Studij na Regent‘s Collegeu u Londonu omogućio joj je dobar posao u tvrtki legendarne modne dizajnerice, a kasnije je sve išlo svojim putem... uz uspješnu karijeru, Kim Matrljan ostvarila se i privatno, obnovila vezu s prvom ljubavi i nedavno postala majka djevojčice Nole.
Nije lako uspjeti u svijetu luksuznih brendova - pogotovo ako dolazite iz male zemlje poput Hrvatske - no 33-godišnja Kim Matrljan došla je do visokih pozicija u nekima od njih. Riječanka koja više od jedanaest godina živi u Londonu, gdje je bila članica tima legendarne modne dizajnerice Vivienne Westwood, a kasnije suosnivačica platforme GAIA, na kojoj je promovirala isključivo održivu modu, danas je odgovorna za vizualni identitet svih izloga i interijera trgovina satova Rolex na području cijelog Ujedinjenog Kraljevstva. Istodobno je velika zaljubljenica u svoj rodni kraj, nogometni klub te zajedništvo koje je izgradila sa svojom obitelji.
Kako je izgledalo vaše odrastanje?
- Rođena sam 5. kolovoza 1990. u Orléansu u Francuskoj, gdje su moji roditelji tada živjeli. Naime, moj tata Danko tada je igrao nogomet za tamošnji klub. Mama je u to vrijeme bila kod kuće i brinula se o meni i sestri. S mojih nepunih godinu dana smo se svi vratili u Rijeku gdje sam odrasla i živjela do devetnaeste godine. Mama je tada počela raditi u parfumeriji, gdje je zaposlena dan danas, a tata trenira talentirane juniore NK Rijeke. Kao djevojčica sam bila jako znatiželjna, živa i uvijek u pokretu, a moje djetinjstvo je bilo sretno i bezbrižno. Stvarno sam imala sreće da sam odrasla uz najbolje roditelje na jako lijepom mjestu, s malo briga i izrazito puno ljubavi.
U kojem trenutku ste poželjeli živjeti izvan Rijeke?
- Od malih nogu sam sanjala o tome. Sjećam se da sam s nekih jedanaest godina napisala pismo Goranu Višnjiću i tražila ga savjet u koju američku glumačku školu da idem jer sam tada htjela biti glumica. Ozbiljnije sam počela o tome razmišljati u srednjoj školi, a onda sam to i odlučila pred kraj školovanja. S devetnaest godina sam se preselila u Trst i studirala komunikologiju tri godine. To mi se činila kao dobra opcija jer je Trst blizu Rijeke pa sam mogla često ići doma, a opet, imala sam to neko međunarodno iskustvo gdje sam se osamostalila pa sam htjela ići dalje. Prvo sam htjela ići u Pariz, no kako nisam znala francuski, odlučila sam probati upisati diplomski studij European Business School na Regent’s Collegeu u Londonu, gdje sam na kraju i upala.
Jeste li se odmah snašli u Londonu?
- Prvo sam tamo odlazila s mamom turistički i tada sam se instantno zaljubila u taj grad. Kad sam počela ozbiljno razmišljati o preseljenju, otišla sam sama usavršiti jezik tri mjeseca kako bih vidjela je li to uopće za mene. Osim toga što sam prvu noć ostala zaključana ispred stana u dva ujutro bez mobitela i ičega kod sebe, sve je ostalo prošlo odlično. Ne sjećam se nekog straha. Sigurna sam da ga je bilo, ali mislim da mi se zbog toga sve to još i više sviđalo.
Kako ste ušli u tim Vivienne Westwood?
- Kod Vivienne Westwood sam radila praksu dok sam studirala. Da se razumijemo, mislim da sam u nekoliko mjeseci poslala više od 100 molbi raznim kompanijama. Dobila sam poziv za intervju od samo dvije tvrke, a Vivienne Westood je bila jedna od njih. Prošla sam tri intervjua i, iskreno, nisam vjerovala da ću dobiti ponudu. Javili su se nakon dva mjeseca, kad sam već odustala, i još se sjećam tog osjećaja! Za vrijeme studiranja u Trstu vikendom sam volontirala za opatijsku udrugu za očuvanje okoliša "Zmergo", gdje sam organizirala čišćenje plaža po cijelom Mediteranu, a upravo takve inicijative su se jako cijenile kod velike aktivistice Vivienne i to je bio razlog zašto sam baš ja bila izabrana. Praksu sam odrađivala u marketinškom odjelu, gdje sam na početku bila zadužena za sve i svašta - od kreiranja prezentacija, istraživanja tadašnjih trendova, izrade dnevnih izvještaja prodaje, traženja modela i frizera za shootinge do spremanja robe na revijama. Bilo je stvarno raznolikih poslova i znala sam raditi po 12-15 sati dnevno, što zvuči puno, ali sam bas uživala otkrivati kako sve to funkcionira. Pri kraju tromjesečne prakse, ponudili su mi stalnu poziciju u digitalnom marketingu koji mi je najbolje odgovarao i tu sam ostala sljedeće tri godine. Bila sam zadužena za strategiju i analizu podataka pet različitih kanala - PPC, SEO, Email, Affiliate i socijalne mreže. Digitalni marketing je kod Vivienne tada bio gotovo nepostojeći pa je moja menadžerica tražila nekog tko će joj pomoći podignuti stranicu i pokrenuti digitalne kanale od temelja - prvo u Engleskoj, pa u Italiji i Aziji. Bilo je to jedinstveno iskustvo i savršeno je došlo na početku karijere jer sam shvatila kako funkcioniraju svi kanali od početka do kraja, što mi je pomoglo u daljnjoj karijeri. Na početku smo bile samo moja prijateljica Robyn i ja, a nakon dvije godine naš je tim narastao na deset ljudi.
Jeste li surađivali s Vivienne Westwood osobno?
- Jesam, ona je vrlo inspirativna osoba. Bila mi je velika čast biti dio te priče. Što zbog Vivienne, što zbog brojnih drugih zanimljivih ljudi koji su tamo radili. Uvijek kažem da je Vivienne bila jedna od rijetkih osoba koje su još zanimljivije uživo nego preko medija. Moj tim nalazio se na katu ispod njenog kreativnog studija pa smo je svakodnevno viđali. S njom ste zaista mogli o svemu razgovarati: o kulturi, prirodi, politici, modi, umjetnosti... Sve ju je zanimalo i o svemu je znala jako puno. Ono što je nije zanimalo, bio je internet i sve vezano uz digitalne medije. Upravo smo tu mi morali uskočiti i educirati je o dobrim stranama digitalnih komunikacija, a prvenstveno zbog mogućnosti da se dopre do puno više ljudi nego tradicionalnim putem. Tu se s nama sprijateljila i od tada smo vrlo uspješno zajednički radili. Bilo je tu svakakvih trenutaka, no nikada neću zaboraviti svoj prvi tjedan na poslu, kad sam morala isprintati neku prezentaciju za sastanak. Baš je tog trena došla Vivienne i izbrojila koliko sam listova isprintala, održala lekciju o održivosti i objasnila kako moram limitirati printanje dok tu radim.
Što vas je potaknulo da pokrenete platformu GAIA?
- GAIA je nastala u pandemiji, upravo zato što smo druga suosnivačica i ja ustanovile da takve platforme nema, a možda je potrebna. Promovirale smo isključivo održive proizvode s drugih shopping stranica i od svake prodaje dobivale komisiju. Surađivale smo sa klijentima kao što su Net-a-Porter, Fartfetch, Matches Fashion, Selfridges, Stella McCartney, Paul Smith i Patagonia. Nažalost, kako smo to radile uz druge poslove, nismo uspjele postići da GAIA dobije pažnju koju zaslužuje te smo je odlučile zatvoriti. Ima jako puno ideja i planova za nju, ali uz sve druge stvari ne znam kada ćemo ih uspjeti realizirati. Uvijek kažem da bi mi dan trebao trajati puno više od 24 sata da uspijem napraviti sve što želim. Sada već ima nekoliko sličnih platformi kao GAIA, no ponosna sam što smo upravo mi bile prve koje su se toga sjetile.
Kako ste došli u Rolex?
- Pa, Vivienne Westwood je sigurno bila moja odskočna daska - što zbog imena, što zbog unikatne pozicije koju sam imala od samog početka. U Rolex sam došla nakon što me njihov headhunter pronašao preko Linkedina i pitao jesam li zainteresirana za novi posao, jer sam imala iskustva u lansiranju digitalnog marketinga i svih kanala kod Vivienne Westwood. Upravo su slično tražili u Rolexu, uz ostalo i lansiranje kanala za plaćanje po kliku - takozvani PPC - u Velikoj Britaniji. Rolex ne posjeduje niti jedan dućan na tom tržištu pa im je bio potreban netko tko će im pomoći s PPC-jem skupa s njihovih stotinjak preprodavača u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj i Sjevernoj Irskoj. To je bio kompleksan projekt koji smo radili direktno u suradnji s Googleom. Tada nisam tražila nove pozicije, no Rolex je bio brend koji sam oduvijek poštovala, što zbog kvalitete njihovih proizvoda, što zbog njihove filantropske strane koja je možda i najrazvijenija na svijetu. Većina zna samo za satove i ime, no oni rade jako puno i na području održivosti i istraživanja našeg svijeta i granica općenito. Zbog toga sam tim pozivom zaista bila počašćena. Rolex je neprofitna organizacija, jer se sav profit ponovno invenstira u kompaniju i zajednicu, što je rijetkost u današnjem svijetu. Odlučila sam prihvatiti taj izazov te ostala na toj poziciji tri godine, nakon čega sam kratko otišla u Selfridges i ponovno se nakon njihovog poziva vratila, ali u drugi odjel, gdje radim i danas. Ne bih htjela uspoređivati Vivienne Westwood i Rolex jer su to zaista dva suprotna svijeta. Dok je kod Vivienne Westwood fokus bio na kreativnosti i buntovnosti, Rolex je izrazito tradicionalna, pedantna i organizirana kompanija gdje se teži savršenstvu u svemu što se radi.
Koji su najveći izazovi s kojima ste se susretali u svojoj karijeri?
- Na početku je to bila prilagodba na novu kulturu, jezik, način poslovanja i općenito drugačiji mentalitet. Koliko god mi je karijera išla nekom, ajmo reći linearnom putanjom kroz jedanaest godina, bilo je tu i teških trenutaka. Dosta godina sam se borila sa imposter sindromom, to jest sindromom varalice, koji podrazumijeva sumnju u vlastite sposobnosti. Možda baš zato što sam relativno brzo došla do nekog svog zacrtanog cilja ili zato što sam bila apsolutni perfekcionist, često sam se osjećala nesigurno, a to je rezultiralo ansksioznošću s kojom se i sada znam susresti. Pogotovo pred neke velike govore ili prezentacije. To mi, srećom, nikada nije prouzročilo neki veći problem u karijeri, ali bilo je jako puno truda da se s tim naučim nositi. Tu moram spomenuti i sve svoje mentore i menadžere s kojima sam imala prilike raditi. Oni su mi jako pomogli u tome da se toga koliko-toliko oslobodim i uvidjela koliko je to u biti česta pojava u poslovnom svijetu. Na sve u životu gledam kao na iskustvo i uspjela sam prihvatiti da će biti svakakvih dana, razdoblja i trenutaka, ali da sve je prolazno i najbitnije je uzeti najbolje iz svega. Svi ti izazovi su mi pomogli da sada budem tu gdje jesam, sretnija i pozitvnija nego ikad, kako u poslu, tako to i u privatnom životu.
Jeste li sretni i u privatnom životu?
- O mojoj ljubavnoj priči dao bi se napisati roman. Andrej je bio moja prva srednjoškolska ljubav, a tijekom pandemije smo ponovno našli put jedno do drugoga. Mogu reći da je tek tada sve nekako sjelo na svoje mjesto, oboje smo shvatili da je to - to, i odlučili se za zajednički život u Londonu. Prije godinu dana postali smo roditelji, rodila sam kćerkicu Nolu koja je ljubav našeg života. Često se pitam kako smo ikada mogli bez nje.
Je li majčinstvo promijenilo vaš pogled na karijeru i odnos prema poslu?
- Apsolutno. Prioriteti su se skroz promijenili i iako obožavam raditi, pa vjerojatno nikada neću biti bez posla, obitelj mi je prioritet. Kroz godine, a pogotovo otkad je došla Nola, shvatila sam da mi vrijeme ništa neće vratiti. I da su uspomene jedino što nam ostaju. Jako se veselim budućnosti, ali pokušavam uživati u sadašnjosti i svakom trenutku. Nisam mogla ni zamisliti kolika će to ljubav biti i kako ću se naći u ulozi majke. Kad sam bila trudna, svi su mi govorili da se pripremim na nespavanje, da to više neću biti ja, da mi je život gotov ili da neću moći raditi ništa što sam radila prije... To sve skupa nije istina, majčinstvo je za mene najljepše iskustvo u životu. Koliko god ima izazovnih i teških trenutaka, stvarno uživam u svoj toj ljubavi i svakodnevnom istraživanju svijeta sa mojom malom najboljom prijateljicom.
Koliko vas roditelji i starija sestra podržavaju na vašem putu?
- Moja obitelj je moj pokretač u svemu što radim i upravo se zato uvijek trudim da naš odnos ne pati zbog udaljenosti. Pokušavam dolaziti doma svakih nekoliko mjeseci, što znači da veliku većinu slobodnih dana iskoristim upravo za odlazak kod njih. Srećom, i oni vole doći u London pa se uspijemo vidjeti i češće. Mama je ta koja je to oduvijek sve držala na okupu i upravo je ona prva osoba s kojom uvijek želim podijeliti sretne i manje sretne vijesti. Puno puta joj ne moram nešto ni reći, jer ona to već predvidi koliko me dobro poznaje. Budem li upola dobra majka kao što je ona nama, smatrat ću to uspjehom. Isitina je da ona i tata imaju jako lijepu ljubavnu priču i upravo oni su mi pokazali da se u odnosima nikad ne treba kompromitirati, ali, isto tako, da svaki odnos zahtjeva puno kompromisa. Niti jedan odnos nije istog intenziteta u svim stadijima života, no ono što su me naučili jest da se s puno uzajamnog truda, ljubavi, razumijevanja, zabave i nježnosti može doći na vrh svijeta. Što se tiče sestre Mie, imamo poseban odnos. Razlika od šest godina je prije bila velika, no već dugo mi je ona najbolja prijateljica. Iako smo dosta različite, mislim da je baš to ono što nas najviše povezuje jer se nadopunjujemo. Najviše uživamo kad negdje putujemo ili kad dođe u London pa po cijele dane guštamo u isprobavanju hrane. A i ona je jedina vizažistica kojoj dopuštam da me našminka, najbolja je!
Trčali ste maratone, igrali tenis, vježbali pilates... otkud ta sklonost prema sportu?
- Oduvijek sam voljela sport i prakticirala ga. U mlađim danima to su bili najviše gimnastika i sinkronizirano plivanje, a sada trčanje, no tu i tamo se iskušam i u nečem novome. Trčanje je moj ispušni ventil, vrijeme kad se najviše opustim i napunim, a u slobodno vrijeme najviše volim gledati i pratiti tenis. Vjerujem da je i tata Danko zaslužan za to jer smo oduvijek skupa pratili razne sportove - od nogometa, atletike i tenisa do skijanja.