"To se mora sto zvijezda na nebu posložiti da bi se ovako nešto dogodilo", izjavio je redatelj Nebojša Slijepčević uoči dodjele Oscara kojem sigurno nije bilo ni na kraj pameti, kada je lani snimao kratki film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" da će za njega pokupiti sve najvažnije filmske nagrade. I iako mu je Oscar izmaknuo, već je sama nominacija veliko priznanje, a film je ostavio itekakav trag na međunarodnoj filmskoj sceni jer je, između ostalog, dobio nagrade kao što su francuski César, Zlatna palma i Europska filmska nagrada, koju mnogi zovu i "europskim Oscarom". Da će polučiti toliki uspjeh nismo ni mi slutili kada smo se u veljači 2024. našli na setu tog istog filma i proveli dan s glumcem Goranom Bogdanom. Ovom prilikom ponovno vas vodimo tamo - na snimanje na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, u kupeu vlaka.
Kada nam je krajem prošle godine poručio kako će 2024. pamtiti po uspjehu filma "Čovjek koji nije mogao šutjeti", koji je već tada osvojio Zlatnu Palmu u Cannesu i "europskog Oscara", Nebojša Slijepčević nije ni slutio kako će mu 2025. započeti u jednako slavljeničkom tonu te da će tom popisu dodati i nagradu César, koju mnogi zovu i "francuskim Oscarom" te nominaciju za najprestižniju nagradu u filmskoj industriji - nagradu Oscar koja je nažalost izmakla.
"Nisam razočaran, naš film je dobio puno priznanja, gledan je i odlično primljen u cijelom svijetu. Iznenađen jesam, mislio sam da "Nisam Robot" ima najmanje šanse od svih pet nominiranih, ali daleko od toga da mislim da je to loš film. A sad jedva čekam da se posvetim novim projektima", rekao je Slijepčević za Jutarnji list.
Iako zlatni kipić nije osvojen, i sama nominacija veliki je uspjeh. Ona mnogo znači i Goranu Bogdanu, koji je odigrao jednu od glavnih uloga u filmu nastalom prema istinitom događaju. Naime, "Čovjek koji nije mogao šutjeti" donosi priču Tome Buzova, Hrvata koji je živio u Beogradu kao umirovljeni časnik bivše JNA te se tijekom vožnje vlakom kroz Bosnu usprotivio srpskoj paravojsci da pobije putnike muslimane, zbog čeka je, uz još 18 ljudi, ubijen. Tomu Buzova u filmu igra Dragan Mičanović, dok Goran Bogdan igra promatrača. Upravo smo ga u toj ulozi "uhvatili" prije više od godinu dana, na setu na Glavnom zagrebačkom kolodvoru pa se ovom prilikom prisjećamo dijela tog razgovora.
Osim što je najtraženiji glumac u ovom dijelu Europe, 43-godišnji Goran Bogdan jedan je i od najskromnijih - samo ga je teško uhvatiti za intervju, a to zna svatko tko je jednom pokušao. Ovaj put smo ga zatekli na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, u kupeu vlaka. Ne, nije nikamo putovao, baš je ovih dana u Hrvatskoj, na relaciji Zagreb - Šibenik gdje snima i film i seriju. U Šibeniku snima seriju "Bijeli put", u produkciji HRT-a, prema scenariju Emira Imamovića Pirkea i u režiji Tomislava Rukavine gdje glumi s Ninom Violić i Elvisom Bošnjakom. Zatečen pak u kupeu, snimao je kratki film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" u režiji našeg istaknutog dokumentarista Nebojše Slijepčevića o pokolju nad Bošnjacima u bosanskom mjestu Štrpci. U pauzi snimanja kratko je tek otišao do Beograda na predstavljanje filma Ivana Marinovića "Živi i zdravi", gdje je iznova u paru igrao s našom glumicom Tihanom Lazović Trifunović, ovaj put u ulozi vjenčanog kuma njezinog supruga.
Naše druženje trajalo je dva sata, a susret je bio, kao i uvijek - prijateljski, samo što Goranu kao našoj trenutačno najvećoj filmskoj zvijezdi svako malo netko prilazi ne bi li ga pozdravio i porazgovarao s njim. Naš intervju je zbog toga također "patio". Kratko smo skoknuli do improvizirane kantine gdje smo uz goveđi gulaš, kasnije i štrudlu od jabuka, razgovarali o nekoliko projekata koje je završio ili upravo završava jer o drugim poslovima radi ugovornih obaveza još ne smije govoriti.
Upravo ste na zagrebačkom Glavnom kolodvoru završili snimanje filma s redateljem Nebojšom Slijepčevićem. O čemu je riječ u filmu, odnosno kakva je vaša uloga?
- Film se bavi zločinima nad bošnjačkim stanovništvom u Štrpcima, odnosno otmicom i likvidacijom 20 civila iz vlaka na liniji Beograd - Bar. To je okosnica radnje, ali bavimo se više odnosom čovjeka, nijemog promatrača, na svireposti koje se događaju oko njega. Na vječnu dilemu reagirati ili ne reagirati i samu mogućnost koliko je reagirati moguće. Koliko je humanost krhka i koliko su granice ljudskog porozne. Kako je svijet koji mislimo da je stvarnost ustvari samo "naša" stvarnost. Da svjetovi koje smo toliko pomno i s trudom gradili, a ta nam je gradnja izazivala tjeskobe i strepnje, nadanja, očekivanja, razočaranje, mogu lako biti isparani i pretvoreni u prah a da nitko ili malo tko reagira na to.
Kratki film ima drugačije autorske izazove, ima li i za glumce i autore?
- Sigurno da su drugačiji, ali više u formativnom smislu. Sama srž tih izazova ostaje ista. Čak je malo teže jer skraćujući vremenski okvir izričaja primorani ste biti koncizniji i direktniji. Kako režijski, tako i u glumi. Prisiljeni ste sažimati i racionalizirati svoje postupke. Da razmišljate izvanjski, odnosno da izmjestite fokus i da više nego inače uzmete u obzir oko publike i upravljate joj koncentracijom. Navodeći je da u kraćem razdoblju stječe određene zaključke. Super je to vježba da se vaš umjetnički ego stavlja pod kontrolu. Nemate vremena uživati u sebi i kititi djelo nepotrebnim viškovima.
Film je doslovno, implicitno i eksplicitno jako političko oruđe - kako ostati autorski neokaljan?
- Onom kome je, neka je i bujrum mu. Smatram da nema jačeg političkog stava, nema jače propagande od kvalitete. Sve više se opredjeljujem politički za kvalitetu, za dubinu. Makar se i zeznuli pa krajnji proizvod ne ispadne toliko dobar, opet dobro. Treba stremiti ka tome i dozvoliti si i grešku nekada. Kada kažemo "neokaljan"- pitam se, koliko je moguće biti neokaljan? Više od pola života se kaljamo i kaljaju nas pa se ostatak pokušavamo oprati i očistiti. I ta "kaljavost" je nužni dio nas.
"Kada kažemo "neokaljan"- pitam se, koliko je moguće biti neokaljan? Više od pola života se kaljamo i kaljaju nas pa se ostatak pokušavamo oprati i očistiti."
Iritira li vas praksa političke korektnosti koja u pravilu simulira korektnost, a nastavlja reproducirati iste odnose moći?
- Ne znam da li me iritira. Pitam se što je s druge strane. Tu čačkajući stižemo do samih početaka. Možda ja, koji sam odgojen u silnoj buci i galami, zazivam neku pristojnost i korektnost. A na nama samima je da se tražimo i uspostavljamo svoje svjetove. Od društva tražim samo da bude funkcionirajući sistem. Bojim se tih "popujućih" sistema. Lako skrenu u totalitarizme, te tuđe želje da meni bude bolje. Ostavite me na miru! Dovoljno čovjek ima muke da spozna samog sebe. Svijet mu tu ne pomaže. To ispada neprestano žongliranje sa žiletima. Svi se upliću u sve i svakoga jer valjda nemaju snage i hrabrosti sobom se baviti. Reproduciranje istih odnosa moći je ustvari slika stanja nemoći. Stalno živimo neku burnu i važnu povijest, stalno nas ti mlinovi zbilje i globalnih tekovina melju i melju. Mi moramo ovdje puno borbenog truda uložiti da bismo došli do nule. Umara to.
Zašto je apolitičnost unutar umjetničkih krugova popularna? Kada govorim o politici, mislim, naravno, i na filmske politike reprezentacije....
- Mislim da je to rezultat tog umora. Meni se čini da nije to apolitičnost, nego nešto puno gore - apatičnost. Odsustvo svih stavova. Nije ništa samo po sebi ni pravo ni krivo. To je odraz ili odgovor na pritiske. Ne znam je li ispravno očekivati od svijeta da bude drugačiji. Možemo se nadati. Ali očekivati? To nužno implicira razočaranje. Na kraju krajeva sam sebe razočaravam. Što imam od svijeta očekivati?
Strahujete li od ulaska u glumačku stereotipiju?
- Ne fali mi strahova. A prvo je to problem. Strah je možda prvi neprijatelj kreativnosti. Možda je bolje baciti se naglavačke iz aviona. S druge strane, bolje ispasti glup nego ispasti iz aviona. Ne znam, iskreno, istražujem sve i svašta i želim dozvoliti tu slobodu da se zezam i da se ne shvaćam ozbiljno.
Što bi vama sada bio izlazak iz zone komfora? Ili ste već tamo...
- Ne osjećam se komforno nimalo. Težim komforu. Mada mi se čini da nisam čovjek od komfora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....