Boško Androšević, poduzetnik iz njemačkog grada Tubingena, nedavno je dovršio svoju vilu Emanuel koju je podigao na mjestu stare kamene kuće u Jadranovu, a sa svim uređajima u njoj - od grijanja i hlađenja do rasvjete i dizanja roleta - upravlja pomoću aplikacije na mobitelu
"Arhitektura je moj nedosanjani san. Još u srednjoj građevinskoj maštao sam o tom studiju, o projektiranju. No, životne su me okolnosti odvele u drugom smjeru, a dio svojih snova uspio sam ostvariti u Jadranovu", kaže Boško Androšević (54), vlasnik impresivne Vile Emanuel, smještene uz morsku šetnicu u tom turističkom mjestu nedaleko od Crikvenice. Njegovu ideju o izgledu četveroetažne "kaskadne" kuće, prilagođene brdovitom i stjenovitom terenu uz obalu, realizirao je na kraju riječki arhitekt Nenad Peko, objašnjavajući budućem vlasniku zašto su neke njegove zamisli jednostavno neizvedive.
Naime, premda je u Jadranovu s danas odraslim sinovima Oliverom Stjepanom (26) i Patrikom (23) ljetovao više od dva desetljeća, Boško Androšević nije znao kako tamošnje vremenske (ne)prilike, ali i blizina mora djeluju na pojedine građevinske materijale.
"Moje su ideje samo prštale, no Nenad me spuštao na zemlju. Ovdje su, naime, iznimno snažni vjetrovi, mnogo je vlage i valova, tako da svaka građevina mora biti prilagođena tim specifičnim uvjetima. Ali uspjeli smo. Nenad je naizgled neizvedivo uspio pretočiti u izvedivo. Tako su svi zidovi okrenuti prema moru od stakla, sa širokim vratima kroz koja se izlazi na terase. I ograde na terasama su staklene pa je kuća prepuna svjetlosti i sunca, a sa svake etaže puca prekrasan pogled na more, otok Krk, Krčki most, Opatiju, Rijeku i uvale Jadranova", govori Boško Androšević, koji je u Jadranovo prvi put došao zahvaljujući starijem bratu, koji iznad mjesta ima vikendicu.
I brat i sestra već su bili u Njemačkoj, u poznatom sveučilišnom gradu Tübingenu, a on se tamo doselio kao 18-godišnjak. Vrlo brzo je otvorio kafić u sklopu jedne od tamošnjih bolnica i zasnovao obitelj, a ljeta su provodili kod njegovog brata. Zaljubili su se u Jadranovo, sprijateljili se sa starosjediocima, a premda su ljeti znali otići i drugdje, poput Španjolske i Grčke, odlazak u Jadranovo je bio obavezan. Sinovi su tu naučili plivati, s klincima iz mjesta igrali su nogomet i jedva su čekali ljetovanje. Kako kod brata nije uvijek bilo mjesta, Boško je počeo tražiti zemljište gdje bi napravio vikendicu za sebe i obitelj. Priroda i energija obalnog gradića ušli su im pod kožu i željeli su doći na odmor u svako godišnje doba, a ne samo ljeti. Sreća im se osmjehnula prije sedam godina kad su, dolazeći iz Tübingena da pogledaju još jedno zemljište, saznali da vlasnik kamene kuće uz more više ne može tu dolaziti i da je želi prodati.
"Na prekrasnom mjestu, zrela za adaptaciju, ali ipak lijepa. Dvije godine ljetovali smo u njoj i shvatio sam da, s obzirom na to da su sinovi odrasli, moramo imati svaki svoj kutak. Oliver je već bio i oženjen, sada je i Patrik. Svi imamo i puno prijatelja, volimo da nam dođu. Uz to, kako živimo u Tübingenu, navikli smo i na neke drukčije standarde - i u ugostiteljstvu, ali i u stanovanju. Naime, uz još jedan kafić, ali u gradu, otvorio sam i građevinsku tvrtku u kojoj projektiramo moderne stambene objekte. Dolaskom u Njemačku intenzivnije sam se posvetio vjeri i duhovnom životu. S prijateljima sam osnovao kršćansku zajednicu u kojoj sam pater. Vjera je oduvijek dio mog života. Da nije bilo vjere i Boga, ne znam kako bih prošao kroz sve uspone i padove, kako bih ovu vilu na ovako nepristupačnom terenu i unatoč svim problemima koji su se javljali potpuno završio u samo dvije godine", objašnjava vlasnik, dodajući da je i vilu, kao i obje kafeterije te tvrtku nazvao Emanuel, što znači da je "Bog s nama". Boško Androšević je uvjeren da ni njega ni kuće u Jadranovu ne bi bilo bez njegove vjere u Boga.
"Životne prilike tako su se posložile da mi je trebala nadljudska snaga da sve prebrodim, ali prepoznao sam Isusa i prepustio se njegovom vodstvu, da se tako izrazim. Mnogi su sumnjali da ću, pored ostalog i zbog financija, uspjeti "staviti pod krov" jedan ovako impresivan, tehnološki najmodernije opremljen objekt. Eto, tu je. Sad nas čeka onaj najljepši dio posla, da do kraja rasporedimo detalje koji svaku kuću ili objekt pretvaraju u dom", kaže Boško Androšević.
Fasada vile koja se prostire na 400 četvornih metara obložena je travertinom, koji su koristili još stari Rimljani. Kamen poznat po nježnim pastelnim tonovima i površini sa sitnim rupicama odlikuje sposobnost zadržavanja topline, izvrsna apsorpcija zvuka, izdržljivost i dug vijek trajanja, a u Jadranovu se uklopio u okoliš. Osim na fasadu, stavili su ga i na terase, površine sa zelenilom oko kuće te na 78 stepenica, s kojih se ulazi na svaku etažu. Imaju i krovnu terasu, koja će biti natkrivena "jedrima" kako bi se za roštiljanje i druženja mogla koristiti i kad je kiša. U unutarnjem dijelu vile etaže su međusobno povezane liftom, a jedino donja - namijenjena relaksaciji u sauni, jacuzziju, bazenu ili odmaranju na terasi uz piće iz mini bara - ima pristup i izvana. Iznad nje je "srce kuće", velika kuhinja s blagovaonicom, boravkom, kupaonicom, toaletom i spavaonicom čiji su ulazi skriveni lažnim vratima ugradbenih plakara. Treća etaža također ima kuhinju, šank, salon s bilijarom, spavaonice, kupaonice, a s četvrte, ograđene također staklenom ogradom, puca najljepši pogled.
"Moje je najdraže mjesto druga etaža, odnosno terasa na kojoj sam ili sa suprugom uživam u miru, zvuku mora koje lijeno zapljuskuje plažu, u pogledu... Dižem se već u šest jer obožavam jutra, naravno, uz espresso jer sam ovisnik o kavi. I u kafićima u Tübingenu poznati smo po izvrsnoj kavi te slatkim i slanim delicijama koje radimo po tradicionalnim receptima iz Hrvatske i s cijelog Mediterana. Nudimo ono što su radile naše mame i bake, samo malo modernizirano. Poznati smo i kao tvrtka za catering, a naši ručno rađeni kroasani, buhtle ili kremšnite s voćnim preljevima vrlo su traženi. Kad je lijepo vrijeme, volim plivati u moru, a često odemo gliserom i do Krka. Za razliku od ukućana i gostiju, bazen s protustrujnim plivanjem koristim rijetko. More je ipak more. Zanimljivo, u svako godišnje doba, ako nema vjetra, jutra su ista, prekrasna. Napune me energijom za cijeli dan. U cijeloj je kući sistem podnog grijanja, hlađenja, a sa svime, od dizanja roleta do uključivanja rasvjete ili klime, mogu upravljati mobitelom, pomoću aplikacije. Želio sam modernu, funkcionalnu kuću koja će ipak biti dio ove prekrasne prirode i tla, da ne "strši" bojom ili oblikom, da ne narušava ljepotu mjesta. I, uspio sam", kaže Boško Androšević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....