Voditeljica je obavila je odličan šoping, uživala gledajući prelijepu arhitekturu, nije srela nijednog bahatog Francuza, a posebno ju je dojmila francuska kuhinja osim - palačinki "Crêpes Suzette".
Voditeljici Antoniji Ćosić (32) često tepaju da je "Emily u Parizu" zbog nadobudnih ideja koje sije po matičnoj redakciji HRT-a, a nakon godina priprema, napokon je uspjela posjetiti najromantičniji grad na svijetu. Imala je i najromantičniji povod za to, koncert američkog kantautora Teddyja Swimsa čije ljubavne balade obožava.
Društvo su joj pravile prijateljice Kika i Meri, a zajedno su bile smještene u hotelu Madeleine de Senlis u samom centru Pariza koji je bio toliko malen da nisu imale ormar. "Preskakale smo kofere, ali to je standard i za 100-tinjak eura po noći, svi tvrde da smo dobro prošle", otkriva nam Antonia.
Obavila je u Parizu odličan šoping, uživala gledajući prelijepu arhitekturu, nije srela nijednog bahatog Francuza, a posebno ju je se dojmila francuska kuhinja, pogotovo koliko je sve bilo i lijepo pripremljeno. Morske i mesne delicije bile su "besprijekorne", ali su joj se zato zamjerile palačinke "Crêpes Suzette".
"Kad je konobar došao, teatralno ribao naranču pred nama i maestralno flambirao, bile smo uvjerene da ćemo se u najmanju ruku raspametiti. Ljudi moji, ne ponovilo se. Tko voli, nek izvoli", rekla nam je Antonia.
Gastro preporuke koje ne smijete propustiti
Dala nam je tako i nekoliko gastro preporuka, pa je najbolje makarone pronašla u Pierre Herme, dok Bouillon de Chartier ističe kao skriveni dragulj jer još uvijek nije turistički jako razvikan. U Parizu ovaj lanac ima tri podružnice, a one su napravile rezervaciju uživo samo tri sata unaprijed.
"Unutra su zbilja bili većinom Francuzi, pogotovo starije životne dobi koje često možete vidjeti kako uživaju u lokalima i restoranima. Žao mi je da to nije slučaj u Hrvatskoj i da naši nemaju takav standard življenja. Meni je bio sezonski - mi smo jele Jakobove kapice, juhe, deserte i uživale u svakom zalogaju", govori nam Antonia.
Nažalost, nije uspjela napraviti rezervaciju za Le refuge des fondus, mali otkačeni restoran poznat po topljenom siru i skučenim stolovima, a propustila je i Chez Alain Miam Miam koji navodno ima savršene sendviče. U svakom slučaju, upozorava da se iz Pariza, uz dobre suvenire, vratila s par kilograma viška - kao da je bila doma za Božić.
Raj za knjiške moljce
Girls trip nije mogao proći ni bez dobrih koktela, a u Parizu postoje čak tri koktel bara u koja se ulazi sa šifrom - No Entry, L‘Épicier i Lavomatic koji su posjetile, a u koji se ulazi iz male praone rublja. "Po danu možete oprati veš, a navečer kimnete zaštitaru i otvorite jednu veš mašinu koja je zapravo ulaz u koktel bar", prepričala nam je.
Ipak, kao najposebniji trenutak bira šetnju uz Senu koja je bila čarobna. "Zovu je najvećom knjižarom s dvije obale rijeke. Toliko prodavača knjiga, plakata, suvenira, bilježnica ili antikviteta duž rijeke mi se stvarno svidjelo", govori nam Antonia koja je veliki fan knjižara pa je posjetila i jednu od najčuvenijih na svijetu.
"Riječ je o maloj neovisnoj knjižari koja se iznutra ne smije fotografirati, a uz svoje male prostorije, hodnike i balkone na kojima se mogu čitati knjige je baš čarobna. Ako niste pravi knjiški moljac, proglasili biste apsolutno nepotrebnim stajanje u redu da biste ušli gledati police prepune knjiga sortirane po žanrovima od sobe do sobe", otkriva nam Antonia i dodaje da se tamo počastila s tri knjige.
Vratila se iz Pariza s britkom raspravom “Bad feminist”, zbirkom poezije koju je sama knjižara uredila “Paris from our view” i jedinom knjigu od Jane Austen koju nije pročitala, “Love and Friendship”, za koju se vjeruje da je Austen napisala između 11. i 18. godine života. Sačuvala je i mjesto za nove naušnice i ogrlice jer je ovisna o nakitu, a na "Les Champs-Elysées" posjetile su nekoliko trgovina kojih ima i u Zagrebu, ali s potpuno drugačijom ponudom.
Nelagodno je slušati o problemima sa sigurnosti
Iako je bila iznimno skeptična prema razgledavanju grada iz turističkog busa, otkrila nam je da je u ta dva sata vožnje uz vođenu turu vidjela i saznala više toga o Parizu nego što bi ikad mogla pješke. "Primjerice, nisam znala da su stvarni događaji u Operi Garnier inspirirali Fantoma u operi pa mi je želja vratiti se i pogledati nešto tamo", dodaje Antonia.
Jedina zamjerka koju ima prema Parizu jest to što joj je bilo malo nelagodno slušati o sigurnosti. Većina taksista upozoravala ih je na džepare i lopove, a često su je pitali i hoće li pospremiti sat ili ga nositi na ruci da se vidi.
"Pričali su nam i o kvartovima u centru Pariza (19e i 20e Arrondissement) za koje su nam preporučili da ne šetamo same nakon 21 sat. Zaboravljamo da Hrvatska ne prednjači u puno toga, ali zato slovi kao jedna od sigurnijih zemalja u kojoj žene mogu navečer same šetati. Usprkos upozorenjima, nama je bilo prekrasno i bez ikakvih neugodnih susreta, iako smo većinu vremena torbice nosile ispod jakni", zaključuje Antonia.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....