Sarah Stručić, diplomirana pravnica, poduzetnica i majka troje djece, potpisuje ukupno 17 slikovnica od kojih je 15 izdano unutar njezine vlastite izdavačke kuće Shtorija, a najveća inspiracija joj je obitelj - suprug Denis i troje djece, kćeri Eva i Judita te sin Noah.
Ljubav prema slikovnicama i knjigama diplomirana pravnica Sarah Stručić (41) "vuče" još od najranijeg djetinjstva. Ova je Zadranka, kaže, oduvijek velika zaljubljenica u knjige te je odrasla u domu gdje se gotovo svakodnevno čitalo. To je, barem djelomično, doprinijelo njezinoj odluci da se i sama okuša u pisanju, a za ovaj zaokret u njezinoj, inače vrlo svestranoj karijeri glavni je "krivac" njezin suprug Denis (48).
"Oduvijek sam voljela pisanje, ali nikada nisam ni pomišljala na to da bih jednog dana nešto stvarno i mogla sama napisati, a kamoli objaviti i izdati. Moj suprug je tu imao neko drugo viđenje mene i često bi me znao pitati kada napokon mislim nešto napisati. Otišao je toliko daleko da mi je za poklon kupio bilježnicu i kemijsku olovku, s napomenom da moram započeti s pisanjem najkasnije za šest mjeseci. Naravno da sam mislila da se šali i bilježnicu uredno pospremila u ormar. Na kraju se pokazalo da je bio u pravu, premda sam sigurna da je mislio da će se kod mog pisanja raditi o nečem ozbiljnijem i namijenjeno odraslima. Znam ga zadirkivati da mi nije zadao žanr pa sam tu bila slobodna u odluci", govori nam Sarah koja je po struci pravnica, a vjeruje kako joj je upravo to pomoglo u pisanju.
"Gledajući unatrag, mislim da je činjenica da sam po struci pravnica doprinijela mom pisanju, odnosno općenito izražavanju kroz pisanu riječ. Za vrijeme pripravništva na sudu imala sam najboljeg mentora koji je često naglašavao kako kod pisanja presuda sve mora imati smisla, odnosno glavu, trup i rep. Čak i onaj koji nikad nije čuo za slučaj, mora iz presude ukratko doznati čitavu priču. I tako sam kroz posao brusila tu svoju vještinu pisanja sa smislom i vjerujem da dijelom i zato, uspijevam kroz priču za djecu, jednostavnim riječima, objasniti i prenijeti neku veću i puno važniju poruku", dodaje svestrana Zadranka kojoj su najveća motivacija - djeca. Naime, Sarah je majka troje djece - kćeri Eve (14) i Judite (5) te sina Noaha (8).
"Oni su definitivno razlog zašto sam u konačnici počela pisati priče za djecu. Mlađa kći u to je doba imala svega šest mjeseci i uopće nije spavala, tako da sam njezino uspavljivanje koristila za smišljanje priča za sina koji je imao tek dvije godine i, na moju veliku žalost, uopće nije volio da mu čitam priče. Ja sam veliki obožavatelj knjiga, vučem to od djetinjstva i obožavam čitati pa mi je činjenica da on ne želi ni trenutak provesti uz knjigu, bio baš bolan i doživljavala sam ga kao osobni poraz. No volio je pjesmice pa sam se sjetila da bih za njega mogla smisliti priču koja bi bila baš poput pjesmice. Tako sam ubacila rimu u čitavu priču, a ostalo je povijest", govori nam svestrana Zadranka.
Priče su se nakon toga samo nizale jedna za drugom, a nakon nekoliko njih napisanih, Sarah je napokon smogla hrabrosti iste pokazati svome suprugu, a zatim i bratu koji je bez njenog znanja na Facebook stavio oglas za traži ilustratora za njezine priče i to je bilo to. Iako se bavi i turizmom, naglašava kako najviše uživa u ulozi majke, ali zbog toga nerijetko ima i manjak slobodnog vremena za sebe i svoje potrebe.
"Ja sam prije svega mama što mi je ponekad možda i mana jer se teško izborim za sebe i svoje vrijeme. Djeca to, naravno, koriste i očekuju da kad nešto radim, to prekinem i posvetim se njima i njihovim potrebama. Što se tiče pisanja i ideja za priče, one su kao što sam rekla, najčešće dolazile u vrijeme kad sam imala malo mira i uopće si dozvolila čuti svoje misli, što s troje djece baš i nije toliko često", priznaje Sarah pa dodaje:
"No kada nešto volite, onda nađete vrijeme za to. Često me pitaju kako sve uspijem uz njih troje, ali pravi odgovor za to nemam. Neki se ljudi mogu posvetiti samo jednoj stvari, neki više njih. Ja spadam u ovu drugu kategoriju i često 100 stvari obavljam istovremeno. To me ponekad jako iscrpi i na koncu imam osjećaj da svima znam dati što im treba, samo sebi ne."
Biti spisateljica kod nas je, kaže, vrlo izazovno, a podrška autorima gotovo da i ne postoji. "Kod nas se, nažalost, od pisanja i izdavanja knjiga ne može živjeti. Podrške od države, kao što je primjer u skandinavskim zemljama, nema i jako se teško možete probiti. Stvarno je sve samo na vama samima jer se tu ne radi samo o pisanju, riječ je o čitavom procesu oko suradnje s ilustratorom, grafičarom, tiskarom i onda, kada tu knjigu konačno dobiješ - onda posao tek počinje jer slijedi prodaja", otkriva nam Sarah koja je dosad izdala čak 17 dječjih slikovnica - 15 izdanih unutar njihove vlastite izdavačke kuće Shtorija te dvije koje su izašle krajem 2024. u kojima se pojavljuje kao autorica. Inspiraciju za slikovnice pronalazi u djeci i obiteljskom životu.
"Igra s njima, naše šetnje, zajedničke aktivnosti, uvijek su pravi izvor inspiracije. Ponekad nešto vidim, ponekad pročitam nešto što me asocira na moguću priču... Suprug mi uvijek kaže da imam mozak koji nikad ne staje i u pravu je. Uvijek imam nekih ideja. I kad mirujem, u pozadini mozga se uvijek smišljaju neke nove zgode", govori nam naša sugovornica koja se zbog pretrpanog rasporeda, stresa i brojnih izazova na poslu susrela i s burnoutom.
"Doživjela sam ga čak dva puta. Prvi je put to bilo netom nakon razvoda od prvog supruga. Toliko sam se okupirala poslom, fokus stavila na dijete i sve drugo, dok na sebe nisam uopće pazila. Odjednom više nisam mogla dalje. Krenule su vrtoglavice i gubitak kilograma, a premda sam osoba koja ne voli tražiti pomoć niti priznati slabost, ipak sam otišla liječniku i priznala da više ne mogu. Bez puno pitanja dao mi je čak mjesec dana bolovanja i to sam vrijeme stvarno maksimalno iskoristila za sebe", kaže.
Drugi puta, možda još gore, burnout ju je zadesio nakon rođenja trećeg djeteta. "Suprug je radio, a ja sam po čitave dane bila sama s bebom, toddlerom i kćeri koja je tada već išla u školu. Mislila sam da ću umrijeti. Stalno sam plakala i sama sebi govorila da ću otići, sve ostaviti i jednostavno nestati. Bolovanje tada više nije bilo opcija, ali me tada spasilo upravo pisanje. Dalo mi je snagu za dalje", kaže nam Sarah koja slobodno vrijeme, kada ga uspije "uhvatiti", najčešće provodi čitajući neko dobro štivo ili pripremajući slastice za obitelj ili prijatelje.
"Malo ljudi to zna, ali moja velika želja je već otvoriti malu slastičarnu s vrhunskom kavom i domaćim svježim kolačima. Intimnu i toplu, mjesto gdje se svaki gost osjeća kao kod kuće. Nažalost taj moj san, s financijske strane, ne izgleda baš bajno, tako da ostaje u mojoj mašti - barem zasad", zaključuje Sarah Stručić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....