Mate Škugor i njegova ‘Glazba za žedno uho‘: Priča o tisuću koncerata iz pera čovjeka koji je izmjenio domaću koncertnu scenu

Nakon što je u četvrt stoljeća organizirao više od tisuću koncerata, glazbeni promotor Mate Škugor objavio je knjigu "Glazba za žedno uho". Na više od 350 stranica, kroz osobnu, neposrednu i razigranu priču, otkriva dosad nepoznate detalje o sebi i svojim glazbenim herojima.

Što vas je potaknulo da svoja iskustva iznesete u knjizi?

- Izdavač Krešimir Blažević iz Rockmarka predložio mi je da ispričam svoju priču, ali nije mi se to činilo previše zanimljivim. No počeo sam o tome razmišljati te na kraju došao do ovoga koncepta između autobiografije i enciklopedije, koji se svidio i Kreši.

'Glazba za žedno uho'

PROMO

Jeste li što prešutjeli?

- Nije tu bilo klasične autocenzure, ali smatram da neke stvari moraju ostati privatne. Ipak, nađe se i škakljivih priča, poput one o glazbeniku Grantu Hartu koji je uhićen pri ulasku u Hrvatsku zato što je kod sebe imao dvije kutije analgetika, dok naš zakon dopušta samo jednu. On to, naravno, nije znao, a kako prekršajni sud u Krapini nije radio morao je prespavati u pritvoru.

Čitajte i: Art-kino donosi najbolje od najboljih: Riječani će ovog ljeta uživati u najtraženijim filmovima

Koji vam je koncert najdraži, a na kojem ste izgubili najviše novca?

- Teško je izdvojiti neki koncert. Ipak, najviše sam ponosan i sretan zbog toga što su mi neki glazbeni heroji iz djetinjstva postali prijatelji. Recimo, svadbeni bend bili su mi legendarni kanadski punkeri NoMeansNo. Koncerata na kojima sam izgubio novac ne volim se prisjećati, ali uvijek s radošću pomislim na glazbenika kojeg sam svojevoljno preplatio, jazz-saksofonista Charlesa Gaylea. On je dvadeset godina živio kao beskućnik kako bi se mogao potpuno posvetiti glazbi. Sam Charles mi je rekao da je to previše novca za njegov nastup, ali sam mu rekao da to ne želim ni čuti.

Albumi koji mijenjaju život

"Glazba za Žedno uho" Škugorova je ispovijest o odrastanju u rodnom Šibeniku, stasanju u Zagrebu i albumima koji su mu pritom pravili društvo i mijenjali život. Knjiga u izdanju Rockmarka ispunjena je fotografijama autentičnih materijala, poput kazeta čije je omote Mate iscrtavao krajem osamdesetih ili pak najranijih plakata za slušaonice (koji su nastajali izrezivanjem fotografija i logotipova bendova, lijepljenjem na podlogu, a potom fotokopiranjem), ali i onih koje je dizajnirao za standardni tisak.

U predgovoru knjige glazbeni novinar Aleksandar Dragaš podsjeća da je Škugor "jedan od naših najznačajnijih i najistaknutijih menadžera u kulturi bez čijeg bi doprinosa kulturni i društveni život Zagreba i Hrvatske od kasnih ’90-ih do pandemije korone bio bitno siromašniji i jadniji“, a s njime će se u pogovoru složiti i Boris Jokić koji kaže „da tvrdoglavi Mate Škugor nije bio hrabriji od drugih, Zagreb nikada ne bi bio mjesto gdje bi se mogla čuti ponajbolja svjetska suvremena glazba".