Kolumna Milane Vlaović Kovaček: "Svake godine u Hrvatskoj 3000 žena čuje rečenicu koju je i Ksenija, nažalost, čula"

Kseniji su 54 godine, vlasnica je krojačke radionice. Prošlog prosinca dobila je drugi poziv za mamografiju. Na onaj prvi, koji joj je u sklopu Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke na adresu stigao poslije 50. rođendana, uredno se odazvala. Namjeravala je to učiniti i ovaj put, ali u tom je periodu bila zatrpana poslom; žene su donosile na prepravak svoje svečane oprave, a muškarcima je trebalo skratiti hlače na odijelima. Zaokupljena tako spašavanjem odjeće gurnula je u ladicu poziv na pregled koji spašava život, a sjetila ga se tek u siječnju, kad je u radionici zavladao mir.

U jednom od onih nekoliko hladnih siječanjskih dana otišla je na tu mamografiju, na koju su je ipak primili. Nakon pregleda su joj rekli da su "nešto pronašli" i da će trebati učiniti dodatne pretrage kako bi bili sigurni.

Kući je došla shrvana. Upravo joj se dogodio dan koji mijenja život, a njena ju je intuicija potpuno iznevjerila. Kako je moguće da joj se u tijelu razvija maligna nakupina koja bi je mogla koštati glave, a ona je nije napipala, osjetila niti naslutila. Bila je uvjerena da je posrijedi neka greška. Odlično se osjećala, dobro je spavala, imala je energiju i normalan apetit, nije vježbala, ali se mnogo kretala i odlazila u šetnje, imala je dobru liniju. Već godinama nije pušila. Ako su pronašli to nešto, što bi joj moglo ugroziti život, ne bi li se trebala osjećati loše? Ne bi li trebala barem slutiti da joj se događa nešto čudno?

U nevjerici je odrađivala dodatne pretrage koje su se pomalo otegle. Naposljetku je otišla i na magnet i na stereotaksijsku biopsiju dojke pod mamografom, izvadili su joj 12 uzoraka, od kojih su dva bila pozitivna. Imala je poprilično agresivnu vrstu karcinoma koji, srećom, nije izašao izvan ovojnice. Bio je, medicinski rečeno, "in situ"; njene kancerogene stanice nalazile su se na istome mjestu na kojem su se i razvile, unutar mliječnih kanalića dojke, ali nisu prodrle u okolno tkivo. Zlikovac je uhvaćen u najranijoj fazi, onda kad ga je trebalo uhvatiti, kako bi ona kontrolirala njega, a ne on nju. Kad je lokaliziran, trebalo ga je samo operativno ukloniti. Svake godine u Hrvatskoj 3000 žena čuje rečenicu koju je i Ksenija, nažalost, čula, a ona glasi: "Imate rak dojke". No, ako vjerujete da se to događa samo onima poslije 50. godine života, jako se varate.

Bruno Šimleša, Milana Vlaović, Ljiljana Vukota i Ljiljana Pranjić

DAMJAN TADIĆ/CROPIX

U 2021. godini je više od 19 posto oboljelih žena bilo u dobi između 23 i 49 godina. Bile su to djevojke ili žene čija su djeca išla u vrtić, u osnovnu ili u srednju školu. Upravo zato što je Ksenijin razvoj događaja najbolji scenarij za svaku ženu koja potencijalno oboli od ovog karcinoma, u hrvatskim će vrtićima, osnovnim i srednjim školama tijekom listopada djeca iznova dobiti letak koji je još 2017. osmišljen u udruzi Sve za nju, kojom ravna psihologinja Ljiljana Vukota. Na njemu će jednostavno i kratko pisati: "Mama, budi zdrava!"

Kad otprilike 100.000 djece dođe kući iz vrtića ili iz škola, predat će ga svojim majkama i podsjetiti ih na ono što često zaboravljaju, da se trebaju brinuti o sebi. Statistički podaci nam govore da u toj golemoj skupini postoji 136 žena s tom bolešću koja se podmuklo u njima razvija, a one za nju još ne znaju. Baš poput Ksenije, osjećaju se dobro, raspored im je pretrpan obavezama i ne mogu pojmiti da im je potrebna ozbiljna zdravstvena skrb.

Svake godine u lipnju idem na ultrazvučni pregled dojke, a svake dvije godine radim mamografiju. No, ove sam godine naprosto zaboravila napraviti rutinski pregled. Bila sam zatrpana poslom, misli sam usmjeravala prema godišnjem odmoru koji me trebao izbaviti. Kad sam se u srpnju zatekla na svom otoku na koji sam u laptopu dovukla i ostatak nedovršenog posla, u jednom sam trenu shvatila kako nisam otišla na pregled. Bilo ga je lako zaboraviti. Na godišnjem odmoru sam se sabrala i nazvala polikliniku u koju idem, termin sam dobila krajem kolovoza.

Tada mi se javila Ksenija koja je upravo dobila termin za operaciju. U KBC-u Rebro je operirana 24. rujna. Na odjelu plastične kirurgije napravila je odmah i rekonstrukciju dojke i vrlo je zadovoljna rezultatom. Otkako je puštena kući, više nije uzimala tablete protiv bolova. Prije odlaska na zahvat, kao ni tijekom boravka u bolnici, nije željela čitati forume ni guglati o toj temi, svjesna kako je njena priča samo njena, a vrste i stadiji karcinoma koji se tamo opisuju su individualni. Smatrala je da će se izvući, a ako dođe do toga da mora ići i na kemoterapije i na zračenja, onda će čitati iskustva onih koje su sve to prošle.

Upravo dok pišem ovaj tekst stigao je njen patološki nalaz. Sve je u redu, a ona je zdrava, ne treba ići na kemoterapiju niti na zračenja. Sad mora pričekati da joj obiteljska liječnica zatvori bolovanje, jer jedva čeka da se vrati na posao. "Ovim pregledom sam spasila svoju obitelj, svoj posao i sebe", rekla mi je na kraju našeg razgovora.

Žene će ponuditi nevjerojatne izgovore samo kako se ne bi otišle pregledati. Ponekad je posao zaista iscrpljujuć i može vas zatrpati, ali kad se situacija raščisti, izgovora više nema. Strategija držanja glave u pijesku događa se onda kada je glavna emocija strah.

Što ako odem, pa mi stvarno nešto nađu? Taj strah možemo prevladati spoznajom da redoviti pregledi nude jedinu opciju za sigurno ozdravljenje, jer ga uhvatimo onda kada je samo mali pritajeni zlikovac, bespomoćan i nečujan u našem tijelu. Nije narastao dovoljno da izađe i da nas uistinu ugrozi, ali moramo se njime pozabaviti i s vremena na vrijeme provjeriti da se ipak nije zametnuo.

Žene poput Ksenije sačuvaju svoje tijelo, ali i psihu. Tijekom pet godina rada u udruzi Sve za nju samo sam jednom na psihološkom savjetovanju imala ženu čiji je karcinom dojke pronađen u najranijoj fazi. Te žene uglavnom nemaju potrebu za psihološkom pomoći, iako bi bilo dobro da u razgovoru sa sobom ili sa stručnom osobom otkriju najveći izvor stresa u svom životu i da ga pokušaju ukloniti ili barem smanjiti jer je kombinacija faktora dovela do razvoja te bolesti. Ono što svakako trebaju jest zdrav način života i nastavak kontrole. Kada vam dijete donese letak na kojem piše "Mama, budi zdrava!", nemojte ga staviti u ladicu. Pročitajte što tamo piše i otiđite na pregled.