Poduzetnica Daniela Gajski iz Dubravkinog puta otkriva kako je ta nekoć tradicionalna gostionica napravila zaokret koji ju je doveo do današnjeg statusa.
"Michelinova zvjezdica jako me iznenadila, nisam ni pretpostavljala da bi je moj restoran mogao osvojiti. Dani su tekli u poslu i obvezama, mjeseci iza nas bili su jako intenzivni i samo sam razmišljala koliko su se ljudi umorili dajući najbolje od sebe, i kako im mogu olakšati. U svakom slučaju, to je priznanje svima koji rade u Dubravkinom putu. Zvjezdica je šlag na torti i, kao u svakom poslu kad dobijete priznanje, to je onaj najslađi dio iza kojeg stoji jako puno rada, odricanja i upornosti. Zasluga pripada cijelom timu, no najvećim dijelom našem chefu Tiboru Valinčiću, koji već dugo kuha na razini zvjezdice i zahvaljujući kojemu nudimo moderan jelovnik koji uvijek prati sezonu. Imamo odnos pun povjerenja i poštovanja, a naročito cijenim njegovu odgovornost, profesionalnost i mirnoću s kojom rješava probleme. On je chef koji stoji s obje noge na zemlji i zna izvući najbolje iz ljudi", govori Daniela Gajski, vlasnica restorana Dubravkin put koji je Zagrebu osigurao drugu Michelinovu zvjezdicu. Ona im pak daje obvezu da i dalje budu dovoljno dobri kako bi je zadržali te da opravdaju sva očekivanja koja se njome nameću.
"Nismo je dobili zato što se od nas očekuju promjene u smjeru kuhanja, već kao potvrdu kvalitete pa ćemo nastaviti raditi kao do sada. Bilo koja promjena na našem putu, koja će se dogoditi prirodno, može biti samo nabolje. Lijepo je kad ljudi prepoznaju ono što živite i radite, jer mi gastronomiju živimo", govori Daniela. Iako je po struci pravnica i taj je posao radila godinama, u gastronomiji je uz oca cijeli život pa je u obiteljski posao ušla 2007.
Iza ovog restorana bogata je tradicija koja je započela još 1852. - isprva kao gostionica u kojoj su se dotad okupljali planinari prije uspona na Medvednicu i nakon povratka s izleta, a s vremenom postaje riblji restoran. Sadašnji koncept mediteranskog restorana i wine bara zaživio je 2010. "Zbog nezgodnog događaja prilikom promjene krovišta 2008. bili smo primorani iz temelja obnoviti restoran i otvoriti ga u novom ruhu dvije godine kasnije. Tada sam naučila da nisu sve loše stvari koje vam se dogode za zlo te da iz njih mogu proizaći neke još bolje. Željeli smo nešto posve drukčije od tradicionalnog restorana, dakle nešto moderno, a prioritet je bio da naglasak bude na vinima. Voljela bih u budućnosti krenuti u smjeru ekološke održivosti pa ću biti jako ponosna ako u tome uspijemo. Već neko vrijeme o tome razmišljam i interno razgovaramo i promišljamo", govori Daniela Gajski.
Zagrebačka poduzetnica priznaje kako se tek u ovom poslu pronašla i u njemu uživa pa joj ne smeta što nema radno vrijeme. Od svih zadovoljstava koje joj posao pričinja najveće su joj - zadovoljni gosti. No nije uvijek sve blistavo. "Bilo je puno teških perioda, ali to je sastavni dio posla, kao i života općenito. Sve teškoće ionako prođu. Vedrog sam duha i po prirodi druželjubiva, pa mi je možda utoliko lakše suočavati se s problemima. Srećom, nikada nisam razmišljala o uspjehu ili neuspjehu, uvijek sam samo željela dati najbolje od sebe i najbolje od restorana. Uspjeh je ionako stvar koja je teško mjerljiva i mislim da ga svatko treba prosuđivati u odnosu na samog sebe i na ciljeve koje si je postavio. U konačnici, aplauzi dođu i prođu, najvažnije je da vi stojite iza onoga što radite i kamo idete. A naš najveći uspjeh zasigurno su zadovoljni gosti", ističe Daniela Gajski, koja u Dubravkinom putu zapošljava dvadeset ljudi, a većinu vremena ulaže upravo u rad s njima.
"Teško je tijekom razgovora za posao procijeniti ljude, no sretna sam što smo ipak uglavnom zapošljavali profesionalce i kvalitetne osobe. Puno ih je kroz sve ovo vrijeme prošlo kroz restoran i s većinom sam ostala u dobrim odnosima. Međusobno smo puno učili, a posebno me veseli što me većina njih nazvala i čestitala na ovom uspjehu. Vidjela sam na njima samo iskrenu sreću i to mi je puno značilo. To znači da smo uspjeli kao kolektiv", objašnjava Daniela, dodajući da je kao šefica pravedna. Za njezino radoholičarstvo zaslužni su roditelji, ponajviše otac Božo Crnjac.
"Odrasla sam u tradicionalnoj obitelji, tata je jako puno radio i zbog toga je nažalost bio često odsutan. Mama je zbog toga prekinula posao kako bi se brinula o kućanstvu, bratu i meni te sve svoje vrijeme posvetila nama, kako nam ništa ne bi nedostajalo i kako bismo se mi što bolje obrazovali. Danas sam joj na tome neizmjerno zahvalna", govori. Iako je danas uspješna poduzetnica, najviše se ponosi ulogom majke, a najviše uživa u obiteljskim vikendima.
"Jako volim kuhati i kad god imam vremena, kuham doma, vikendima obavezno. Volimo obiteljska okupljanja oko stola, to nam je najvažniji događaj u našem svakodnevnom životu. Moja djeca su veliki gurmani i uživaju u hrani, svako naše zajedničko putovanje vrti se oko hrane i koje ćemo restorane sve posjetiti te što novo probati. Oni vole jesti sve, ali doma uglavnom kuhamo comfort food", zaključuje Daniela Gajski.