Naša pjevačica na samom sjeveru Europe uživala je u netaknutoj prirodi i nebeskoj igri polarne svjetlosti - aurori borealis koju opisuje kao nezaboravno životno iskustvo koje će pamtiti zauvijek.
Krajem prošle godine uhvatila me nostalgija za prvom rođakinjom Marinom koja već deset godina živi u Norveškoj, i doslovno sam ušla na avio stranicu te, bez previše razmišljanja, kupila kartu. Odlučila sam se upravo za veljaču jer je to razdoblje u godini kada završava polarna noć te se dani napokon počinju produživati. S obzirom na to da Marina uglavnom dolazi kući ljeti, ovo mi se činila kao savršena prilika da na neki način presiječemo godinu i vidimo se na "pola".
GRAD NA SJEVERU
Uz nekoliko presjedanja, sletjela sam u jedan od najsjevernijih gradova u Norveškoj - Tromsø. Nekako sam iz prve ruke znala da će to biti dalek i hladan put, ali prvi dan kad sam došla dočekalo me sunce. Zanimljivo je i to što je upravo tijekom tih dana oboren rekord star čak 90 godina za najtopliji dan u tom periodu godine. U šali sam zaključila da sam skoro otopila sjeverni pol i da je bolje da se što prije vratim u Dalmaciju.
Odlučila sam tamo biti cijeli tjedan, kako bi provela što više dana sa svojim malenim rođacima - Benjaminom i Mathiasom koje viđam samo jednom godišnje. Moje najslađe društvo i pratnja bila je Zara, moja toy pudlica koja često putuje sa mnom. Po prvi put smo zajedno išle u državu koja ima jako striktna pravila kada su u pitanju životinje, tako da smo imale pravu malu avanturu na samom dolasku. Od toga da su nas skoro deportirali nazad (srećom nije bilo leta taj isti dan) do policijske pratnje i posjeta njihovog veterinara da Zara dobije neku tabletu koju oni smatraju da je neophodna za ulazak u državu. Ostatak putovanja je definitivno prošao bez ikakvog stresa.
Poznat kao glavni grad Arktika ili "Pariz sjevera", ovaj povijesni grad okružen je predivnim snježnim planinama, fjordovima i zelenim otocima, a o zadivljujućim prizorima polarne svjetlosti ne trebam ni govoriti. Premda se Tromsø nalazi na više od 200 milja sjeverno od Arktičkog kruga, i dalje je mjesto kulturne scene i aktivnog noćnog života. Mnogi posjetitelji ovdje dolaze isključivo kako bi vidjeli poznatu auroru borealis, odnosno polarnu svjetlost, ali ovaj je grad mnogo više od toga.
Uživala sam apsolutno u svemu, u njihovoj očaravajućoj prirodi najviše, pogledu na život, kulturi, isto tako i svakodnevnim pecivima. Posebno mi se svidjela ponuda u jednom malom lokalnom kafiću Fint koji je toliko sladak i cozy, da sam se osjećala kao da sam u nekom filmu i svakodnevno sam odlazila tamo. Najteže su mi svakako bile vremenske (ne)prilike, grad je nekako cijeli na uzbrdicama i nizbrdicama pa kombinacija snijega i leda nimalo ne olakšava kretanje. Sama sebi sam se smijala kako bi došla na vrh uzbrdice i samo krenula klizat prema dolje, pa sam se u par navrata i četveronoške penjala.
AURORA BOREALIS KAO DUGOGODIŠNJA ŽELJA
Generalno me se najviše dojmila njihova priroda, to je nešto što se ne može niti opisati, to jednostavno moraš doživjeti da bi razumio. Aurora borealis bila je moja dugogodišnja želja koja mi se napokon ostvarila i prekrasno, nezaboravno iskustvo koje ću definitivno pamtiti za cijeli život. Krenula sam na turu u 19:30 sati, a zbog velikih oblaka taj dan, vozili smo sve do Finske. Naime, za taj fenomen potrebna je jako dobra vremenska prognoza i poželjno je da bude hladno. Samo za usporedbu, to je skoro relacija Zagreb-Split, ali isplatilo se sve, i vožnja i čekanje i smrzavanje na -10.
U trenutku kad sam pomislila da smo uzalud prešli toliki put, u 1 sat u noći krenule su prvo zvijezde izlaziti na nebu, kao da je netko upalio projektor i nakon toga mogli smo vidjeti polarnu svjetlost. Stvarno je poseban doživljaj, iskustvo koje te nauči važnosti trenutkau kojem se nalaziš, ali i to koliko smo zapravo maleni naspram beskonačnog neba i svemira. Priznajem da sam u tom trenutku čak i zasuzila, zahvalila nebu na svim svojim ljudima oko sebe, svemu što me čeka i krenula nazad u Tromso - zahvalna, sretna i ispunjena.
Jedini suvenir bez kojeg se gotovo nikad ne vraćam sa svojih putovanja je gramofonska ploča pa je tako bilo i ovaj put. No budući da bih ja mogla pretjerati, obično samu sebe moram ograničiti na kupnju samo jedne, što, naravno, nije uvijek lako kada ispred sebe imam preveliki izbor. Ovog puta otišla sam kući s pločom legendarnog Stevie Wondera - "The woman in red" i to originalnom pločom iz 1984. godine koju sam pronašla u jednom malom antikvarijatu u samom centru grada.
NORVEŠKA KUHINJA
Za sebe bih rekla da sam veliki gurman, tako da ne postoji ništa što ne bi probala, pogotovo na putovanju. Moja rođakinja Marina i njezin muž Chris su mi pripremali njihove norveške specijalitete. Jedno od njihov tradicionalnih jela koje me se posebno dojmilo bilo je - Stekt sei i rømmesaus, u prijevodu riba u vrhnju. Eto, da mi je neko rekao da spojim te dvije namirnice, vjerojatno bih mu iste sekunde rekla da je lud, da riba ide isključivo i samo uz maslinovo ulje, ali prevarila sam se. Iznenadilo me koliko je to zapravo bilo ukusno i fino.
Losos je jedna od najčešćih namirnica koju konzumiraju, a koju stvarno volim i često ju i sama pripremam. Stvarno se ukusom ne može usporedit jer taj svježi losos se topi u ustima.Nekako iz mog osobnog iskustva rekla bi da je Norveška za naš standard skupa, ali ne i za njihov. Odlazak u dućan je skoro jednak cijenama kao i kod nas, a neki proizvodi su čak i jeftiniji, što me baš iznenadilo. Najskuplji su izleti i "luksuz" - nešto što realno možeš, ali ne moraš koristiti kao što su, naprimjer, restorani, kafići, kozmetičke usluge...
Lokalci su mnogo rezerviraniji i hladniji za razliku od nas Hrvata, pogotovo nas koji živimo na jugu. Norveška je predivna i svakako bih je voljela još više upoznati te se namjeravam vratiti, ali apsolutno ne mogu zamisliti da živim tamo, pogotovo na sjeveru gdje sunce ne izađe i po pola godine. To je za mene jednostavno nezamislivo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....