ne idem na koncerte svojih kolega iz Dubioze kolektiva ili Vatre, koje bih silno želio čuti. Tamo je Urban Jr., a ja se s Dečakom i dečkima iz Dubioze nađem na kavi. Koliko god je naš odnos dobar i prijateljski, neprirodno je da se krećemo po istim mjestima i srećemo na šanku. Došlo je njegovo vrijeme za izlaske i on kroz tu fazu mora proći sam. Kao društvo mu ne trebam, kao “nadzorni organ” još manje, pa je bolje da sam doma s Milicom i Istokom.
Kako u sebi pomirujete rokera i obiteljskog čovjeka?
- Lako, jer su pozornica i kuća jedina mjesta gdje mogu biti potpuno svoj - prirodan, opušten i slobodan. Uz druženje s Radom Šerbedžijom i nastupe s Teatrom Ulysses oslobodio sam se stresa od izlaska na pozornicu te stekao vještinu da tamo svaku večer pružim najbolje od sebe, neovisno o okolnostima. Prije toga sam se bojao jer nisam mogao ni predvidjeti što se tamo može dogoditi, a sad jedva čekam da iziđem pred publiku.
Jedino se nije promijenio vaš imidž - crno lakirani nokti, piercing, naušnice...
- Nokti mi se jednostavno više sviđaju kad su lakirani u crno. Da nisam oćelavio, vjerojatno bih mijenjao frizure i boje, no život me nije mazio pa se zato - lakiram i bušim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....