Američki glumac, koji je u mladosti bio megapopularan, no zbog svoje problematične naravi upropastio je brak i karijeru te na kraju teško obolio, vraća se na scenu uoči 60. rođendana s novim hitom - nastavkom ‘Top Guna’, filma koji mu je donio slavu.
Val Kilmer uskoro će proslaviti 60. rođendan i čini se da mu je taj okrugli rođendan donio i sreću jer se nakon dugo vremena opet može reći da mu život kreće u pozitivnom smjeru. Nekad naočiti glumac poznat po potpunom stapanju s likom koji tumači, ali i po hirovitom ponašanju i teškoj naravi, kojemu je karijera u posljednje vrijeme zastala, uskoro će se ponovno pojaviti pred publikom, i to u dugoočekivanom filmu “Top Gun: Maverick”, nastavku hita iz 1986., u kojem je prvi put bio zapažen. U kinima se očekuje u ljeto sljedeće godine, a Kilmer obećava da će film biti sjajan.
- Sad kad smo se ponovno sreli, Tom i ja smijali smo se kao srednjoškolci. On je zbilja duhovit i nadam se da je dovoljno spašavao svijet da si može uzeti vremena i opet postati onaj genijalni komičar kakav zapravo jest - izjavio je nedavno Kilmer za jednog od rijetkih izlazaka u javnost otkako je u siječnju 2015. hitno prevezen u bolnicu u Los Angelesu. Tad se već znalo da se sumnja na zloćudni tumor na grlu, ali Kilmer nikako nije htio priznati da je bolestan pa se čak preko društvenih mreža obratio obožavateljima da im objasni kako mu nije ništa - i tada, i ponovno krajem te iste godine kad je opet završio u bolnici.
- Hvala vam svima na ljubavi i potpori. Šire se glasine da mi opet nije dobro i da sam hospitaliziran, ali to nije istina. U bolnici su mi samo potvrdili da nemam ni tumor ni infekciju - napisao je na Facebooku. No to sasvim sigurno nije bila istina. Koliko god uvjeravao sve da je zdrav, tako nije izgledao pa je zato i rijetko izlazio, a kad bi se ipak nakratko pojavio vani, zamatao je vrat šalom i visoko kopčao košulju; štoviše, jednom su ga snimili i s kanilom umetnutom u grlo da mu olakša disanje, što zdravom čovjeku sigurno ne treba. Ubrzo se oglasio Michael Douglas, Kilmerov stariji kolega koji je i sam prebolio rak u usnoj šupljini, i izjavio kako je očito da Kilmer boluje od slične bolesti kao i on, što je pak tako naljutilo Kilmera da je na Facebooku tvrdio da nema rak, nego mu je samo “otečen jezik”.
Ipak, dvije godine poslije prvog boravka u bolnici napokon je priznao da se liječio od raka i da je podvrgnut zahvatu na dušniku zbog čega mu je glas hrapav i otežano diše, ali i ustvrdio da je sad potpuno izliječen. Ovih dana je uglavnom zaokupljen promoviranjem projekta kojim se bavi već godinama - prilično bizarno istraživanje veze između njegovog omiljenog pisca Marka Twaina i osnivačice Crkve kršćanske znanosti, čiji je i Kilmer pripadnik - i najavljuje “Top Gun” kao budući hit.
Jedan dobar hit svakako mu ne bi škodio jer, premda je nedvojbeno talentiran glumac, Kilmer nije uvijek najsretnije birao uloge. Kad je s filmom “Top Secret!” prvi put privukao pozornost holivudskih redatelja, počeo je dobivati ponude, ali se prečesto nećkao i bio previše probirljiv.
- Bio sam mlad i vrlo naivan, rekao sam “ne” mnogim sjajnim redateljima, a sad se često ne mogu sjetiti ni zašto - požalio se nedavno glumac koji je dva puta odbio Roberta Altmana, a nije prihvatio ni ulogu u “Plavom baršunu” Davida Lyncha.
- Film mi se činio previše eksplicitan i riskantan, a ja sam u ono doba bio sramežljiv. Sad mi je žao jer “Plavi baršun” je predivan film, a osim toga bio sam ludo zaljubljen u Isabellu Rossellini pa bih ga snimio i bez honorara - priznao je Kilmer.
Iako se u to vrijeme nipošto nije doimao sramežljivim - naprotiv, naočiti momak bio je na glasu kao zavodnik, a posebno je neodoljiv bio damama znatno starijima od sebe, kao što su glumica Ellen Barkin ili pjevačica Cher, koja je 15 godina mlađeg Kilmera pohvalila da se fantastično ljubi - on možda tu karakternu crtu ima upisanu u genskom kodu.
Vrlo sramežljiv bio je i njegov otac Eugene, s kojim je ostao živjeti u rodnoj Kaliforniji nakon što su se roditelji rastali kad mu je bilo devet godina i majka se preselila u Arizonu. Otac je bio “vrlo ekscentričan, ekstreman na mnogo načina, neuhvatljiv i izrazito sramežljiv”, sjeća se Kilmer. No najsnažnije je na njega utjecao mlađi brat Wesley, kojeg je poslije opisao kao genija.
Dok se Wesley isticao u svemu što je radio, Val je bio loš učenik, nije mu išlo pisanje testova i nije volio učiti ništa što ga ne zanima. Ipak, sanjao je o glumačkom pozivu, ali na svoj način, tražeći u svemu istinu i uvjerljivost pa je tako na prvoj audiciji, na koju je išao kao 12-godišnjak, za TV reklamu lanca restorana brze hrane, neslavno propao jer je rekao redatelju da se ne može pretvarati da voli hamburgere koje je u reklami trebao hvaliti.
Wesley se 1977., u dobi od 15 godina, utopio u bazenu tijekom epileptičnog napadaja, a tjedan poslije tad 17-godišnji Val otputovao je iz Kalifornije u New York, gdje se upisao na zahtjevnu dramsku akademiju Juilliard kao jedan od najmlađih studenata u povijesti škole. Naporan ritam akademije pomogao mu je, kako je poslije izjavio, da u sebi pronađe bratove vrline i tako na neki način omogući Wesleyju da i dalje živi. No odnos s ocem, koji je prema Valovu mišljenju više volio Wesleyja, ostao je nerazriješen sve do očeve smrti, a tad se Kilmer posvađao s i drugim bratom, Markom, oko očeve ostavštine.
Na Juilliardu se radilo po 18 sat na dan, a Kilmer je glumio u Shakespeareovim dramama i na off-Broadwayu, gdje su mu partneri bili Kevin Bacon i Sean Penn. I premda je kazalište volio više od filma, smatrajući da je mnogo osobnije i da se ne može njime manipulirati, Kilmer je ipak prihvatio ponudu da glumi na filmu i s gotovo opsesivnom posvećenosti, po kojoj je postao poznat u filmskom svijetu, unio se u svoju prvu ulogu, lik rock-zvijezde nalik na Elvisa u humorističnom filmu “Top Secret”. Već na audiciji pojavio se odjeven kao Elvis, s kosom začešljanom poput Jamesa Deana, da bude posve uvjerljiv, a tijekom rada na filmu proučavao je snimke pjevača iz 1950-ih godina, “skidao” njihove pokrete i stil te naveliko propitivao motivaciju. Sljedeći film, “Real Genius”, nije baš dobro prošao ni kod publike ni kod kritike (nekim je kritičarima smetao Kilmerov intenzitet), a onda je, na sreću, došao “Top Gun”, koji mu je donio popularnost i prepoznatljivost, a zatim film koji ga je na neki način obilježio i pokazao koliko je daleko spreman ići da bi vjerno utjelovio lik koji tumači: “The Doors” Olivera Stonea.
Kilmer je dao sve od sebe da dobije ulogu u biografskoj priči o slavnom bendu i njihovom autodestruktivnom pjevaču Jimu Morrisonu koji je umro u dobi od 27 godina. Iako nikad nije bio njihov obožavatelj, još prije audicije naučio je pjevati 50 stvari Doorsa i snimio video na kojem je savršeno “skinuo” Morrisona. Uz to je gotovo godinu dana živio poput njega, odijevao se kao Morrison, oponašao njegov hod, geste i način pjevanja tako uvjerljivo da ostali članovi benda nisu raspoznavali pjeva li na snimci Kilmer ili Morrison. Na setu je tražio da ga zovu Jim i dok ne snima, ali je nakon snimanja morao zatražiti pomoć psihoterapeuta kako bi se oslobodio Morrisona s kojim se potpuno identificirao.
Jednako opsesivno spremao se za ulogu Doca Hollidaya u filmu “Tombstone” redatelja Kevina Jarrea pa je tako punih mjesec dana vježbao Chopinov nokturno što ga Doc svira u filmu. No počeli su problemi. Jarre je ispričao kako je na snimanju Kilmer izjavio da je “težak, ali samo glupanima”, a onda pojeo velikog skakavca kojeg je donio jedan statist i sve se više govorkalo o Kilmerovoj teškoj naravi i incidentima na setu. Očito nisu svi bili oduševljeni Kilmerovim manijakalnim pripremama, zahtjevima da se izmijeni scenarij i napornim ispadima pa je čak u časopisu Entertainment Weekly izišao članak o njemu pod rječitim naslovom “Čovjek kojeg Hollywood voli mrziti”. Ron Howard, koji je režirao film “Willow”, opisao ga je kao nezrelog i napornog, a John Frankenheimer, koji se sukobio s glumcem tijekom rada na “Otoku dr. Moreaua”, nakon što je prvi redatelj bijesno dao otkaz, rekao je: - Dvije stvari neću nikad napraviti. U životu se neću popeti na Mount Everest i nikad više neću raditi s Valom Kilmerom! Da snimam film o Valu Kilmeru, ne bih njega angažirao!
Kilmer se nije najbolje slagao ni s glumcima pa se na snimanju “Otoka dr. Moreaua” zakačio s Marlonom Brandom, koji mu je na kraju rekao: - Ti si pobrkao veličinu svojeg talenta s visinom svojeg honorara! S Tomom Sizemoreom se pak tako žestoko posvađao na setu “Crvenog planeta” da su se u jednom času gotovo potukli. Zaoštrilo se do te mjere da Kilmer nije htio izgovoriti ime Sizemoreova lika pred kamerom pa su scene u kojima su trebali biti zajedno često snimali odvojeno i spajali ih u montaži; jadni redatelj Anthony Hoffman nakon toga nikad više nije snimio dugometražni film.
Taj žestoki temperament glumca je skupo stajao. Kad je 1995. zabljesnuo u ulozi Brucea Waynea u filmu “Batman zauvijek”, i prema mnogima čak zasjenio Michaela Keatona koji je prvi glumio superjunaka, trebao si je osigurati zvjezdani status, ali već u sljedećem nastavku franšize Kilmer je izvisio jer ga redatelj Joel Schumacher više nije želio u ekipi. Redatelj je izjavio da nikad nije radio s nekim tko ima toliko psihičkih problema kao Kilmer, a jedan od producenata slikovito je opisao o čemu je riječ: - Raditi s Kilmerom je kao raditi s nitroglicerinom. Lako vam može eksplodirati u rukama.
Kilmer je pak tvrdio da je on sam odustao od novog Batmana jer mu se nije svidio scenarij, a osim toga, mnogo je nade polagao i u film “Svetac”, za koji je vjerovao da je početak uspješne serije. Ali umjesto da mu donese slavu i učvrsti njegov status među najvećim imenima Hollywooda, uloga kradljivca umjetnina Simona Templara, koji je i majstor krinke, obila mu se o glavu i donijela mu nominaciju za Zlatnu malinu za najgoreg glumca: i kritici i publici njegovo je maskiranje u različite likove u filmu bilo ridikulozno.
Nakon zlosretnog “Sveca”, u kojem je ruskog kriminalca glumio Rade Šerbedžija, Kilmerova karijera nikad se više nije posve oporavila. Snimio je još niz filmova, ali nijedan nije bio posebno zapažen, a i privatni mu se život raspao.
Pet godina mlađa glumica Joanne Whalley i Kilmer upoznali su se na snimaju filma “Willow”, njezina prvog u Hollywoodu; prije toga Joanne se često pojavljivala na televiziji u rodnoj Britaniji, u serijama kao što su “Coronation Street” i “Raspjevani detektiv”. Dok su pred kamerama glumili par koji se zaljubljuje, Joanne i Kilmer su se zaljubili i iza kamera i vjenčali se u veljači 1988.
Tri godine poslije dobili su kćer Mercedes, ali tad je Joanne uhvatila muža kako je vara s djevojkom koja im je dostavljala pizze. Kilmer ju je nekako nagovorio da mu oprosti i da mu rodi još jedno dijete. No kad je 1995. na svijet došao maleni Jack, ljubeći je otac otputovao u Europu promovirati svoj novi film, “Batman”, i umjesto da se vrati obitelji na ranč u Novom Meksiku, upustio se u vezu s glumicom Drew Barrymore te s manekenkom Cindy Crawford. Kad se Joanne s djecom odlučila odseliti u Los Angeles, nije joj htio dati novac da kupi kuću niti joj plaćati alimentaciju premda je na “Batmanu” zaradio honorar od šest milijuna dolara.
- Val je sad superzvijezda i obitelj mu je mlinski kamen oko vrata - žalosno je izjavila Joanne, možda i ne sluteći kako će brzo ugasnuti sjaj superzvijezde. Ipak, nakon razvoda 1996. i ogorčene bitke za novac, bivši supružnici uspjeli su pronaći zajednički jezik, barem kad su djeca posrijedi.
- Naša djeca imaju sreću što su im oba roditelja na raspolaganju. Naravno da se slažemo. Ne možeš tako dugo biti s nekim i imati s njim djecu, a onda se pretvarati kao da ti se nikad ništa kod te osobe nije sviđalo. Imamo drukčiji odnos nego prije, jasno, ali imamo odnos - objasnila je Joanna. S takvim pedigreom nije čudno da su i djeca odabrala glumačku profesiju. Jack (22), koji je upadljivo nalik ocu, već se pojavio u nekoliko zapaženih uloga u filmovima kao što su “Stanfordski zatvorski eksperiment” i “The Nice Guys”, dok 26-godišnja Mercedes uglavnom glumi u kazalištu. Otac je ponosan na njihov uspjeh, ali ipak ima riječi upozorenja, koje mnogo govore i o njemu samom.
- Slava je zeznuta stvar. Ako si slavan, ponašaju se drukčije prema tebi nego prema ostalima, ali to nema nikakve veze s tim tko si ti zapravo - rekao je glumac, koji je priznao da je još donedavno slavi i svemu što je prati pridavao i previše važnosti te da se užasno grizao kad su mu izmicali Oscari i slična priznanja. Sad zna da su druge stvari važnije, prije svega zdravlje, ali svejedno ne bi imao ništa protiv kojeg zlatnog kipića.
- Volio bih imati više Oscara od svih. Meryl Streep je sigurno jako zadovoljna. Sigurno je lijepo kad znaš da te svi vole. A o tome se radi, da te vole - priznao je Kilmer. Možda mu novi “Top Gun” donese sreću i Oscara.
Kao i u poslu, Val Kilmer prilično je opsesivan i u odnosu prema ženama. Pokazao je to već na početku karijere, kad se na snimanju edukativne TV emisije tako zaljubio u partnericu Michelle Pfeiffer da joj je napisao pjesmu pod naslovom ‘Pfeiffer zavija na mjesec’.
Objavio ju je 1987. u vlastitoj zbirci poezije pod naslovom ‘My Edens After Burns’, koja je izišla u limitiranom izdanju. Koliko je primjeraka otisnuto više se ne zna, ali upućeni nagađaju da ih nije bilo više od 1000. Zbirka nije imala apsolutno nikakav odjek na književnoj sceni i knjige su vjerojatno godinama skupljale prašinu po skladištima, ali danas se situacija promijenila i rijetki primjerci koji se mogu naći prodaju se na Amazonu po cijeni od 450 do čak 1200 dolara.
Val Kilmer i Kevin Spacey pohađali su istu srednju školu u Los Angelesu i upravo je Kilmer nagovorio Spaceyja da odustane od studija i upiše se na dramsku akademiju Juilliard - iako je poslije tvrdio da je Spacey bio tako očajno loš glumac da mu je tjerao suze na oči. No u jednom intervjuu Kilmer je optužio Spaceyja da je na prevaru izvukao čak 18 tisuća dolara od Kilmerova oca lažući kako mu treba za školarinu na Juilliardu, te da taj novac nikad nije vratio. Kad su o tome pitali Spaceya, rekao je da se radilo o 800 dolara koje je pošteno vratio i naglasio da je zahvalan Kilmeru što ga je nagovorio da upiše akademiju.
Kilmer tvrdi da je potpuno izliječen od raka, a to ponajprije pripisuje molitvi i pozitivnim mislima, u što čvrsto vjeruje kao pripadnik Crkve kršćanske znanosti (ili Krista znanstvenika), koju je osnovala Mary Baker Eddy krajem 19. stoljeća. - Ljudi misle da sam se doveo u opasnost jer vjerujem učenju te Crkve koja molitvi daje prednost pred medicinskim zahvatima i lijekovima. Ali mnogi su se ljudi kroz povijest izliječili zahvaljujući molitvi, dok je moderna medicina mnoge ubila - kaže Kilmer.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....