Ni pandemija koronavirusa ni zagrebački potres, u kojem su joj razbijeni brojni unikati, nisu obeshrabrili umjetnicu Lidiju Boševski: i dalje svakodnevno izrađuje keramičke posude, vaze i zdjelice, a kad sve ovo završi, obići će svoja tajna nalazišta gline na Sljemenu i u Maksimiru. Ovo je njana priča za Gloria IN magazin.
Nedavni potres u Zagrebu izazvao je podosta krša u umjetničkom ateljeu Owl, u kojem već 15 godina Lidia Boševski, jedna od najcjenjenijih hrvatskih keramičarki, stvara neobične skulpture i posuđe inspirirano prirodom.
Razbijeno je mnoštvo stvari koje je mjesecima predano stvarala, a već je prije - zbog opasnosti od koronavirusa - morala otkazati radionice izrade keramike koje ondje održava. Dućani i galerije u kojima je prodavala svoje radove zatvoreni su zbog pandemije, tako da se oni trenutačno mogu naručiti jedino putem društvenih mreža.
'Fotografiram koru drveća, granje i kamenje, kako bih tu reljefnu strukturu prenijela na keramiku.
'Fotografiram koru drveća, granje i kamenje, kako bih tu reljefnu strukturu prenijela na keramiku.
Iako joj je sve to teško palo, Lidia Boševski i dalje svakodnevno dolazi u atelje i nastavlja s radom stvarajući unikatne posude, zdjelice, šalice, vaze... Svaka od njih izrađena je u potpunosti ručno, i to uglavnom alatima koje je sama osmislila.
- Keramikom se bavim gotovo 20 godina i uvijek kažem da me glina potpuno “uzela” jer je neopisivo podatna, bogata i daje mogućnost kreiranja od samog početka. Rad s njom me ispunjava jer, ovisno o tome što radim, može biti uzbudljiv, izazovan ili smirujući. Za razliku od mnogih keramičara, ja ne koristim lončarsko kolo za oblikovanje gline iako iznimno cijenim tu tehniku. Draže mi je raditi rukama. Uostalom, glina se, dok je oblikujem, ponaša kao živo biće i ja uživam u toj “suradnji” s njom - govori Lidia Boševski, objašnjavajući kako kroz svoj rad zatvara puni krug četiri osnovna prirodna elementa: zemlje, vode, zraka i vatre. Pritom glina predstavlja zemlju, voda se koristi za miješanje s glinom, zrak je suši, a vatra peče - ili, kako to keramičari više vole reći, pali.
Neiscrpno vrelo inspiracije
Priroda je za nju neiscrpno vrelo inspiracije i zato često fotografira teksture biljaka, kore drveća, granja i kamenja, kako bi njihovu reljefnu strukturu prenijela na keramiku. Za otiske na glini koristi komade kore, rupičasto kamenje, razne sjemenke, orahe, češere... U izradi reljefa pomažu joj i “kistovi” od grančica, idealni za izradu sitnih točkica i crta.
Za oblikovanje gline Lidia Boševski ne koristi lončarsko kolo, nego samo vlastite ruke.
Za oblikovanje gline Lidia Boševski ne koristi lončarsko kolo, nego samo vlastite ruke.
Gline dolaze u čitavom spektru boja.
Gline dolaze u čitavom spektru boja.
- U prirodu sam se zaljubila još kao dijete. Rođena sam u Kozjaku, malom mjestu u Kopačkom ritu, kroz koji sam često pješačila na putu do djedove i bakine kuće. Djed je bio šumar u Kopačkom ritu i često me vodio sa sobom u obilazak. Držao je pčele, a baka je imala veliki vrt. To su sjećanja koja su me obilježila i utjecala na moj kasniji umjetnički rad - otkriva Lidia Boševski, koja je u Zagreb došla s 14 godina i prvo završila Školu za primijenjenu umjetnost, potom studij dizajna i tekstila i odjeće na Tekstilno tehnološkom fakultetu. No, moda je, kaže, nikada nije zanimala pa se dugo bavila slikanjem kombiniranom tehnikom grafike i batika na tankom papiru.
Uživa u potrazi za glinom
U svijet keramike ušla je sasvim slučajno - njezin suprug, arhitekt Zoran Boševski, predložio joj je da se prijavi na jedan natječaj za izradu dizajna šalica. Osnove rada s keramikom naučila je još u srednjoj školi pa joj to nije bio problem, a čim je osjetila glinu među prstima - znala je da je to ono čime se želi baviti u budućnosti.
Svaka keramička kreacija Lidije Boševski objedinjuje osnovne prirodne elemente: glinu iz zemlje miješa s vodom, suši na zraku, a potom peče odnosno 'pali'.
Svaka keramička kreacija Lidije Boševski objedinjuje osnovne prirodne elemente: glinu iz zemlje miješa s vodom, suši na zraku, a potom peče odnosno 'pali'.
Lidia Boševski u tome je vrlo temeljita pa - iako za radionice koristi kupovnu glinu iz Njemačke - osobno najradije oblikuje onu koju je sama iskopala.
- Uživam u potrazi za glinom, a nje ima posvuda, samo je treba pronaći. Imam svoja tajna nalazišta u Maksimiru, na Sljemenu, u okolici Karlovca... Najdraža mi je glina s Paga, koja ima specifičnu žutozelenkastu boju masline, jako je podatna i lako se miješa s drugim glinama. Inače, mnogi ne znaju da glina dolazi u cijelom spektru boja, od bijele, ružičaste, ljubičaste i narančaste pa sve do crne. Svaka je drugačija i užitak je istraživati kako se ponaša pri pečenju - kaže Lidia Boševski, koja najviše uživa u eksperimentiranju s glinama.
Neobične strukture dobivaju se dodavanjem mahovine, sjemenki i drugih prirodnih ‘aditiva’ glini kad je u tekućem stanju.
Neobične strukture dobivaju se dodavanjem mahovine, sjemenki i drugih prirodnih ‘aditiva’ glini kad je u tekućem stanju.
Zagrebački atelje Owl otvorila je prije 14 godina.
Kad su u tekućem stanju, dodaje im razne prirodne elemente poput mahovine, morskih algi, spužvi, sjemenki... Tako dobiva neobične i unikatne strukture. Također, eksperimentira i s glazurama kojima dodaje pijesak, usitnjeni granit, granule željezne rude...Zagrebački atelje Owl otvorila je prije 14 godina.
- Kad sve ovo završi, jedva čekam krenuti u prirodu, u potragu za novim glinama - ističe Lidia Boševski.
ČITAJTE I OVE PRIČE:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....