Edita Majić godinama je živjela u samostanu iz kojeg nije izlazila, nije imala grijanje u sobi ni toplu vodu, spavala je u ćeliji, a sada se odlučila na još radikalniji potez na svom vjerničkom putu.
Bila je 2004. godina kad je poznata glumica Edita Majić, prvakinja Zagrebačkog dramskog kazališta 'Gavella', donijela odluku koja je nemalo šokirala domaću javnost: u svibnju te godine pridružila se, naime, redu bosonogih karmelićanki u španjolskom gradu Avili.
Splićanka, tada proslavljena ulogom lake žene u 'Povratku Filipa Latinovicza', tu je odluku donijela u 34. godini života i brojni njezini kolege nisu je mogli razumjeti. Mnogi koji je jesu i oni koji je nisu poznavali vjerovali su da će se predomisliti, vratiti u Zagreb, glumi, prijateljima. No, nakon što je u samostanu pola godine služila kao novakinja, te godine u listopadu definitivno postaje redovnica najstrožeg reda karmelićanki.
Od tada je prošlo 13 godina. I dok Edita 2004. nije krila da se dugo dvoumila i preispitivala prihvatiti li Božji poziv ili nastaviti sa svjetovnim životom - pred njom je bila obećavajuća karijera, imala je prekrasne prijatelje... sasvim je sigurno da najnoviju odluku donijela mirna srca i duše. Naime, kako donosi Bitno.net, nakon života u redu redovnica koje ne izlaze iz samostana, nemaju grijanje u sobama ni toplu vodu, spavaju u ćelijama i koje su život posvetile siromaštvu i molitvi, zamijenila još radikalnijim načinom života - pustinjaštvom!
'Već dugi niz godina ona je osjećala da je Bog zove na drugačiji i radikalniji način življenja. Od samog početka znala je i koji je to način. Bilo je to pustinjaštvo. Živi izvan samostana na pustom i osamljenom mjestu, nenaseljenom i u samoći. Bog nije odustao od namjere da ga Edita slijedi. I zbilo se prije tri mjeseca. Edita je pristala na suradnju s Gospodinom. Odlučila je postati Njegovom pustinjakinjom", ispričala je njezina majka Jadranka Kanajet.
Kako je dodala, to se nije zbilo po Editinoj snazi i volji, već božjoj. Mjesto i kuću u kojoj sada živi našla je uz pomoć biskupa. Kuća se nalazi na jednom brdu, na osami jednog šumskog kraja i zove se Desierto de Cristo Rey. Kako otkriva Editina majka, trenutačno je ondje, a u tijeku su projekti kojima će se dugoročno riješiti njezino življenje u pustinjaštvu, u skladu s božjim planom i naumom.
