To je jedinstven materijal, uvijek je u pokretu, živ je, možete s njim raditi što god poželite, kaže Druart za čokoladu

 NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX
NASTAVLJA USPJEH

Alex i tvornica čokolade: Donosimo priču o mladom Belgijancu koji je spasio obiteljski biznis

Belgijanac Alexandre Druart vlasnik je tvornice čokolade Druart koju je njegova baka pokrenula prije gotovo 40 godina, ali su je katastrofalne poplave 2018. zamalo zatvorile: no, ni elementarna nepogoda ni pandemija nisu ga obeshrabrile pa tvrtka i dalje uspješno posluje, a on gostuje na festivalima, u školama i snima TV emisije.

Belgijanac Alexandre Druart vlasnik je tvornice čokolade Druart koju je njegova baka pokrenula prije gotovo 40 godina, ali su je katastrofalne poplave 2018. zamalo zatvorile: no, ni elementarna nepogoda ni pandemija nisu ga obeshrabrile pa tvrtka i dalje uspješno posluje, a on gostuje na festivalima, u školama i snima TV emisije.

Za razliku od većine djece koja svakodnevno roditelje nagovaraju na kupnju čokolade, poznati belgijski slastičar Alexandre Druart (36) odrastao je okružen potocima te slastice, u tvornici čokolade koju je 1986. pokrenula njegova baka kada je otišla u mirovinu.

image

Belgijski slastičar Alexandre Druart odrastao je u tvornici čokolade koju je 1986. pokrenula njegova baka

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

" Baka je na početku izrađivala čokoladu kao hobi i razonodu u umirovljeničkim danima, no vrlo brzo priča se proširila, počela ju je prodavati, a klijenata je iz dana u dan bilo sve više i ona više nije mogla raditi sve sama. Prvo je u pomoć pozvala mog djeda, no ubrzo su uvidjeli da uspjeh prerasta njihove mogućnosti pa su u posao uključili i svog sina, koji je u to vrijeme radio kao kuhar u jednom restoranu s Michelinovom zvjezdicom u Bruxellesu. Tako je zapravo nastala naša mala tvornica čokolade, koja je i danas obiteljski posao " govori Druart. Tijekom putovanja u Kinu Alexandreov otac upoznao je njegovu majku, koja se ubrzo preselila u Belgiju i počela raditi u tvornici.

image

To je jedinstven materijal, uvijek je u pokretu, živ je, možete s njim raditi što god poželite, kaže Druart za čokoladu

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

"Od malih nogu bio sam uz roditelje u radionici. Zanimalo me sve, kako rade strojevi, kako nastaje čokolada, a ponekad bih se samo satima divio čokoladi koja teče. Moja je sudbina već tada bila zapečaćena. No, moji roditelji imali su drugi plan. Nakon završetka srednje škole želio sam im se pridružiti u poslu, no oni su to kategorički odbili i poslali me prvo na studij u Bruxelles, a zatim u Peking na šestomjesečno učenje jezika koje je na kraju trajalo punih devet godina. Diplomirao sam kinesku književnost i ekonomiju, magistrirao međunarodnu i kinesku ekonomiju i s tim diplomama u džepu okušao se u poduzetništvu " govori Druart. Prvo je u Pekingu otvorio restoran koji je zatvoren godinu dana kasnije zbog nesuglasica s njegovim tadašnjim partnerom, a zatim je otišao na Tajland i tamo otvorio novi. No, i taj je projekt propao. Bio je to, kaže Druart, znak da je vrijeme da se vrati kući. Uz to, u to su vrijeme Belgiju poharale poplave koje su gotovo u potpunosti uništile tvornicu obitelji Druart, uslijedila je i pandemija, ali Alexandrea to nije pokolebalo. Odlučio je podići tvornicu iz pepela i vratiti njihovoj čokoladi stari sjaj.

image

Alexandre je odlučio podići tvornicu iz pepela i vratiti njihovoj čokoladi stari sjaj

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

"Pandemija je bila teška, ali to razdoblje omogućilo mi je usavršavanje. Prvo s mojim ocem u tvornici, pa kasnije i kroz edukacije, osobito u belgijskoj čokoladnoj akademiji Callebaut i u kulinarskoj školi Ducasse u Francuskoj " govori Druart. Od tada tvornica dobro posluje, a Alexandre je u potpunosti preuzeo posao od roditelja. Danas sudjeluje u izradi čokoladnih skulptura u prestižnim hotelima diljem Europe, sudjeluje u televizijskim emisijama i gostuje u školama. U Hrvatskoj je nedavno gostovao u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu i Ugostiteljskoj školi u Opatiji gdje je učenicima i profesorima predstavio svoje skulpture.

"Za "Atomium" mi je trebalo tri sata da ga napravim. Težak je oko 20 kilograma. Ako ga držite podalje od vlage, direktnog svjetla i vrućine, može trajati zauvijek. Mogu reći da za svaki novi rad težim isprobati nove tehnike, napraviti nešto drukčije i izazovno. Uvijek se trudim dati najbolje od sebe i napraviti bolju skulpturu od one prethodne "govori Druart. Njegova najdraža skulptura je "Spip", a na pitanje što čini belgijsku čokoladu tako posebnom, odgovara da su to tradicija, povijest i ručna izrada.

image

Njegova najdraža skulptura je "Spip

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

"Strastven sam oko izrade, modeliranja, izrade čokolade. To je jedinstven materijal, uvijek je u pokretu, živ je, možete s njim raditi što god poželite, jedina granica je vaša mašta" objašnjava Druart. Kada izrađuje pojedinu skulpturu, kaže, u svom je "mjehuriću" u kojem osjeća tu čokoladu te mu donosi opuštanje i stres u isto vrijeme.

image

U Hrvatskoj je nedavno gostovao u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu i Ugostiteljskoj školi u Opatiji

NEJA MARKIČEVIĆ CROPIX

"To je jedan poseban odnos ljubavi i mržnje prema izradi čokolade, no prije svega nešto što neću prestati raditi dok sam živ i uvijek ću se truditi biti kreativan koliko god mogu i izazivati sam sebe " zaključuje Druart.

21. prosinac 2024 10:02