Arhitektica Helena Noršić Patrčević iz temelja je preuredila obiteljski dom pokraj Zagreba pretvorivši ga u prozračnu oazu s dvije terase - na jednoj uživaju u jelu i druženju, a na drugoj se sunčaju i provode tople ljetne noći spavajući u vrećama.
Kad bismo zamišljali kuću sa savršenim rasporedom prostorija za boravak tijekom pandemije, dom arhitektice Helene Noršić Patrčević i njezine obitelji u centru Samobora bio bi idealan izbor. U prizemlju se nalazi njezin arhitektonski ured i poslovni prostor supruga Dejana Patrčevića, našeg poznatog triatlonca, na katu su dnevni boravak i kuhinja s blagovaonicom, a u potkrovlju spavaći dio s dječjom igraonicom. No, pravi jackpot su dvije prostrane terase: jedna s velikim stolom za jelo i druženje, a druga, krovna, za sunčanje i "kućno kampiranje".
Naime, ljeti na njoj često spavaju u vrećama, čemu se posebno vesele njihovi sinovi, 12-godišnji Roko, osmogodišnji Nikola i šestogodišnji Anakin. A kako terasa ima predivan pogled na obližnju šumu, ondje uživaju u prirodi.
Kuću je, kad je Heleni bilo šest godina, počeo graditi njezin otac Zvonimir, inženjer građevine, i ona u njoj živi od djetinjstva. Za ostanak u rodnom Samoboru odlučila se iz praktičnih razloga - nije htjela dizati kredit za stan u Zagrebu, obitelj se širila, a pomoć majke Dubravke, umirovljene prevoditeljice, bila joj je od neprocjenjive važnosti. Mjesto stanovanja nije promijenila, no zato kuću jest - i to iz temelja.
"Nakon završenog studija arhitekture uredila sam si u kući malu garsonijeru od 30 kvadrata. Kad se rodio Roko, adaptirali smo moju nekadašnju djevojačku sobu i tavan, a kako se obitelj širila, pripojili smo im još dio potkrovlja i pretvorili ga u spavaći dio. To je jedino pravilo kojeg sam se držala: da spavaće sobe budu odvojene i opremljene minimalistički, bez suvišnih stvari. Prostor nekadašnje garsonijere pretvorili smo u kuhinju i blagovaonicu, a prošlog ljeta u potkrovlju smo uredili igraonicu i radni kutak za djecu. Danas naš dio kuće zauzima 140 kvadrata pa se može reći da je rastao kako je rasla naša obitelj. U drugoj polovici kuće žive moji roditelji", govori Helena.
Prostor je uredila u skandinavskom stilu - s mnogo svijetlog drveta, prozora, kvalitetnih prirodnih materijala i praktičnih rješenja. A kako je slaba na tapete, osobito one s botaničkim uzorkom, dom je oplemenila zidnim muralima brenda LondonArt.
Kuća je opremljena mješavinom dizajnerskog namještaja i hakiranih drvenih ormara iz Ikeine linije Ivar. U uredu su obojeni u bijelo, u blagovaonici Helena u njima drži posuđe i kuharice, u kupaonici ručnike i kozmetiku, a u potkrovlju posteljinu.
"Jako volim reciklirati stvari, tako da mi je bio užitak udahnuti novi život starom prostoru i stvarima. I u poslu su mi draže adaptacije nego projektiranja novih kuća. Održivost je danas imperativ i ja se toga držim koliko god mogu. Zato uvijek koristim kvalitetne materijale koji će dugo trajati - puno drvo, gres pločice, beton... Ne preferiram hladne materijale poput mramora, draža mi je toplina drveta". napominje Helena, koja je uvjerena da život u malom gradu ima mnogo prednosti.
Kako se kuća nalazi 150 metara od glavnog samoborskog trga, sve joj je nadohvat ruke - ima pet minuta pješice do vrtića i škole, a na tržnicu ide svaki dan jer voli kuhati, pogotovo talijanske i kineske specijalitete.
"Osjećam se sigurno jer se ovdje svi poznaju pa mogu bez straha pustiti djecu na ulicu. Šuma nam je pokraj kuće pa svaki dan prehodam sedam kilometara po prirodi. Život je sporiji i kvalitetniji nego u velikom gradu. Ljeti je uzbudljivo jer gotovo svake večeri s terase možemo gledati filmove i koncerte koji se održavaju u parku Samoborskog muzeja preko puta naše kuće. U slobodno vrijeme ne gledam televiziju, radije čitam knjige o popularnoj psihologiji, arhitekturi i dizajnu. Učim i talijanski jezik, jer obožavam njihovu kulturu i način života", otkriva Helena.
S druge strane, glavni je nedostatak rada od kuće često miješanje poslovnog i privatnog. Zgodno je što može skuhati ručak u pauzi i otići po djecu u vrtić i školu, no to znači da često radi do kasno navečer. Nema klasično radno vrijeme, što, priznaje, ponekad zna biti iscrpljujuće. Ipak, svoj status samostalne arhitektice nikada ne bi mijenjala za zaposlenje u nekom uredu s fiksnim radnim vremenom. Kako to izgleda, dobro zna, jer je prije otvaranja vlastitog ureda Adriatic Architecture 2015. sedam godina radila u poznatom zagrebačkom studiju Dva Arhitekta.
"Srećom, ured mi je jedno od najdražih mjesta u kući. Specijalizirala sam se za adaptacije i manje projekte - obiteljske kuće, vinoteke, urede i uređenje interijera. A naša kuća ogledni je primjerak onoga što volim raditi te svojevrsni showroom", kaže Helena Noršić Patrčević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....