Kapetan duge plovidbe Antonio Jelčić, koji se u anale upisao kao prvi Hrvat koji je u jednoj ekspediciji osvojio dva vrha viša od osam tisuća metara, otkriva da se kući vratio kao bolji čovjek.
Dva i pol mjeseca prošla su od životnog pothvata metkovskog kapetana duge plovidbe Antonija Jelčića, koji je 20. svibnja u 7,15 sati razvio hrvatsku zastavu s imenima svojih kćeri Rite i Ramone na vrhu svijeta Mt. Everestu na 8848 metra nadmorske visine, a dva dana kasnije i kao prvi Hrvat osvojio i 8516 metara visoki Lhotse, četvrti najviši vrh na svijetu.
Kući se vratio nikad mršaviji sa svojih standarnih 104 kilograma težine pao je na svega 78, ali i kao bolji čovjek, svjestan svog pravog lica, te mentalnih, fizičkih i psihičkih granica u okrutnom prirodnom okruženju, jer samo na muci se, kaže, poznaju junaci.
Razgovarali smo u njegovom stanu, u zagrebačkom naselju Ciglenica, iz kojeg se vidi Sljeme, vrh Medvednice, gore na kojoj je 41-godišnji Antonio Jelčić 2021. započeo svoj planinarski put. I svega se tri godine kasnije upisao u anale kao prvi Hrvat koji je u jednom navratu osvoji dva vrha viša od osam tisuća metara.
Njegov uspjeh je tim veći i fascinantniji, jer je Jelčić na krov svijeta stigao kao član komercijalne međunarodne ekspedicije, kakve mnogi svrstaju u ekstremni turizam. Svoj je pothvat Jelčić platio 30 tisuća dolara, a u cijeni su mu bili osigurani dozvola za uspon, smještaj u baznim logorima, usluge nosača šerpe, te sva potrebna oprema, uključujući hranu, vodu i kisik. Paketi sa svim zamislivim komforom u takvim uvjetima, te posebnim nosačem vašeg ruksaka, dostižu cijenu veću od stotinu tisuća dolara, ali to po Jelčićevom mišljenju ubija čar ekspedicije.
Kako god, zauvijek ostaje zapisano da je Antonio Jelčić osmi Hrvat koji se popeo na Mount Everest i prvi koji je osvojio Lhotse, a svoju osobnu pobjedu opisat će između ostalog u knjizi "Planine u oceanima" koju prvenstveno piše za svoje kćeri, 10-godišnju Ritu i 6-godišnju Ramonu, s kojima će cijelo ljeto provesti na krstarenju Jadranom.
"Zaželio sam se Rite i Ramone, a i one mene. Svoj pothvat posvetio sam kćerima da im pokažem koliko je važno pokušati ostvariti svoje snove", kaže Jelčić, koji je prišivene na svom ruksaku kao amajliju za sreću nosio njihove plišance kojima su tatu ispratile na Himalaju.
"Nitko iz moje obitelji nije baš bio oduševljen idejom o usponu na Mt. Everest, dapače. Roditelji Ante i Nada, koji žive u Metkoviću pitali su se što će mu to i jedino su se nadali da će im se mlađi sin živ vratiti s planine na kojoj se život u tili čas gubi u lavinama, padovima, nezgodama i neopreznostima. Tako je ove godine na Himalaji zauvijek ostalo osmero ljudi, među njima i jedan član Antonijeve ekspedicije.
"Odustajanje za mene nije bilo opcija, ali isto tako nisam želio niti forsirati uspon na sami vrhu pod svaku cijenu. U tim uvjetima česte su bolesti poput edema mozga i pluća, a i ozebline, te najobičnije viroze mogu vas toliko iscrpiti da jednostavno ne možete dalje. Osim toga prirodu i vremenske prilike morate poštivati, u takvim uvjetima zapravo shvatite vlastitu sićušnost bez obzira koliko se mi sami sebi činili bitnima i važnima", kaže Jelčić.
Odrastao je u Metkoviću, inženjer pomorskog prometa postao je u Dubrovniku, a već godinama radi kao kapetan kontejnerskog broda duge plovidbe. Kad nije na brodu preuzima odgovornost za kćeri Ritu i Ramonu, kojima je u svom momačkom stanu osigurao vlastitu sobu. Da mu je avanturizam u krvi svjedoči i reljefna karta svijeta koja dominira središnjim zidom njegove dnevne sobe i Antonija nadahnjuje za nove planove i pothvate.
"Plovim za kompaniju iz Hong Konga i radim u ciklusima, pa imam mnogo slobodnog vremena, što mi je između ostalog omogućilo da se pripremim za himalajsku ekspediciju", kaže Jelčić koji upravlja brodom od 380 metara dužine sa 150 tisuća tona tereta.
"Na moru sam po zapovjednoj liniji najodgovornija osoba, ali mi je uspon na Himalaju definitivno bio veći stres i izazov. No, niti u jednom slučaju nema mjesta panici, u kritičnim situacijama jednostavno si ne smijete dozvoliti da izgubite živce", priča Jelčić, čija je planinarska priča započela porokom na Watts Upu.
Njegov prijatelj, kondicijski trener Mario Gabud, iz neba pa u rebra svojoj je ekipi predložio uspon na Kilimandžaro, vrh Afrike, a Jelčić je tu ideju s oduševljenjem prihvatio. Nakon toga uspeli se i na ekvadorski vrh Chimborazu (6263 metra), te argentinski vrh Aconcaguu (6961 metar).
"Sve skupa se dogodilo slučajno, ali sam nakon svakog izazova tražio novi. I tako je na red došao Mt. Everest", priča Jelčić koji se za svoju ekspediciju pripremao deset mjeseci po specijalnom programu razvijenom za uspone iznad osam tisuća metara.
Najvažnije su mu bile vježbe izdržljivosti koje su na kraju uključivale trčanje i vožnju biciklom po tri i pol sata bez prestanka, te uspon pod opterećenjem požarnim stepenicama u trajanju od tri sata. Trening je uključivao i pet uzastopnih uspona na Sljeme u jednom danu pod opterećenjem od 30 kilograma, a u posljednjoj fazi priprema trenirao je, kaže, po 25 sati tjedno.
"Nikad si ne bih oprostio da se nisam dovoljno dobro spremio", kaže Jelčić koji svojim najjačim adutom smatra mentalnu snagu, jer trčanje zapravo - ne voli, pa mu je ponekad i pola sata trebalo da se prisili da obuče tenisice.
A najveći izazov na Himalaji za njega je bila aklimatizacija tijela na uvjete na ekstremnim visinama, što je proces koji najduže traje, te borba s velikom hladnoćom do -30 stupnjeva i vjetrom koji na tim visinama puše do tristo kilometara na sat.
"Zato se usponi planiraju u sezoni kad monsuni stvaraju tzv. vremenske prozore kad su vremenski uvjeti najpovoljniji", priča Jelčić u čijoj grupi je bilo Poljaka, Nijemaca, Engleza, Čileanaca, Nepalaca i Indijaca.
"Samo neki od nas su stigli do vrha, a ja do zadnjeg trena zbog vremenskih prilika nisam bio siguran hoću li sa svojim šerpom Norbuom izvesti posljednji uspon", govori Jelčić i dodaje da se najviše nesreća dogodi prilikom spuštanja, kad adrenalin i pažnja popuste.
U zagrebačkoj zračnoj luci dočekala ga je cijela obitelj, a najviše su slavile Rita i Ramona koje su skakale od sreće kad su nakon dva mjeseca ponovno ugledale - tatu. Njegov je idući izazov K2, divlja planina na granici Pakistana i Kine, čiji je najviši vrh Karakoram (8611 m) drugi najviši na svijetu. A od naših alpinista dosad ju je osvojio samo legendarni Stipe Božić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....