Trčanje za nju nije sport već način života - poznata hrvatska maratonka otkriva ima li rituala prije velikih natjecanja, na kojem se kilometru obično javlja kriza i kako je uspije prebroditi
Maratonka Matea Parlov Koštro u završnici je priprema za Olimpijske igre u Parizu, a treninge odrađuje u St. Moritzu, mondenom zimskom odmaralištu čija priroda jednako fascinira i ljeti. U Švicarskoj su temperature trenutno puno ugodnije za trčanje nego u Hrvatskoj, a 32-godišnja sportašica snimke svojih treninga redovito dijeli s pratiteljima na Instagramu. Maraton je najteža atletska disciplina koja zbog svoje dionice (nešto više od 42 km) pomiče granice izdržljivosti tijela, ali i snage duha, a njezin je - neslomljiv. Iako danas ne može zamisliti život bez njega, Mateina prva ljubav nije bilo trčanje već rukomet, dok se u atletici našla sasvim slučajno, nakon što ju je na satu tjelesnog primijetila trenerica atletike. Na europskom atletskom prvenstvu u Münchenu prije dvije godine osvojila je srebrnu medalju, prvu trkačku medalju za Hrvatsku u povijesti velikih natjecanja, a trčanje za nju danas nije samo sport već način života, s čim se slaže i njezin suprug, također magistar kineziologije. On joj je velika podrška, a često je prati na treninzima električnim romobilom budući da sam nije trkač.
O čemu razmišljate dok trčite?
- Prolazim u glavi svaki kilometar, razmišljam da na vrijeme uzmem svoju bočicu na stanici za okrepu svakih 5 km i, kad dođe kriza, da se motiviram i održim željeni ritam.
Na koliko kilometara se dogodi kriza i kako je prebrodite?
- Obično se kriza javlja od 30. do 35. kilometra i tad zapravo započinje utrka. U tim trenucima se fokusiram na tehniku trčanja, pokušavam se relaksirati, a ne biti u grču i samu sebe bodrim govoreći si da je kriza normalna i da ću je prebroditi.
Koji su vaši rituali prije trčanja?
- Volim vizualizirati pozitivan ishod utrke.
Kako izgledaju vaši dani otkad se intenzivno pripremate za Olimpijske igre?
- Cijeli dan je podređen treningu. Ujutro odrađujem glavni trening, zatim odlazim na masažu i terapiju ako ima potrebe za njom, zatim slijedi drugi trening koji je nešto nižeg intenziteta i opuštanje do spavanja.
Legendarni hrvatski boksač Mate Parlov vam je rođak, što ste od njega naučili?
- Naučila sam da se svaki trud isplati, ma koliko čekali na njega, naučila sam se borbenosti, ali ono što mi se najviše svidjelo kod Mate je zapravo ta njegova jednostavnost, spontanost i neposrednost. Lijep je osjećaj biti uspješan sportaš, ali još je ljepši osjećaj kad vidite da ljudi vole i vašu osobnost.
Gdje najčešće trčite i koje je najljepše mjesto na kojem ste trčali?
- Na zagrebačkom Jarunu jer živim u blizini. Sviđa mi se radna atmosfera Jarunskog jezera jer puno olimpijaca tamo odrađuje treninge. Često za vrijeme treninga mahnem našim kanuistima i veslačima i lijepo je znati da i oni na istom mjestu rade na ostvarenju svojih sportskih snova. Najljepše mjesto za trkače na kojem sam bila je definitivno St. Moritz, gdje i ove godine odrađujem visinske pripreme za Olimpijske igre.
Kako izgleda vaš život izvan trčanja, u čemu uživate?
- Imam jako malo vremena za život izvan trčanja pa ga pokušavam kvalitetno provesti u društvu obitelji, supruga i najbližih prijatelja. Najčešće je to odlazak na zajedničke kave, ručkove i večere. S obzirom na to da volim kuhati i raditi slastice, često pozovem prijatelje na degustaciju.
Koliko je teško održavati prijateljske i obiteljske veze kao i brak kada ste većinu vremena na putu ili se pripremate za utrke?
- Jako je teško jer često izbivam ili sam u pripremama za važnu utrku pa izbjegavam kontakte kako bih ostala zdrava. Sretna sam što sam okružena ljudima koji razumiju moj način života pa im nije teško prilagoditi mi se.
Jeste li imali kakvih ludih iskustava tijekom trčanja?
- Jednom prilikom u Zagrebu na utrci su mi navijači bakljom spalili ekran sata pa nisam imala pojma kojim tempom trčim. Kad sam bila juniorka, prije utrke na jednom međunarodnom natjecanju ukrali su mi ruksak sa svim dokumentima i stvarima za utrku, tako da sam morala posuditi tri broja prevelike sprinterice, ali uspjela sam pobijediti.
Što volite raditi kad ne trenirate?
- Volim otići na kavu sa suprugom ili prijateljima, pogledati neku dobru seriju, pročitati knjigu i svakodnevno odraditi barem jednu lekciju španjolskog.
Koje su vaše želje za budućnost?
- Želja mi je ostvariti svoj maksimum na polumaratonu i maratonu i odraditi još jedan olimpijski ciklus.
Što vas može rasplakati?
- Jako sam osjetljiva na naše umirovljenike i njihov financijski status i svaki put kad vidim kako žive, baš me to gane. Općenito, osjetljiva sam na nepravdu, kako u sportu tako i u svakodnevnom životu.
Imate li neki porok, na što ste slabi?
- Porok su mi čips i gazirani sokovi.
Vaš sportski moto?
- Što želja zna što je nemoguće?!
Kojeg biste slavnog sportaša ili sportašicu rado upoznali, tražili savjet ili odveli na večeru?
- Definitivno braću Sinković jer ih stvarno cijenim kao sportaše.
Pratite li modu, zanima
li vas to?
- Dosta pratim modu, ali je prilagođavam sebi jer ako je nešto "in", ne znači da i meni dobro stoji.
Imate li neki beauty ritual i kako čuvate kožu od sunca?
- Naravno, jako pazim na kožu lica jer sam izložena svakakvim vremenskim uvjetima budući da treniram na otvorenom. S obzirom na to da surađujem s Manuelom Picard, često odlazim na tretmane lica.
Što jedete kada se pripremate za maraton?
- Jako je važno napraviti punjenje glikogena prije maratonske utrke. Unosim dosta jednostavnih ugljikohidrata poput bijelog kruha, bijele riže, tjestenine, pa čak i čokoladnog mlijeka, gumenih bombona kako bih bila sigurna da su glikogenske zalihe pune i spremne za utrku.
Planirate li godišnji nakon Olimpijade i kako izgleda vaš odmor iz snova?
- Najčešće otputujem negdje sa suprugom i tih tjedan dana sam turist, a ne profesionalna sportašica.
Imate tetovažu koja simbolizira Olimpijske igre?
- Tetovažu s olimpijskim krugovima napravila sam nakon ljetnih Igara u Tokiju, kao trajnu uspomenu na Olimpijske igre.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Gloria x OTP banka d.d.