Najbolja hrvatska džudašica, koja u Splitu trenira u podzemnom prostoru pretvorenom u dvoranu, sanja o olimpijskoj medalji, završila je elektrotehniku, a jednog dana možda postane - učiteljica matematike
Na svečanosti otvaranja ljetnih Olimpijskih igara u Parizu 26. srpnja hrvatsku zastavu nosit će dvostruka svjetska džudo prvakinja Barbara Matić. Velika je to čast za 29-godišnju Splićanku koja je ove godine osvojila prvo mjesto na Europskom judo prvenstvu održanom u Zagrebu, a u tom će joj "slatkom poslu" pomoći strijelac Giovanni Cernogoraz. Ovo je treći put da se Barbara natječe na Olimpijskim igrama, pa se nadamo da će joj se uz sav trud i rad koji je uložila osmjehnuti "treća sreća".
Kako se pripremate za Olimpijske igre u Parizu?
- Provela sam dva tjedna na reprezentativnim pripremama u Poreču, a nakon toga otišla na pripreme u Španjolsku i Sloveniju. Treniram i u svom splitskom judo klubu Pujanke.
Klub je zapravo preuređeno atomsko sklonište?
- Da, u klub se ulazi ispod parkirališta na Pujankama, kroz limena vrata i dugi betonski prolaz.
Što ćete ponijeti u Pariz osim sportske opreme?
- Osim standardnih stvari koje nosim kada idem na natjecanja i pripreme, ponijet ću i nešto civilne odjeće, možda neku haljinicu jer se nadam da ću prošetati Parizom kada sve završi i da ću imati vremena.
Koji su vaši rituali prije natjecanja?
- Prije sam ih imala i onda sam shvatila da me to previše opterećuje i zamara pa sada više nemam nekih rituala. Imam jedino običaj da se zagrijavam u istoj trenirci.
O čemu razmišljate dok se borite?
- O taktici borbe ili o tome što ću iduće napraviti u borbi, slušam trenera što mi govori sa strane i pokušavam se koncentrirati na njegove komentare i savjete te to pokušati napraviti u borbi.
Gdje čuvate brojne medalje i koja vam je najdraža?
- Iskreno, malo me sram to priznati, sve medalje su mi u kutijama, ni jedna nije vani da se vidi. A najdražu nemam, svaka mi je na svoj način draga. Možda su mi neke malo posebnije jer su bitnije, kao primjerice prvo svjetsko juniorsko zlato i prvo svjetsko seniorsko zlato.
Kad ste se prvi put upoznali s džudom?
- Bila sam u 1. razredu osnovne škole kada su nam treneri Vladimir i Slavko Preradović došli na jedan sat tjelesnog i pokazali džudo. Došla sam kući i rekla mami: "Želim trenirati judo." I to je bilo to.
Čemu vas je džudo naučio, a što vam je od životne koristi?
- Džudo me naučio da više toga mogu "istrpjeti", ali bez trpljenja, odnosno kroz prihvaćanje. Zahvaljujući tom sportu imam viši prag tolerancije, koncentracije i nereagiranja na sitnice, pogotovo na stvari na koje ne mogu utjecati.
Kako izgleda vaš režim prehrane?
- Trudim se hraniti se što kvalitetnije baš iz razloga jer su naporni treninzi, tako da izdržim sve, imam i malu pomoć svoje nutricionistkinje kada "zapne" i kada treba spustiti kilažu za natjecanja, a da se ne iscrpim i da ostanem u formi. Nije to ništa prestrogo, sve je to ono što i inače jedem, ali možda malo ograničene porcije.
Zašto je Split najsportskiji grad na svijetu?
- To je neki fenomen, ali mislim da imamo poseban mentalitet, uz to sigurno pomaže sunce, more, riva, ne može ljepše.
Završili ste Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Želite li nakon prestanka sportske karijere raditi u struci?
- Iskreno, najmanje se vidim u struci, ali nikad ne reci nikad, ako bude potrebe, radit ću i to. Završila sam dodatno i pedagoške predmete na Filozofskom fakultetu u Osijeku kako bih jednog dana mogla predavati u školi matematiku. Tako da bih voljela možda iskombinirati učiteljski posao s džudom.
Koja vam je neostvarena želja?
- Ima ih, ali prva na listi olimpijska medalja.
Imate li više tenisica ili štikli?
- Ipak tenisica, ali gusta je borba.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
- Na finu hranu.
Koju biste supermoć rado imali?
- Da mogu zaustaviti vrijeme.
Što vas može izbaciti iz takta?
- Gotovo ništa jer nisam slabih živaca.
Styling Katija Čizmić
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria x OTP banka d.d.