Maro Pitarević otkriva kako je živjeti u povijesnoj zgradi u centru Zagreba, u kojoj je zadnju etažu pretvorio u moderan stan s pogledom, okupan svjetlošću, ispunjen umjetninama i pokojim komadom dizajnerskog namještaja
Više od trideset godina proveo je u Novom Zagrebu, idućih deset u širem centru grada, a prije pet godina stigao je u strogi centar Zagreba: Maro Pitarević (52), kreativni direktor u reklamnoj agenciji, kupnjom nekretnine u povijesnoj zgradi tako si je ostvario davni san. Kako je stan bio za potpunu adaptaciju, a htio ga je pretvoriti u dvije stambene jedinice - jednu od 130 kvadrata i drugu od 55, s lođom, golemom terasom i balkonom - građevinski radovi trajali su godinu i pol. Danas shvaća da se isplatilo i da je sve realizirao onako kako je zamislio sa svojim prijateljem, beogradskim arhitektom Borisom Vukovićem iz studija Frikcije.
"Predujam za kupnju stana dao sam prije potresa i pandemije pa sam u jednom trenutku ozbiljno razmišljao da odustanem od svega. Srećom, nisam. Iako je stan relativno dobro prošao u potresu, htio sam ga dodatno zaštititi, tako da je radova na kraju bilo više nego što smo planirali. Ne želim se ni prisjećati svega toga - od rušenja zidova, pojačanja gradnje, nalijevanja suspregnute betonske deke do novih instalacija za vodu, struju, plin, podnog grijanja... Projekt je radio sjajan arhitekt, kojem sam rekao da želim dva stana i ispričao mu sve o sebi: primjerice, što je za mene stanovanje, kad ustajem, kako obožavam kuhati i imati goste... Ne mogu reći da je imao potpuno slobodne ruke, no ipak, on je toliko super lik da smo se oko svega brzo dogovarali i meni je bila čast da u što većoj mjeri ispoštujem njegovu viziju. I nisam to požalio. Ovo je četvrti put u životu da sam uređivao stan, ali prvi put da sam sve napravio kako treba. Moj dom napokon nije uređen hladno i sterilno", govori Maro Pitarević.
Pa iako je ovaj suvremeni stan čistih linija podređen svom vlasniku, priznaje kako se više od godinu dana osjećao kao u hotelu, koliko mu je trebalo da shvati kako je to doista njegov dom. Tek tada je počeo u njemu uživati. Da je stan jedna smislena cjelina, vidi se već na ulazu odakle se proteže pogled na njemu najvažniji prostor - dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom koja ima izlaz na balkon, a s njega se pak pruža pogled na Petrinjsku ulicu. Ondje posebno uživa od proljeća do jeseni kada su temperature ugodne.
"Dnevni boravak je srce stana. Kad se vratim kući nakon radnog dana, moram biti u prostoru u kojem se dobro osjećam. Obožavam kuhinju i često kuham, tu sam ljubav naslijedio od bake koja je imala restoran. Stoga je super da je stan blizu tržnice Dolac pa, ako mogu, tamo odlazim svaki dan. Najbolje radim umake na bazi mesa, ali dobro radim i ribu. Zapravo, sve osim kolača", govori nam.
S jedne strane boravka proteže se pogled prema njegovoj spavaćoj sobi, kojoj poseban šarm daje samostojeća kada, a iz sobe se ulazi u zasebnu kupaonicu. S druge strane boravka pogled se pruža u momačku sobu njegovog 17-godišnjeg sina, gimnazijalca Mikule, koji iz nje ima pogled na Zrinjevac. Iz boravka se po stepenicama odlazi u radnu, odnosno gostinjsku sobu u tavanskom prostoru, iz koje se izlazi na golemu terasu. Kako mu sin dolazi uglavnom vikendom i povremeno preko tjedna, a djevojka Petra češće, svjestan je da u stanu većinu vremena provodi sam.
"U svom domu najviše volim ono što arhitekti zovu "pogledi". Primjerice, kada su otvorena sva vrata, volim pogled s radnog stola moga sina, zatim pogled iz svoga kreveta... obje vizure daju osjećaj cjeline stana, koji je uistinu lijepo mjesto i dobar je za poticanje kreativnosti. Volim misliti da je u skladu s mojom osobnošću. Zato i jesam sretan s njim i u njemu, jer ima nešto strogo i odlučno, ali i puno duha i emocije", govori Maro.
Od idejnih rješenja izdvaja veliki crni blok dužine deset metara koji dominira prostorom, a koji je arhitekt Vuković nazvao "penetrat" jer penetrira u prostor i vidljiv je od trenutka ulaska u stan. U tom multifunkcionalnom elementu, koji se proteže kroz boravak do spavaće sobe i kupaonice, smješteni su kuhinja, garderobni ormari, smočnica, stroj za pranje rublja i sušilica, čak i kupaonski ormar. Izrada "penetrata" po mjeri bila je najveća investicija. Svi ormari su ugradbeni, neki komadi namještaja su iz Ikee, a jedino što je sa sobom donio iz prošlog stana je Jean Prouvé‘s EM blagovaonski stol i s njime šest rasparenih stolica (neke su Eamesove, a neke iz Ikee).
"Zadnji komad namještaja koji sam nabavio, jer mi je bio apsolutno neodoljiv, crvena je Wassily stolica, također poznata i kao Model B3, koju je dizajnirao Marcel Breuer dok je bio voditelj radionice u školi Bauhausa, u njemačkom Dessau. Uvijek volim donijeti nešto s putovanja, no ne volim da to budu suveniri, nego nešto konkretno. Tu sam megaloman. Pa sam se tako 2023. iz Istanbula vratio s tepihom koji nije tradicionalni ćilim, nego tepih modernog uzorka, ali ipak proizveden u Turskoj", - govori Maro.
Zid u dnevnom boravku krasi vrša koju je lani pronašao odbačenu u Veloj Luci i pomislio kako bi se zbog boja i teksture dobro uklopila uz tepih te dvije slike. Jedna je portret Donalda Trumpa iz vremena kada je mislio da ovaj nikad više neće biti američki predsjednik, a druga je golema slika u kuhinji - obje radovi studenata zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Dvije skulpture umjetnika Belizara Bahorića i Naste Rojc kod njega su pak samo na posudbi. Nemoguće je ne primijetiti biljke - goleme primjerke ficusa lyrate koji mu odlično uspijevaju pa ih s vremena na vrijeme presađuje i daruje prijateljima.
Prilikom uređenja nije se vodio trendovima, samo je povremeno zavirio na Pinterest.
"U načelu sam slušao savjete pametnih ljudi koji znaju što rade. Kada govorimo o interijerima, volim modernističke koji se lijepo spajaju s eksterijerom, no u ovom stanu to je moguće samo u dijelu gdje je balkon. Jednom sam čuo odličnu misao, da je idealna arhitektura ona koja ima zgradu kao djelo arhitekta genija i prirodu kao djelo Stvoritelja. Ja to nemam. Imam puno biljaka i Zrinjevac kao najljepši park odmah ispred zgrade", objašnjava Maro Pitarević, koji ni nakon pet godina života u ovom prostoru ne bi mijenjao baš ništa.
Iako maštam o kući pored mora - zaključuje - jer ne smatram da je Zagreb najbolje mjesto na svijetu za život, velika prednost je stanovati u centru grada. Ta lokacija autentično predstavlja grad i nudi sadržaje povezane s njegovim identitetom. No, baza svega je emocija, identitet i integritet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....