Nova urednica emisije ‘Fino i vino‘ otkriva recept za jelo kojem je sad sezona

"Odrasla sam okružena dobrim domaćicama, u obitelji u kojoj se kuhalo svakodnevno i u kojoj je hrana bila važan dio obiteljskog života. Osim majke i bake, odlična je kuharica bila i teta, za čijim smo se stolom svi okupljali ne samo za blagdane i proslave nego redovito barem jednom tjedno", kaže Mateja Domitrović Sabo, nova urednica televizijske emisije o gastronomiji "Fino i vino" na HTV-u. I prije nje je radila gastronomske priloge za druge TV emisije te je pisala za Dobru hranu, gastro prilog Jutarnjeg lista, a i sama voli kuhati.

Tko vas je naučio kuhati?

Uvijek sam promatrala mamu kako kuha, naravno i baku, kod koje sam provodila puno vremena. Ona je kuhala na peći na drva i ti su mi prizori ostali u sjećanju kao neke od najljepših slika iz mog djetinjstva. Ne mogu, doduše, reći da sam kuhala od malih nogu. Za vrijeme studija sam se, kao i puno studenata, hranila u menzi, ali sam s vremenom zavoljela sama pripremati hranu.

Što najviše volite jesti?

Nisam izbirljiva, dapače, jako sam prilagodljiva. Volim kuhati i družiti se uz stol, a najdraža su mi jednostavna jela od sezonskih namirnica i tjestenine. A iako nisam "slatki tip", pripremam kolače koje svi vole - tiramisu, buhtle, pitu od jabuka i cheesecake. Ponekad se odvažim skuhati jela koja sam negdje probala, ali se ne upuštam u eksperimente za koje unaprijed znam da neće dobro završiti. Takve stvari prepuštam profesionalcima, a ja ću takva jela probati drugdje, na primjer na putovanjima.

Što vas se od gastronomije najviše dojmilo na vašim putovanjima?

Svaka zemlja ima nešto svoje. Najviše volim mediteransku kuhinju, posebno talijansku. Tjestenine mogu jesti na sto načina. Od drugih zemalja mi je u jako lijepom sjećanju ostao Uzbekistan. Hrana je jako ukusna, imaju odlično povrće i voće, a uz to u pripremi koriste neke za nas neuobičajene začine poput korijandra, koji se kod nas ne upotrebljava svakodnevno. Od mesa se jede puno janjetine. Najpopularnije jelo je plov, sličan našem pilavu, koji se kuha u velikim kotlovima s mesom, jakim temeljcem, rižom i povrćem. Jedu i puno meza, malih zalogaja, kao i u talijanskoj, španjolskoj i grčkoj gastronomiji. Volim kada ima puno toga na stolu.

S kakvim stvarima se najčešće vraćate?

S bocom dobrog vina, začinima, namirnicama kojih nema kod nas, loncima... Iz Uzbekistana sam, na primjer, donijela rukom oslikano posuđe jer je zaista posebno.

Što od začina uvijek imate kod kuće?

Život ne mogu zamisliti bez soli, papra i čilija. Volim ljuto.

Što vas još veseli osim kuhanja?

Odlazak po namirnice. Gotovo svaki dan, ili barem svaki drugi, idem na tržnicu, gdje poznajem svaku kumicu. To je moje mjesto ne samo za nabavku nego i za izlazak. Prije ću se s nekim naći na tržnici nego na kafiću, jer kavu ionako ne pijem. Više volim čajeve, i to biljne. Obožavam mentu. Moji roditelji u Sisku imaju vrt u kojem je uzgajaju pa je suše. Rade i čajeve od bazge, kadulje i melise, to je biljka slična menti, ali okusa koji podsjeća na limun. S tim se čajevima ništa ne može usporediti.

MARKO MISCEVIC CROPIX

Zimsko varivo

Sastojci:

• 250 g graha
• 250 g slanutka
• 200 g zelene leće
• 3 mrkve
• manji komad celera
• 1 pastrnjak
• 1 poriluk
• 1 žličica mljevene dimljene paprike
• sol i papar
• kost od pršuta
• malo pršuta ili slanine
• peršinov list

Priprema:

Grahorice namočiti dan ranije. Na masnoći pirjati poriluk te kad omekša, dodati dimljenu papriku, nasjeckani pršut ili slaninu i kratko zapeći. Dodati malo nasjeckanog celera, mrkve te kost od pršuta i kratko zapeći. Potom uliti vode ili temeljca. Kad je sve omekšalo, usitniti štapnim mikserom, dodati grahorice te oko litru i pol vode i kuhati dok ne omekšaju. Na kraju posoliti i popapriti, ukrasiti peršinovim listom i dodati nekoliko kapi maslinovog ulja i po želji nasjeckane ljute papričice.