Prema istraživanju Organizacije za mentalno zdravlje Ujedinjenog kraljevstva 9 od 10 osoba iskusilo je sindrom burnouta u prošloj godini. On u većini slučejeva pogađa žene, a njih čak 93 posto izjasnilo se kako su tijekom prošle godine osjetile ogroman stres zbog kojeg su potražile pomoć. Da je burnout sindrom modernog doba svjedoči i psihologinja Ana Čerenšek koja mnogo radi s ljudima koji su se suočili s konstantnom iscrpljenošću, manjkom fokusa i "moždanom maglom", udaljavanjem od aktivnosti, nemogućnosti odrađivanja posla, glavoboljom, bolovima u mišićima... Sa stručnjakinjom smo razgovarali o tome kako dolazi do sagorijevanja, zašto češće pogađa žene i kako se liječiti, pri čemu naglašava i što pozitivno možemo izvući iz burnouta ako do njega dođe.

Psihologinja Ana Čerenšek otkrila nam je sve što trebamo znati o sindromu koji pogađa jako velik broj ljudi

SANJA JAGATIĆ

Kako se definira burnout i kako on nastaje?

- To je stanje konstantne iscrpljenosti, preplavljenosti i emotivne “iscijeđenosti”, a posljedica je vašeg posla, obaveza u obitelji i/ili socijalnih odnosa. Burnout se često percipira kao epidemija novog doba, a događa se kada se iscrpimo u poslu, odnosima ili pomaganju drugima do te mjere da zaboravimo na sebe i odmor. Događa se gotovo svima u nekom trenutku u životu, a možemo ga prevenirati ako se potrudimo biti osviješteni po pitanju vlastitih sposobnosti i granica. Iako se ne radi o medicinskom stanju, odnosno bolesti, svjetska zdravstvena organizacija burnout je službeno proglasila sindromom tako da se ne radi više o nečemu što je stvar osobne interpretacije nego o ozbiljnom stanju koje treba ozbiljno i doživjeti. Razlika između sindroma i bolesti je u tome što za sindrom ne znamo jasan uzrok, tijek kao ni lijek pa je samim time burnout teško opisati ukratko. No, ono što znamo je da može poteći iz opterećenja obavezama, kao i od neadekvatnog nošenja sa stresom i to onim svakodnevnim. Ukratko burnout nastaje kada nam je previše svega i mislimo da se s obavezama ne možemo adekvatno nositi, a može se dogoditi u emotivnom, tjelesnom i mentalnom aspektu.

Zbog čega više pogađa žene nego muškarce?

- Konstantno dobivamo rezultate u kojima je nešto više žena koje doživljavaju burnout od muškaraca, što mora imati neku logičku podlogu jer žene nisu “slabiji” rod pa je ponekad nelogično da dolazimo do ovakvih nalaza. Žene su većinom odgajane izražavati emocije pa je logično da će i kod poimanja burnouta biti osvještenije da s njima nešto ne štima, dok će muškarci to stanje potiskivati duže. Također, budući da žene još uvijek preuzimaju puno više neplaćajućih poslova (domaćinstvo i odgoj djece), možemo očekivati da će burnout žene sustići brže. Rezultati raznih anketa to i potvrđuju pa su mlade odrasle osobe u većem riziku od burnouta od onih nakon tridesete godine starosti. U tim se godinama tipično mladi ljudi afirmiraju u poslovnom svijetu, osnivaju obitelji, ali i generacijski smo tad najviše pod utjecajem očekivanja okoline pa se sve nekako zbraja prema toj iscrpljenosti, posebno ako imamo visoke kriterije i želimo uspjeti.

Kako mu se oduprijeti?

- Možda nije moguće oduprijeti se burnoutu, ali možemo ranije uloviti njegove efekte na naše zdravlje i primiti poruku tijela kako trebamo uspostaviti bolji balans u životu. Naime, ako imate velike aspiracije i želite ostvariti uspjeh u životu, skoro je sigurno da ćete u nekom trenutku pretjerati i raditi više no što fizički možete. Sve je to legitimno i osobno ne znam nikoga tko je uspješan/na a da je uspješno izbjegao/la burnout. No, ne trebamo se bojati ovakvih stanja, trebamo ih bolje upoznati. Jedan od prvih simptoma koje ćete doživjeti kod burnouta je pad motivacije i entuzijazma u onim aktivnostima i odnosima koje su vas veselili. Primjerice, u roditeljstvu također možemo doživjeti burnout, a za obitelj bi dali sve. Teško je proživljavati takav pad interesa u onome što predstavlja naš identitet pa se osoba u burnoutu može osjećati krivom što se tako osjeća. Osvještavanje kako se radi o burnoutu, a ne o promjeni identiteta može pomoći jer ćemo se s odmorom i odmakom brzo vratiti sebi. Još neke simptome koje možemo doživjeti u burnoutu su:

• konstantna iscrpljenost
• manjak fokusa ili “moždana izmaglica”
• udaljavanje od aktivnosti i cinizam
• nemogućnost odrađivanja posla
• tjelesni simptomi poput glavobolja, bolova u mišićima i sl.
• često obolijevanje od raznih bolesti

Na koje simptome treba posebno obratiti pažnju?

- Posebno trebamo biti osviješteni oko količine obaveza koje smo na sebe preuzele i koliko je realno da u svima njima budemo “savršene”. Naime, nekad je izazovno osvijestiti da smo same odgovorne za životni stil kojeg imamo i pri tome ne pričam o ženama koje nemaju adekvatnu partnersku podršku nego o svima onima koje ju imaju ali ju ne koriste. Ono što primjećujem kroz svoj rad sa ženama je da smo često te koje sve odrađujemo jer znamo da to nešto radimo bolje i učinkovitije. Teško nam je prepustiti čišćenje kuće profesionalnoj pomoći ili se zauzeti za sebe i pustiti odgoj djece partnerima - podjednako i s istim uvažavanjem. Ponekad kao da podržavamo ideju o “nesposobnom” muškarcu koji ne zna ni jaje ispeći. Što se posla tiče, na najvećem udaru su pomagačka zanimanja pa je onima zaposlenima u zdravstvu, školstvu, ali i redarstvu veći izazov izbjeći burnout. Ako veći dio dana pomažete i skrbite o drugima, pobrinite se da na listu prioriteta ponekad dospijete i vi.

Kako se liječiti?

- Liječenje simptoma nastalih kao posljedica burnouta nije instant. Ne postoji lijek kojeg ćete piti sedam dana i “puf” burnouta više nema. Budući da mu je trebalo neko vrijeme da nastane, trebat će neko vrijeme i da nestane. Tipično u burnoutu pomaže odmor ali nemojte upasti u zamku naglog prestanka sa svim aktivnostima jer vam se može dogoditi da osjetite anksioznost pa čak i anksiozni napadaj tako da, ako ste u burnoutu, smanjujte opterećenje malo po malo.

Aktivnosti koje pomažu uspostaviti zdraviji životni stil su:

• prioritiziranje i efikasnije odvajanje hitnog i bitnog od onoga što možemo delegirati ili odgoditi
• traženje podrške i razgovor o stanju u kojem se nalazimo
• san minimalno 7-9 sati svaki dan
• tjelesna aktivnost i izlaganje zelenilu
• unos dovoljno tekućine dnevno
• izbalansirana i zdrava prehrana
• vježbe usredotočene svijesti
• povezivanje s vlastitim vrijednostima
• redefiniranje životnih ciljeva

Na koji način možemo pozitivno gledati na burnout?

- Sve što nam se u životu događa ima dvije strane, a ona “druga” strana burnouta je da nam pruža priliku upoznati vlastite limite, ali i unaprijediti kvalitetu životnog stila. Ako imamo velike ciljeve i želimo puno toga napraviti u životu, burnout će nam signalizirati radimo li stvari na pravi način ili možemo bolje. Životni stil je u pozadini uspjeha, a krivo je pretpostavljati da se moramo iscrpljivati ili žrtvovati za viši cilj ili za uspjeh. Ionako većinu zadataka u danu radimo jer nas je netko to zamolio ili je jednostavno potrebno odraditi ih. Burnout nam daje priliku boljeg postavljanja prioriteta u životu.

Mnogo žena nakon burnouta u korporacijama se okreću kreativnim zanimanjima, koliko to pomaže?

- Jedna od stvari u burnoutu koja vam se može dogoditi je da počnete razmišljati o smislu vlastitog posla i života i da počnete otkrivati ono što vas uistinu zanima i povezano je s vašim vrijednostima. NIje neobično da tad biramo neke nove, kreativne opcije jer želimo ugodu i sreću. U kreativnim zanimanjima može također doći do burnouta ako nastavimo s istim načinom i stilom življenja, posebno ako od te kreative opet napravimo biznis. Rekla bih da su žene utoliko zaštićenije od burnouta u “drugoj” karijeri jer su ga već doživjele pa su sad malo pametnije i iskusnije nego prije.

Kako pronaći vrijeme za sebe?

- Vremena uvijek ima, pitanje je želite li ga uistinu odvojiti za sebe. Žene često iz odgovornosti prema obitelji i drugima ne odvajaju vrijeme za sebe jer imaju to neko “ludo” uvjerenja da je tako nešto napraviti potpuno neodgovorno. No, osvještavanje da, ako ne skrbimo o sebi uskoro nećemo biti dobre ni za koga, može nas potaknuti odvojiti barem koji sat u tjednu za vlastite potrebe. Dakle, povezivanje planiranja i osvještavanja vrijednosti i prioriteta može nam pružiti priliku da rastemo prema unutra - same prema sebi i postajemo zrele po pitanju ulaganja prema drugima. Prava prevencija burnouta je u tome da znamo tko smo i gdje grabimo. Također, s odrastanjem, važno je osvještavati uloge koje imamo i jasnije (zdravije) se prema njima odrediti. Primjerice, mi kao majke ne moramo učiti s djetetom do njegove srednje škole jer ga s tim upravo činimo dodatno nesposobnim. Također, kućanski poslovi nisu ženski poslovi, a kuhati može naučiti bilo tko. U poslu možemo i moramo naučiti reći “ne” jer to gradi naše granice, a s granicama gradimo i autoritet poštovanja. Asertivnost nije agresivnost, naučimo razliku i krenimo se jasnije izražavati kako bi burnout ostao “rezerviran” za neke druge, a ne i za nas jer stvarno možemo bolje.