Razgovarali smo s mladim autoricama čija se skupna izložba "Utisci" - nastala u okviru ljetne rezidencije zagrebačke galerije Kolekcionart - može razgledati u Makarskoj do 14. kolovoza.
Prošlo je 60 godina otkako su dovršeni posljednji segmetni Jadranske magistrale, ceste koja je - kako piše Jurica Pavičić u "Knjizi o jugu"- stvorila pretpostavku da turizam u Hrvatskoj postane realan biznis. Najednom se počelo raditi na projektima velikih hotela, kasnije i na gradnji vikendica, a uz te nove izvore života nicali su i restorani, kiosci, dućani i svi ostali sadržaji koji su pridonijeli slijevanju velikog broja gostiju na obalu. I upravo je to - "Masovni turizam i održivost kao glavni društveno-ekonomski izazovi lokalne zajednice i grada" - tema radova mladih umjetnica u makarskoj Gradskoj galeriji "Antun Gojak". Riječ je o skupnoj izložbi naziva "Utisci" autorica okupljenih u Ljetnoj umjetničkoj rezidenciji grada Makarske i zagrebačke galerije Kolekcionart.
Drugu godinu zaredom, naime, suradnja između Galerije Gojak, Gradskog Muzeja Makarske i Kolekcionarta - zagrebačke galerije i digitalne platforme fokusirane na promociju umjetnika mlađe i srednje generacije - rezultirala je ljetnom rezidencijom čiji je cilj poticanje stvaralaštva mladih umjetnika, kao i stvaranje novog kulturnog kapitala za grad Makarsku.
Putem otvorenog natječaja, na koji je pristiglo čak 54 prijava, odabrane su slikarice Anđela Kopanja i Carolina Barbarić, ilustratorica Jessica Gobert, novomedijska umjetnica Kaja Dujmić, kiparica Ana Maria Maravić te vizualna umjetnica i likovna teoretičarka Iskra Vukšić.
"Jako mi je interesantna tema masovnog turizma. Nedavno sam bila u toplicama Gellert u Budimpešti, gdje je cijelo kupalište bilo krcato, a cijelo iskustvo boravka ondje – klaustrofobično. Pitala sam se je li to uopće odmor, jer sam na kraju došla kući s konjuktivitisom i upalom grla", govori ilustratorica Jessica Gobert (28), rođena u Gallardonu u Francuskoj koja je završila trogodišnji studij Slike i naracije u Epinalu te magistrirala na Sveučilištu Anglia Ruskin u Cambridgeu. U Zagrebu živi posljednjih pet godina, koji joj se učinio kao grad po mjeri čovjeka nakon samo jednog posjeta prijateljici. Ima nešto čarobno, kaže, u zagrebačkom bon vivantu, kavi u svako doba dana, mali je, ali i siguran te dovoljno uzbudljiv. A s obitelji koja joj dolazi iz Francuske najradije ljetuje na mirnim mjestima kao što su Brač, Dugi otok, Trpanj... Nakon ljetnog odmora, odlazi na još jednu rezidenciju u mjestu Barcelonnette u Francuskoj, u jednoj renoviranoj art deco vili smještenoj u planinama.
Prvi dio rezidencije u Makarskoj fokusirao se na upoznavanje umjetnica s područjem Makarske rivijere i poviješću razvoja turizma tog dijela jadranske obale. Umjetnice su posjetile neka od kultnih ostvarenja turističke arhitekture 60-ih, s kojima je ondje i započeo sustavni razvoj turizma. Ideja organizatora bila je predstaviti primjere za turizam bitnih lokaliteta koji su kroz uspješnu obnovu sačuvali povijesnu vrijednost, zadržali svoju originalnu namjenu i nastavljaju pridonositi razvoju održivog turizma, a s druge strane pokazati velik neiskorišteni potencijal lokaliteta koji su danas napušteni te prepušteni propadanju, iako spadaju u neka od najboljih ostvarenja modernističke turističke arhitekture na Jadranu. Među njima je i nekadašnje Dječje lječilište Krvavica arhitekta Rikarda Marasovića, jedinstvena zgradu koja je bila dio izložbe "Toward a Concrete Utopia" u njujorškoj MoMa-i 2018./2019.
Krvavica je inspirirala Anđelu Kopanju (24), slikaricu iz Novog Sada, koja na izložbi "Utisci" sudjeluje s multimedijalnim radom koji na neki način suprotstavlja dvije kružne forme prepoznatljive za Makarsku danas - turistički privlačan panoramski kotač postavljen u centru te nekadašnje dječje lječilište koje propada nedaleko od grada. Proteklih godina u umjetničkom se radu fokusirala na "masovke" i istraživanje noćnog života mladih. Zanimaju je, kaže, mjesta velikih okupljanja.
"Rad "Otopi me, zavedi me" govori o masovnom turizmu na duhovit način. Sladoled, kao vjerojatno najprepoznatljiviji zajednički simbol svih ljetnih turističkih destinacija, izvor je mnogih radosti, no u hiperprodukciji kvaliteta mu pada. Sladoled, koji se u mom radu topi i sam sebe uništava, simbolizira neodrživost masovnog turizma. Sama pokušavam, kako bih izbjegla komercijalizam ravan masovnom turizmu, kupovati lokalnu hranu, raditi s održivim materijalima te se što više kretati pješice", kaže zagrebačka kiparica Ana Maria Maravić (29), inače vlasnica brenda LakoTako za koji izrađuje vaze, svijećnjake...
O kretanju u rijeci ljudi tijekom turističke sezone iz prve ruke zna slikarica Carolina Barbarić (22) iz Dubrovnika. Njen grad ljeti, kaže, postaje košnica u kojoj se glasno bruji, a onda nakon sezone sve naglo utihne, pretvori se u mjesto duhova. No usprkos gužvama, ljeta najradije provodi u Dubrovniku, budući da većinu godine boravi u Zagrebu gdje završava studij na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Matka Vekića.
"Uvijek je čarobno vratiti se doma, bez obzira na vrućinu i gomilu turista. Jer ondje se družim sa svojom velikom obitelji, kupam se na prekrasnim Dančama, idem na filmske projekcije u otvorenim kinima...", kaže Carolina Barbarić koja se na izložbi u Makarskoj predstavlja sa serijom slika "Žega".
Apel organizatora rezidencije - da se umjetnici prebace u mediteranski način razmišljanja i života - privukao je u Makarsku Iskru Vukšić (35), Šibenčanku koja je diplomirala povijest umjetnosti na Sveučilištu u Amsterdamu te završila dva mastera na interdisciplinarnom odjelu Sandberg Instituta u Amsterdamu. Radi na Rietveld Akademiji u Amsterdamu kao predavačica, a na rezidenciju u Makarskoj je pozvana kao predstavnica konceptualne umjetnosti.
"Kako su mi projekti tematski često vezani uz more i jug Europe, posljednjih godina kombiniram ljetovanje i rad. Ljeto na mediteranu, unatoč gomili gostiju, uvijek djeluje ljekovito. Mislim da se ljudi koji žive vani, poput mene, kad dođu doma - a dom im je na moru - osjećaju zbunjeno. Negdje su između turista i lokalaca, a nisu niti jedno niti drugo. Dođem i osjećam se kao kod kuće, ali i odem kad prođe ljeto i ne doživim obalu bez turista. Imam obiteljsku vezu i s Podgorom, gdje bih rano ujutro hodala uz plažu punu ručnika na kojoj nije bilo nikoga. Shvatila sam da su to rezervirana mjesta pa sam počela razmišljati o ručniku kao uporabnom predmetu, suveniru i instrumentu za uzurpaciju javnog prostora", govori Iskra Vukšić koja je strojno izvezla ručnike i postavila ih na plažu kao intervenciju u javnom prostoru. Nazvala je to "Hotel More", s idejom stvaranja mjesta tišine na plaži. U Makarskoj je pak izložila geografsku kartu naziva "Ima ih more" kroz koju govori o apartmanizaciji mjesta na obali, masovnoj izgradnji bazena te ljetnim sušama.
Zagrepčanka Kaja Dujmić (24) o temi masovnog turizma govori pak kroz eksperimentalni film. Kaja je studentica četvrte godine studija Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti, a u praksi se koristi digitalnim printom, instalacijama, fotografijama, videom, performansom... Eksperimentalnim filmom počela se baviti tijekom pandemije, kad je neko vrijeme živjela na Visu. Ondje njena obitelj ima kuću, pa je otok doživjela i ljeti i zimi, a svaki slobodni trenutak koristi kako bi otputovala onamo.
Radovi ovih šest različitih umjetnica na izložbi "Utisci" mogu se razgledati u Gradskoj galeriji "Antun Gojak" u Makarskoj do 14. kolovoza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....