Iako se bore s karcinomom, profesorica Ivana Matić i bankarica Jelena Krnjić Meštrov zdušno pomažu akciju prikupljanja novca za prijevoz oboljelih na terapije - a kupnjom majice udruge Nismo same to može učiniti svatko.
Za razliku od razvijene Europe, gdje za odlazak na kemoterapiju možete uzeti taksi i trošak te vožnje pokriva polica zdravstvenog osiguranja, u Hrvatskoj su oboljeli prepušteni sami sebi. Jedino se udruga Nismo same brine o ženama s karcinomom dojke i već četiri godine kroz akciju "Nisi sama - ideš s nama!" osmišljava razne načine prikupljanja novca kako bi im se omogućio prijevoz taksijem do zagrebačkih bolnica. Ovogodišnjoj akciji pridružili su se dizajneri Zoran Aragović, Juraj Zigman, Slaven Kosanović Lunar i Diana Zubak i ilustrirali majice koje se prodaju preko web stranice Udruge - a sav prihod namijenjen je troškovima prijevoza. Majice kupuju i oboljele žene, znajući koliko je lakše podnijeti odlazak i povratak u bolnicu bez dodatnog stresa zbog čekanja, gužvi, moljakanja da ih netko vozi...
"Na pola sam puta s kemoterapijama i nakon njih me čeka zračenje. Imam limfom, a ovu majicu sam odabrala u znak potpore prijateljici u Njemačkoj koja je nedavno oboljela od karcinoma dojke te trima kolegicama u školi koje su uspješno izborile svoje bitke", kaže dr. sc. Ivana Matić, profesorica njemačkog jezika i fonetike u osnovnoj školi i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Zaljubljenici u sport, koja već dva desetljeća trenira sportski ples, a ove je godine s partnerom i dvostruka prvakinja Hrvatske u latinoameričkim te standardnim plesovima, u travnju je dijagnosticiran Hodgkinov limfom, drugi stadij.
"Skoro nikakvi simptomi, samo umor. No, tko danas nije umoran? Uz to, suha koža i toliko jak svrbež da bi nakon češanja ostajale masnice. Dermatolog mi je prepisao kreme i to je nestalo. Da nisam dobila rota virus i da mi zbog toga u hitnoj nisu napravili rendgen pluća, ne bih ni znala što mi se nastanilo u tijelu", govori Ivana, koja se "raspala" kad je čula dijagnozu. Plakala je dva dana, a potom je upoznala druge pacijentice od kojih je doznala sve o bolesti, načinu liječenja, nuspojavama, problemima, teškoćama... Uvidjela je da se s karcinomom živi i da ga se pobjeđuje, a saznala je i za udrugu Nismo same. "Kako sam svaki tjedan barem dva dana u bolnici, znam koliko košta i koliko znači prijevoz na kemoterapiju koja nam spašava život. Sjetim se kad sam zbog malaksalosti pred kraj ciklusa jedva sišla niz stepenice i koliko mi je značila topla ruka potpore, ugodna vožnja do bolnice. Odabrala sam majicu #postujsisu likovne umjetnice Diane Zubak, koju je dizajnirala u znak podrške svojoj majci. Iako imam drugu dijagnozu, želim pomoći", kaže Ivana Matić.
Jednako razmišlja i Jelena Krnjić Meštrov, ekonomistica u Imex banci, majka trojice sinova i dviju kćeri. Pogođena objavom osnivačice udruge Ivane Kalogjere, koja je u lipnju napisala da više nemaju novca za besplatnu uslugu taksijem, kontaktirala je Novu TV i zamolila da informiraju javnost o tome. "Nama u Zagrebu je lakše doći do bolnice, ali opet je nekima veliki problem organizirati prijevoz. Da ne govorim o ženama iz Siska, Zadra, Petrinje i drugih mjesta koje sam upoznala tijekom liječenja. Ponosno nosim majicu "Nisi sama - ideš s nama!" jer ni ja, srećom, nisam sama - kaže Zagrepčanka, koja upravo čeka početak terapije zračenjem. Ni ona nije imala nikakvih simptoma", nakon četrdesete je jednom godišnje išla na mamografiju, a svakih šest mjeseci na ultrazvuk dojki. No, u ožujku je zbog sumnjivog nalaza šalju na dodatne pretrage.
"Deset dana kasnije, šok i nevjerica usred radnog vremena: nazvao me radiolog i hladno mi priopćio "imate karcinom" te nastavio s nekim stručnim izrazima. Suze su grunule i prekinuo je tek kad sam mu rekla: "Meni govorite da ja imam rak, a da ste vi iznenađeni?" ", prisjeća se Jelena Krnjić Meštrov, kojoj je u svibnju odstranjen dio dojke i pet limfnih čvorova, zbog kojih još ima bolove u desnoj ruci. "Medicinske sestre i onkologinja na Rebru su predivne, ali najviše me iznenadio moj poslodavac koji me zove svaki dan. Zovu me i kolege, svi su uz mene. Mnoge žene mi govore o ružnim stvarima koje doživljavaju u radnoj sredini, a ja jedva čekam vratiti se na posao", napominje Jelena, koja smatra da u javnom prostoru treba što više govoriti o toj bolesti, koja ne poznaje dobne granice. Zahvalna je udruzi Nismo same i svim donatorima, ali jako je važno da se u pomoć uključe državne institucije.
"Zato je akcija udruge Nismo same", kaže Jelena Krnjić Meštrov, "toliko važna. Znate, kad iscrpljeni kemoterapijom ili zračenjem poželite zaspati i ne probuditi se, ti divni vozači iz Radio taxija Zagreb u tim su trenucima poput anđela".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....